Piše: Nataša Ćurić Martinčević, predsjednica Uprave Apsolona
Ovo je godina u kojoj ćemo programiranjem Nacionalnog plana oporavka i otpornosti te novoga višegodišnjega financijskog okvira zacrtati kako ćemo iskoristiti priliku za ekonomsku i društvenu transformaciju. Međutim, već na početku krenuli smo loše jer su gospodarstvenici, odnosno privatna poduzeća, u tom procesu premalo zastupljeni
U posljednjih nekoliko tjedana intenzivno slušamo o Nacionalnom planu oporavka i otpornosti (NPOO). Gospodarstvenici su ostali zatečeni jer ne samo da nisu bili uključeni u pripremu, nego je objavljeni sažetak NPOO-a dokument iz kojega jedino možemo zaključiti da će prema sadašnjem nacrtu većina EU novca koji će doći na temelju tog plana biti namijenjena javnom sektoru. I to zabrinjava. Međutim, u pozadini, ispod radara šire javnosti traje još jedan proces – programiranje novoga višegodišnjeg financijskog okvira (VFO), kolokvijalno rečeno, 'redovitih' EU fondova za financijsku perspektivu 2021. – 2027. Riječ je o omotnici od oko devet milijardi eura, što uz NPOO, u kojem je 6,5 milijardi eura prema zadnjoj verziji, znači oko 15,5 milijardi eura za koje se trenutačno zacrtava kako će se potrošiti. Oni koji imaju bilo kakvog iskustva s fondovima Europske unije u prethodnom razdoblju znaju koliko je programiranje bitno, odnosno da su mogućnosti mijenjanja operativnih programa jednom kad se prihvate u Bruxellesu vrlo, vrlo limitirane.
Pitanje veličine tvrtke
U oba procesa programiranja, kojima je ukupno obuhvaćeno 15,5 milijardi eura, dakle 63 posto od često spominjanih 24,5 milijardi eura, zabrinjava što gospodarstvenici u pripremu NPOO-a uopće nisu bili uključeni a u procese programiranja VFO-a uključeni su preko interesnih udruga kao što je HUP, ali stječe se dojam da je uključenje samo formalno. Dodatno zabrinjava što je iz okljaštrenog sažetka NPOO-a razvidno da je za grantove za privatni sektor namijenjeno vrlo malo novca, a programiranje VFO-a usmjereno je prema još manje grantova za poduzeća općenito, pogotovo za velika. Gospodarstvenici, odnosno privatna poduzeća, zapošljavaju otprilike tri četvrtine zaposlenih u ovoj zemlji i financiraju ostalu četvrtinu zaposlenih, kao i nezaposlene te ostale ranjive skupine. Dakle, neosporivo je da je presudno uzeti u obzir njihovo mišljenje te ih zaštititi u ovoj krizi bez presedana.
Krajnji je trenutak da se privatni sektor uključi u programiranje i NPOO-a i VFO-a te osigura više novca za poduzeća svih veličina i u jednoj i u drugoj omotnici. Osobito treba podcrtati da treba uključiti i velike tvrtke u skladu s EU definicijom. Naime, glavni je kriterij koji se primjenjuje za određivanje veličine poduzetnika u skladu s EU definicijom broj zaposlenih, pa su tako svi poduzetnici koji imaju 250 i više zaposlenih veliki poduzetnici. Jasno je da se tako penaliziraju radno intenzivne industrije i da su dodatno penalizirane zemlje s nižom produktivnosti rada, poput Hrvatske.
Dobra iskustva
Iz različitih tijela u hrvatskom sustavu fondova Europske unije često se ističe argument da su fondovi EU primarno namijenjeni malim i srednjim poduzetnicima i da to Europska komisija zahtijeva. Međutim, smatramo da Hrvatska ima dobru poziciju izboriti se ne samo za više grantova za poduzetnike nego i za više njih za poduzetnike svih veličina, uključujući velike.
Nasreću, u prošlom programskom razdoblju, od 2014. do 2020., imali smo i programe sufinanciranja u kojima su sudjelovali veliki poduzetnici, i to u tri glavna područja: sufinanciranje istraživanja i razvoja, energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije te poljoprivrede. Sve tri teme bile su vrlo atraktivne za poduzetnike svih veličina te je novca traženo mnogo višestruko nego što je bilo dostupno. Primjerice, za zadnja dva natječaja za financiranje istraživanja i razvoja te energetske učinkovitosti potražnja za sredstvima bila je barem tri puta veća od dostupnog iznosa. Na natječaju za financiranje istraživanja i razvoja (IRI2) do sada je dodijeljeno 925 milijuna kuna potpora, a već više od šest mjeseci 45 poduzetnika čeka hoće li se naći oko 750 milijuna kuna za financiranje njihovih projekata.
Nema mnogo vremena
I upravo je činjenica što se na svim relevantnim natječajima za poduzetnike tražilo znatno više novca nego što ga je bilo dostupno velika prilika za oporavak gospodarstva u sklopu Nacionalnog plana oporavka i otpornosti i novoga višegodišnjeg financijskog okvira te dokaz da privatni sektor ima apetita za investiranje. Prva prilika dolazi iz NPOO-a, iz kojeg sredstva trebaju biti ugovorena do 2023., što znači da nemamo mnogo vremena.
Dakle, treba ići s provjerenim pozivima poduzetnicima svih veličina usmjerenima na rast na temelju inovacija, energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije, i to onima koji su bili uspješni u prethodnom razdoblju, i dodati tomu natječaje iz područja digitalne transformacije i zelene tranzicije. Takav model bit će usklađen sa smjernicama za izradu NPOO-a, pri čemu je glavni smjer digitalna i zelena tranzicija, ulaganje u istraživanje i razvoj te povećanje otpornosti gospodarstva. Ako uistinu želimo gospodarski oporavak i povećanje konkurentnosti Hrvatske, a nema društvenog i demografskog, a ni bilo kakvog oporavka bez oporavka gospodarstva, onda trebamo omogućiti u NPOO-u i VFO-u grantove za poduzeća svih veličina.
Što se treba napraviti
Ovo je godina u kojoj ćemo programiranjem NPOO-a i VFO-a zacrtati kako ćemo iskoristiti priliku za transformaciju svoje društva koja se nudi zahvaljujući 24,5 milijardi eura. Trenutačno je u programiranju oko 15,5 milijardi eura ili 63 posto tog iznosa i moramo biti svjesni da je jednom kad programiranje završi neke stvari nemoguće promijeniti. Da bismo pametno iskoristili ta sredstva, za početak su potrebna tri uvjeta. Prvo, privatni sektor, koji zapošljava tri četvrtine radne snage i zapravo daje gorivo za pokretanje cjelokupnog razvoja naše zemlje, mora biti uključen u procese programiranja.
Drugo, privatni sektor mora biti zastupljen sa što većim postotkom i u NPOO-u i u VFO-u; često spominjani zahtjev poduzetnika jest da se 50 posto nepovratnih sredstava uloži u projekte privatnog sektora. Treće, velika poduzeća moraju biti više zastupljena u korištenju fondova Eurospke unije nego u prethodnom razdoblju kako bi se potaknula transformacija gospodarstva i povećala konkurentnost.