Prema novom Zakonu o zemljišnim knjigama, rješenje o otvaranju ispravnog postupka donijet će se u roku od trideset dana od dana zaprimanja prijedloga. No nema sankcija ako tako ne bude, a ne postoji ni odredba koja bi jamčila da se na otvorenom spisu doista radi, pa od početka do završetka postupka mogu proći godine
Posljednjih su godina pojedinačni ispravni postupci u zemljišnoknjižnim sudovima postali pravi hit iako su dugo postojali kao pravna mogućnost, ali praksa ih baš nije podupirala. Dijelom je to povećanje važnosti pojedinačnih ispravnih postupaka takvo i zbog toga što su, čak i bez odgovarajuće zakonske odredbe, parnični postupci čija su tema zemljišnoknjižni ispravci postali razmjerno rijetki. Prema neslužbenim podacima, od više stotina parničnih spisa u čije se ishode jako sumnjalo pokrenuta su samo tri zahtjeva za obnovu postupka, što upućuje na to da je sve to bilo ili velika pogreška (nije bilo nezakonitosti) ili su pak oni koji su se time bavili nevjerojatno nestručni pa ne uspijevaju naći dokaze za svoje, inače istinite, odnosno točne, tvrdnje.
Praksa 'zadrške'
Što god bilo, parnice u kojima se traži zemljišnoknjižna promjena, a tuženik se ne protivi ili je nepoznat ili prizna tužbeni zahtjev, ubrajaju se u red 'suspektnih', onih na kojima treba raditi vrlo sporo ili uopće ne treba raditi, uvijek nekako uz osjećaj da će mediji i/ili policija zakucati na vrata. U dalmatinskim sudovima, u kojima je bilo najviše takvih presuda (u kontinentalnom dijelu države praksa je bila drukčija, sličnija današnjoj), 'zadrška' je velika i lako prepoznatljiva. Samo po sebi ne bi trebalo biti važno hoće li se neki problem nepravilnoga zemljišnoknjižnog stanja, odnosno razlike između stvarnog stanja i onog u zemljišnoj knjizi, riješiti u parničnom ili izvanparničnom postupku.
Međutim, ako neka vrsta predmeta dođe na loš glas, stranke u praksi imaju velik i nepotreban problem u ostvarivanju svojih prava. Pri tome je, naravno, važno da svi vladaju osnovnim pravilom prema kojemu izvanparnični postupak (u koji se ubraja i pojedinačni ispravni postupak) nije predviđen (a nema ni potrebne instrumente) za rješavanje konfliktnih, spornih situacija u kojima je parnica nezamjenjiva. Također je važno u kojem se trenutku može s pravom očekivati zaključenje otvorenog postupka. Čini nam se da je novi zakon upravo u abecedi donio potpuno nerealna očekivanja; ako je tako, onda je teško očekivati pozitivnu ocjenu njegove provedbe.
Nikakav napredak
Imali smo prvi hrvatski zemljišnoknjižni zakon koji je vrijedio gotovo 23 godine, što je za našu praksu respektabilan vijek. Sad smo dobili novi i treba ga barem načelno poduprijeti, ali malo je komu jasno zašto je bio potreban tako velik zahvat kao što je novi zakon, a novosti objektivno ima manje nego što ih je bilo u noveli tadašnjeg zakona iz 2013. Međutim, čini nam se da treba posebno izdvojiti dvije odredbe koje su pogrešno protumačene i zbog kojih je nepotrebno loše ocijenjen cijeli zakon. Naime, u članku 210. stoji da će se rješenje o otvaranju pojedinačnog ispravnog postupka donijeti u roku od trideset dana od dana zaprimanja urednog prijedloga, ali ne stoji baš nikakva sankcija ako to ne bude tako. Ipak, svaki će sudac, svaki savjetnik ili ovlašteni referent lako postići to da se poštuje taj rok, a da pri tome stranka od toga nema baš ništa.
Nema jamstva
Naime, ne postoji odredba koja bi jamčila da se na otvorenom spisu doista radi, pa od otvaranja pojedinačnog ispravnog postupka do njegova završetka mogu proći godine. Sve to djeluje još gore kad se uzme u obzir odredba iz sljedećeg stavka prema kojoj će se rješenje o otvaranju donijeti u roku od trideset dana od dana brisanja posljednje plombe (oznake da je netko nešto tražio u odnosu na tu nekretninu) koja je prethodila prijedlogu, a svi koji su u tome znaju da tih plombi, pa i onih koje ondje očito ne bi trebale biti, u praksi ima mnogo. Nažalost, ne postoji odredba koja bi jamčila prioritet i tempo rješavanja tih slučajeva s mnogo plombi. To u stvarnosti znači da novi zakon zapravo nikako nije pridonio bržem rješavanju pojedinačnih ispravnih postupaka.
Na kraju, novi zakon donio je i izričitu odredbu u članku 209. prema kojoj prijedlogu, kad se njime predlaže upis prava vlasništva, treba priložiti i podatak o povijesti promjena u katastarskom operatu koji je u službenoj upotrebi za katastarsku česticu na kojoj se predlaže upis, osim kad je predmet postupka pravo vlasništva na posebnom dijelu nekretnine (etažno vlasništvo). Da su državni uredi za geodetske poslove ekipirani za to, uopće ne bi bio problem, no budući da nisu (i taj trend zabrinjava) i da su zbog toga postali usko grlo, sve su druge odredbe zapravo neprimjenjive ako se taj podatak mora čekati mjesecima.