Prema novim izmjenama Poreznoga zakona, plaćanje poreza na dohodak na prihode od iznajmljivanja kuće za odmor ne anulira obvezu plaćanja poreza na kuće za odmor. Također, prijava prebivališta vlasnika u objektu kojim se koristi samo privremeno ne oslobađa ga obveze plaćanja poreza na kuću za odmor, osim ako stvarno ne boravi u tom objektu. A je li to točno ili nije, Porezna može lako utvrditi
Porez na kuće za odmor oblik je imovinskog poreza, uređen je Zakonom o lokalnim porezima i prihod je općine odnosno grada na čijem se području nalaze kuća ili stan kojima se vlasnik koristi samo privremeno. Riječ je o opcionalnom poreznom obliku: lokalne jedinice mogu ga uvesti, ali nisu to obvezne. Ako predstavničko tijelo grada ili općine donosi odluku o oporezivanju kuća i stanova koji se koriste samo povremeno, dužno je držat se propisanog ograničenja najnižeg i najvišeg iznosa poreza.
Porez na kuće za odmor ne može biti manji od 0,60 eura ni više od pet eura po četvornome metru korisne površine kuće ili stana. Riječ je o godišnjem iznosu koji se plaća jednokratno. U kvadraturu korisne površine ne uključuju se dijelovi nekretnine koji nisu podobni za stanovanje, kao npr. zasebni objekti za čuvanje alata, smještaj životinja i slično.
Što je novo
Potkraj 2023. izmijenjen je Zakon o lokalnim porezima i u članku 25. izrijekom je navedeno da plaćanje poreza na dohodak prema osnovi obavljanja djelatnosti iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima nema utjecaja na utvrđivanje statusa kuće za odmor. Time je ozakonjeno prije dano mišljenje Središnjeg ureda Porezne uprave prema kojemu plaćanje poreza na dohodak po osnovi prihoda od iznajmljivanja kuće za odmor ne poništava obvezu plaćanja poreza na kuće za odmor. To nisu zamjenski porezni oblici, plaćanje jednog poreza ne isključuje obvezu plaćanja druge vrste poreza.
Odgovarajući na pitanja poreznih obveznika, Porezna uprava je ove godine, nakon što je izmijenjen Zakon o lokalnim porezima, u više navrata istaknula tu činjenicu: plaćanje poreza na dohodak od turističkog iznajmljivanja ne isključuje obvezu plaćanja poreza na kuće za odmor. Mišljenja Središnjeg ureda Porezne uprave objavljena su na mrežnim stranicama PU-a i javno su dostupna.
Utvrđivanje činjenica
Ako vlasnik kuće za odmor u postupka pred Poreznom upravom dokaže da se kućom ili stanom tijekom cijele godine koristi isključivo za turističko iznajmljivanje, može biti oslobođen obveze plaćanja poreza na kuće za odmor. Porezno tijelo može na vrlo jednostavan način kontrolirati koristi li se kućom ili stanom tijekom cijele godine za obavljanje turističke djelatnosti, bilo preko sustava eVisitor bilo na temelju podataka pribavljenih od posrednika u zemlji i inozemstvu, na temelju podataka o potrošnji električne energije i vode u predmetnom objektu i dr.
Prijava prebivališta vlasnika u objektu kojim se koristi samo privremeno ne oslobađa ga obveze plaćanja poreza na kuće za odmor, osim ako stvarno ne boravi u tom objektu. To stoga što se prema poreznim propisima prebivalište ne određuje na temelju formalne prijave prema Zakonu o prebivalištu, nego na temelju stvarnih činjenica boravka u kući ili stanu, što je definirano Općim poreznim zakonom. U slučaju spora između porezne administracije i vlasnika nekretnine stvarne je činjenice relativno lako utvrditi i dokazati na temelju podataka o visini režijskih troškova tijekom različitih mjeseci u godini i drugih činjenica koje dokumentiraju trajno stanovanje u objektu u kojemu je prijavljeno prebivalište.
Moguće iznimke
Slijedom tako postavljenih pravila, kuće i stanovi koji se iznajmljuju za trajno stanovanje, na koje se plaća porez na dohodak po osnovi dohotka od najma, bilo u mjesečnom iznosu po rješenju Porezne uprave bilo prema pravilima oporezivanja dohotka od samostalne djelatnosti, ne podliježu obvezi poreza na kuće za odmor. I tu činjenicu porezni obveznik može lako dokazati rješenjem kojim mu je za određenu godinu utvrđena obveza poreza na dohodak od imovine po osnovi prihoda od najma.
Zakon uređuje i nekoliko iznimaka od obveze plaćanja poreza na kuće za odmor. Porez se ne plaća na kuće za odmor kojima se ne može koristiti zbog ratnih razaranja i prirodnih nepogoda (poplava, požar, potres) te zbog starosti i trošnosti. Također se ne plaća na kuće za odmor dok su u njima smješteni prognanici i izbjeglice, kao ni na odmarališta u vlasništvu lokalnih jedinica koja služe za smještaj djece u dobi do petnaest godina.
Vlasnici kuća i stanova kojima se koriste samo privremeno bili su dužni do 31. ožujka godine za koju se utvrđuje porez na kuće za odmor dostaviti poreznom tijelu na čijem području se nalazi nekretnina podatke o kući za odmor. Podaci se odnose na mjesto gdje se nalazi objekt, korisnu površinu i podatke o poreznom obvezniku. O obvezi i visini proreza donosi se rješenje, a porez treba platiti u roku od petnaest dana od dana dostave rješenja o utvrđivanju poreza.