Mnogi dužnici izbjegavaju ovrhu nad imovinom darujući je suprugama ili bliskoj rodbini. Zakonodavac omogućuje poništenje takvih darovnih ugovora tužbom ‘actio Pauliana‘, ali s rokom od samo godinu dana, pa takve tužbe mahom ne uspijevaju. Postoji i drugi način s neodređenim rokom, ali i složenijim i dugotrajnijim dokazivanjem
Mladi sportaš, nogometaš iz siromašne obitelji, sklopio je ugovor s čovjekom koji je voljan ulagati u njegovu karijeru (u praksi je to obično pomaganje igraču i njegovoj obitelji, od plaćanja troškova, kupnje automobila pa do financiranja posebne prehrane i dodatnih treninga promidžbenih materijala), naravno, motiviran postotkom od buduće zarade (ako je bude), za kojega se u praksi upotrebljvaju nazivi 'sponzor' i 'menadžer', od kojih ni jedan ne odgovara potpuno.
Pojam 'sponzor', naime, upućuje na doniranje bez ikakve protuobveze, a menadžer je (barem prema Zakonu o sportu) samo onaj koji posreduje pri prelasku iz kluba u klub.
Poslije godina ulaganja nogometaš je napokon otišao u inozemstvo i počeo ostvarivati velike prihode. A onda se u pravilu počnu postavljati pitanja poput: 'Je li meni uopće trebao sponzor?'; 'Je li me sponzor oštetio ugovaranjem prevelikog postotka?' i sl. I tako slučaj završava na sudu, a hrvatskom je sudu, nažalost, svojstveno beskonačno odugovlačenje pa do pravomoćnosti u pravilu prođe barem deset godina, a nogometaš će u međuvremenu, ako tijek parnice pokaže sigurnost negativnog ishoda, svoju imovinu prebaciti (darovati) na ženu, roditelje i slično kako bi moguća buduća ovrha propala jer se nema na čemu provesti.
U čemu je 'kvaka'
Hrvatski Zakon o obveznim odnosima, baš kako bi zaštitio vjerovnika od dužnikovih radnji, uređuje posebnu tužbu koja se u struci naziva actio Pauliana. Pojednostavnjeno, ako se dužnik nekom svojom radnjom dovede u situaciju da nema sredstava za plaćanje duga, tada vjerovnik ima pravo koristiti se navedenom tužbom i postići da ta radnja ne vrijedi u odnosu na njega. Na primjeru darovnog ugovora to znači da će vjerovnik moći pokrenuti ovrhu na, primjerice, darovanom stanu kao da darovanja nije ni bilo.
To djeluje kao vrlo dobro rješenje sve dok se ne vidi da su zakonski rokovi toliko kratki da su te tužbe najčešće (ili prečesto) neupotrebljive. Rokovi su godina dana za naplatna raspolaganja prema bilo komu ako je dužnik znao ili mogao znati da tako nanosi štetu vjerovniku i ako je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato, a tri su godine besplatna raspolaganja i s njima izjednačene pravne radnje. Jasno je da mnogi čuvaju ugovore bez slanja na uknjižbu, mnogi ne pristupe ovjeri potpisa – i kako onda da vjerovnik uopće dozna za takvo raspolaganje u roku od tri godine, a kamoli u roku od godinu dana?
Nažalost, mora se priznati da actio Pauliana vrlo često (a posebno zbog isteka rokova) neće spriječiti dužnika da izigra vjerovnika. A zakonodavac bi, jednostavno, mogao produljiti sadašnje rokove na mjeru zbog koje bi tužba doista bila učinkovita. No postoji i tzv. rezervno rješenje koje je poznato u praksi. Ne primjenjuje se baš najjednostavnije, ali ipak omogućuje vjerovniku da namiri svoju tražbinu.
Moguće rješenje
Rješenje je (na primjeru ugovoru o darovanju) u ništetnosti ugovora o darovanju. Naime, prema Zakonu o obveznim odnosima, ništetni su ugovori oni koji su protivni Ustavu, prisilnim propisima ili moralu društva. Upravo ta vrlo široka formulacija omogućava uspješno pokretanje i vođenje postupka kojim se traži utvrđenje ništetnosti (a posljedica je ništetnosti da se sve vraća u prijašnje stanje), posebno jer je očito protivno moralu prenijeti imovinu na suprugu kako bi se opstruirala ovrha. Točno je da je to protivno i prisilnim propisima koji nalažu postupanje u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, ali i koji zabranjuju zloupotrebu prava.
Pri tome je točno da i za dužnika (ako nije riječ o actio Pauliana) vrijedi predmnijevanje savjesnosti i poštenja, ali još je točnije da ju je razmjerno lako srušiti ako je riječ o tome da je vjerovnik darovao nekretninu kako bi opstruirao ovrhu. Tako se, primjerice, vrlo često događa da se u ugovor o darovanju unese neistinita izjava o tome da je darovani već u posjedu darovanoga (uz ostalo, kako bi se uštedjelo na trošku javnog bilježnika) pa se promijeni stanje u zemljišnoj knjizi, ali ne i kod davatelja komunalnih usluga, što u tužbi može biti važan argument da je darovanje fiktivno; a da se formalnim darovanjem ništa nije promijenilo, često mogu posvjedočiti i susjedi.
Pazite na rokove
Dakle, svaki vjerovnik morao bi jako paziti na zakonske rokove koji su propisani za tužbu actio Pauliana, ali ako ih propusti, nije sve izgubljeno i postoji jasan alternativni put koji nije opterećen nikakvim rokovima. Pri tome je iznimno važno jako paziti na svaki mogući dokaz i ništa ne propustiti, a posebno ne uputiti svjedoke u ono što ih čeka ako budu lagali. Za razliku od supruge, koja se može pozvati na blagodat nesvjedočenja, važno je što svjedoci moraju dati iskaz. No ako ona to učini, to će više govoriti samo za sebe nego u korist vjerovnika.