piše: Stjepan Lović partner u Odvjetničkom društvu Grubišić & Lović & Lalić
Širok je spektar razloga koji navode poduzetnike da se upuste u taj postupak, od osobnih razloga vlasnika ili dioničara do restrukturiranja poslovanja, pokretanja novog poslovanja ili lansiranja novog proizvoda, poboljšanja boniteta, prodaje poslovne jedinice, porezne optimizacije, prihvatljivosti kreditiranja… No postupak je složen, a procedura koje valja poštovati mnogo
Posljednjih godina globalni je trend da velike međunarodne kompanije umjesto okrupnjavanja provode strategiju podjele poslovanja na više manjih trgovačkih društava koja djeluju kao zasebni pravni i poslovni entiteti. Primjerice, prošle godine Johnson & Johnson, Toshiba i GE najavili su planove za podjelu u više entiteta, a prije njih to su već proveli Pfizer, Merck, IBM i brojni drugi.
Jedan od razloga zbog kojih se velike korporacije odlučuju na takve podjele leži i u činjenici da su investitori sve manje skloni investicijama u velike konglomerate jer ih nisu u mogućnosti pravilno valorizirati. Osim toga, manje poslovne jedinice okretnije su i sposobnije ulaziti u poslovne odnose koji u velikoj poslovnoj strukturi ne bi imali stratešku važnost.
Zašto podjela
Osim velikih poduzetnika, razloge za podjelu često imaju srednja, mala i mikrodruštva. Postoji širok spektar razloga koji navode poduzetnike da se upuste u taj složeni postupak, od osobnih razloga vlasnika/dioničara (razvod, umirovljenje, nasljednička dioba itd.) do poslovnih razloga vezanih uza samo društvo (provedba restrukturiranja poslovanja, pokretanje novog poslovanja ili lansiranje novog proizvoda/brenda, razgraničenje poslovnih rizika, razgraničenje pravnih rizika, poboljšanje boniteta, prodaja i/ili najam poslovne jedinice, porezna optimizacija, prihvatljivost kreditiranja itd.).
Riječ je o složenom procesu koji ima svoje poslovne, pravne, porezne i organizacijske aspekte koje je potrebno prethodno uskladiti i optimizirati kako bi podjela društva bila uspješna i ostvarila željeni rezultat. Zbog važnosti tog procesa za trgovačko društvo koje se dijeli, zakonom je omogućeno, u određenoj mjeri, svim zainteresiranim osobama (članovima društva, upravi, radnicima, vjerovnicima) da sudjeluju u tom postupku.
Svaki je slučaj za sebe
Unificirana rješenja za uspješnu podjelu ne postoje i svaki slučaj zahtijeva detaljnu prethodnu analizu, pripremu procesa i poslovni plan. Osim službenih osoba koje sudjeluju u postupku (javni bilježnik, revizor i registarski sud), u taj proces svakako se preporučuje uključiti odvjetnike, porezne savjetnike i druge stručne osobe koje imaju iskustvo u tom području. Ali, naravno, prvo uvažiti interese i ciljeve vlasnika/dioničara.
Podjela trgovačkog društva, bez obzira na razloge zbog kojih se poduzima, uvijek podrazumijeva prijenos cijelog ili dijela poslovanja i imovine koja služi za obavljanje poslovne djelatnosti na drugo trgovačko društvo (već postojeće ili na novoosnovano) u kojem dioničari/udjeličari društva koje se dijeli stječu dionice/poslovne udjele u društvu na koje se prenosi imovina društva.
Podjela se razlikuje od slučaja u kojem društvo upotrebljava svoju imovinu kao osnivački ulog u novo društvo i na taj način stječe njegove dionice, a ne njegovi dioničari kao što je slučaj s podjelom. Dakle, za podjelu je karakteristično da se zbog promjene stanja imovine društva mijenja i članstvo u društvu.
Načini podjele
Zakon o trgovačkim društvima dopušta podjelu društava kapitala (dioničko društvo i društvo s ograničenom odgovornošću) razdvajanjem i odvajanjem. Razdvajanje podrazumijeva prijenos cjelokupne imovine društva koje se dijeli na dva ili više trgovačkih društava, uz prestanak društva koje se dijeli bez provođenja postupka likvidacije. Taj postupak može se prikazati kao A = B i C. Odvajanje predstavlja prijenos dijela imovine društva koje se dijeli na jedno ili više trgovačkih društava, bez prestanka društva koje se dijeli. Taj postupak može se prikazati kao A = A i B
U oba slučaja moguće je imovinu društva prenijeti na dva ili više novih trgovačkih društava koja su osnovana u tu svrhu (podjela razdvajanjem ili odvajanjem s osnivanjem) ili na već postojeća trgovačka društva (podjela razdvajanjem ili odvajanjem s preuzimanjem). Ta dva načina podjele mogu se kombinirati tako da se imovina društva koje se dijeli istodobno prenosi na nova društva i na već postojeća (kombinirana podjela).
Podjela udjela
Društva na koja je prenesena imovina društva koje se dijeli postaju sveopći pravni sljednici podijeljenog društva te solidarno odgovaraju za sve obveze društva koje se dijeli nastale do dana upisa podjele u sudski registar. Odgovornost novih društava ograničena je do visine prenesene neto imovine koju je društvo steklo podjelom. Time se ponajprije štite interesi vjerovnika društva koji zbog jednostranog akta podjele društva ne smiju doći u slabiji položaj od onog koji su imali ranije.
Dioničari društva koje se dijeli stječu dionice ili poslovne udjele u novim društvima i/ili društvima preuzimateljima razmjerno udjelima koji su im pripadali u društvu koje se dijeli ako planom podjele nije predviđeno drugačije. Članovi društva koji temeljem plana podjele ne stječu udjele u novim društvima u omjeru u kojem su im pripadali u društvu koje se dijeli imaju pravo izaći iz novih društava uz pravo na primjerenu otpremninu.
Ključni plan podjele
Ključni dokument u cijelom postupku jest plan podjele, koji donosi uprava društva i koji sadrži sve pojedinosti nužne za provođenje podjele, a osobito izjavu o podjeli i prijenosu imovine na nova društva, omjer zamjene udjela u društvu koje se dijeli za udjele u novim društvima, dan od kojeg radnje društva koje se dijeli vrijede kao radnje poduzete za račun novih društava itd. Njegov sadržaj propisan je Zakonom o trgovačkim društvima te je iznimno važno da plan podjele bude sveobuhvatan i što precizniji kako bi se izbjegle različite nedoumice koje se kod podjele mogu pojaviti. Osim toga, kod izrade plana mora se voditi računa o zakonskim pravilima o očuvanju kapitala društva (temeljnoga kapitala, zakonskih, statutarnih i drugih rezervi kapitala društva) koja imaju za cilj da se osigura financijska stabilnost svih društava koja sudjeluju u podjeli kakvu je prije podjele imalo društvo koje se dijeli.
Osnovno pravilo zahtijeva da zbroj nominalnih iznosa temeljnoga kapitala novih društava nakon podjele mora biti najmanje jednak nominalnom iznosu temeljnoga kapitala kakav je prije podjele imalo društvo koje se dijeli. Jednako tako zbroj zakonskih, statutarnih i drugih rezervi koje se mogu upotrijebiti samo za određenu svrhu u početnim financijskim izvještajima svih novih društava mora biti barem jednak iznosu tih rezervi u zaključnom financijskom izvještaju društva koje se dijeli. Plan podjele mora provjeriti revizor podjele, kojeg imenuje trgovački sud na području kojeg je sjedište trgovačkog društva koje se dijeli, osim ako dioničari u novim društvima dobivaju udjele u istim omjerima kao u društvu koje se dijeli ili ako se toga odreknu svi dioničari u situacijama kada je takvo odricanje zakonom dopušteno.
Priprema za odlučivanje
Nakon izrade plana podjele, izvješća o podjeli i revizije podjele, nadzorni odbor društva koje se dijeli (ako ga društvo ima) dužan je izraditi i podnijeti skupštini društva pisano izvješće o podjeli sukladno svojoj nadzornoj funkciji. Kod pripreme skupštine, osim općih pravila koja vrijede za sazivanje skupštine u dioničkom društvu (d.d.) i društvu s ograničenom odgovornosti (d.o.o.), potrebno je voditi računa o posebnim pravilima propisanima Zakonom o trgovačkim društvima koja vrijede za pripremu, sazivanje i provođenje skupštine na kojoj se donosi odluka o podjeli. Povreda tih pravila može imati za posljedicu ništetnost skupštinske odluke o podjeli društva i na taj način poništiti sav trud uložen u provedbu tog postupka.
Plan podjele mora se dostaviti registarskom sudu prije sazivanja skupštine koja treba odlučiti o podjeli, i to šest mjeseci ranije ako je riječ o dioničkom društvu i mjesec dana ranije ako je riječ o društvu s ograničenom odgovornošću. U pozivu za glavnu skupštinu mora se dioničare upozoriti na pravo da u poslovnim prostorijama društva u njegovu sjedištu mogu izvršiti uvid u dokumentaciju koju im je društvo dužno dati na uvid, a ako je plan podjele objavljen na internetskim stranicama, da se taj plan može preuzeti bez naknade.
Za donošenje odluke o podjeli potrebno je da bude donesena većinom glasova koja je sukladno Zakonu o trgovačkim društvima, statutu društva ili društvenom ugovoru društva potrebna za izmjenu statuta odnosno društvenog ugovora. Statutom ili društvenim ugovorom može se propisati da je za donošenje te odluke potreban veći broj glasova od navedenog ili ispunjenje dodatnih pretpostavki.
Kod javnog bilježnika
Ako se podjela provodi tako da dioničari društva koje se dijeli ne stječu udjele u novim društvima u istom omjeru kao što su im pripadale dionice u društvu koje se dijeli, odluka o podjeli valjano je donesena ako je za nju glasalo devet desetina temeljnoga kapitala društva.
Ako se podjelom pojedinim članovima društva isključuju ili umanjuju posebna prava koja imaju temeljem statuta ili društvenog ugovora (npr. prava koja se odnose na vođenje poslova društva, imenovanje članova uprave i nadzornog odbora) za donošenje odluke o podjeli potrebna je suglasnost svih tih članova. Ako su udjeli u društvu koje se dijeli slobodno prenosivi, a statut ili društveni ugovor novih društava prijenos udjela uvjetuje dodatnim pretpostavkama, za donošenje odluke o podjeli potrebna je jednoglasna odluka svih članova društva. Sama odluka mora biti donesena u formi javnoblježničkog akta, a taj zahtjev se smatra ispunjenim ako je zapisnik skupštine vodio javni bilježnik. U konačnici se odluka o podjeli upisuje u sudski registar i od tada proizvodi pravne učinke.
Što s porezom
Kod planiranja podjele društva svakako je važno imati u vidu porezne posljedice podjele društva. Podjela društva razdvajanjem ili odvajanjem je poslovna transakcija kakva se s poreznog motrišta obavlja na način porezne neutralnosti (ne dovodi do nastanka novih poreznih obveza), ali se neutralnost ne presumira već porezni obveznik mora biti u mogućnosti dokazati da se postupak provodi zbog valjanih gospodarskih razloga, poput restrukturiranja ili racionalizacije poslovanja društava sudionika u postupku, a ne radi izbjegavanja plaćanja poreza ili kao rezultat agresivna poreznog planiranja.
Ako pri podjeli postoji kontinuitet u oporezivanju, smatra se da obveznik nastavlja djelatnost pa to ne utječe na oporezivanje. Kontinuitet u oporezivanju postoji ako pri prijenosu na društvo preuzimatelja ne nastane promjena u procjeni imovine i obveza. U suprotnome, ako pri spajanju i pripajanju nastane promjena (povećanje ili smanjenje) vrijednosti prenesene imovine/obveza, proizlazi da je tako utvrđena razlika oporeziva porezom na dobit. Ako porezni obveznik nema iskazanih usklađenja vrijednosti te ako ih prema računovodstvenim pravilima nije bio dužan iskazati, tada postupak podjele neće imati utjecaja na oporezivanje. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, porezni obveznik dužan je za svrhe oporezivanja procijeniti imovinu i otkriti skrivene pričuve, a razliku, zajedno s već iskazanim pričuvama uključiti u poreznu osnovicu.
Revalorizacija imovine
Bitan element obračuna poreza na dobit pri podjeli može biti i tzv. realizacija revalorizacijskih pričuva. Ako je društvo koje se dijeli provelo revalorizaciju imovine što se podjelom prenosi u drugo društvo (novo društvo ili preuzimatelja), prema mišljenju porezne uprave, nastaje porezna obveza poreza na dobit.
Također, pri podjeli društva u fokusu je često mogućnost korištenja poreznoga gubitka, što je osobito zanimljivo pri razdvajanju kad prestaje društvo koje se dijeli, a njegova ukupna imovina, obveze i pravni odnosi, što obuhvaća i porezna prava (mogućnost prijenosa poreznog gubitka) prelaze na dva ili više društava.