Novi (stari) alat: Vrijeme je da igru u poslovanju shvatimo ozbiljno

Piše: Ana Josipović Belan, poslovna savjetnica i vlasnica tvrtke Shifting

Mašta, inovativnost, improvizacija i znatiželja nisu riječi koje odrasli ljudi obično povezuju s poslom. Međutim, (poslovni) svijet mijenja se i moderne organizacije sve ozbiljnije pristupaju razvoju upravo tih vještina. One postaju sposobnosti koje nisu samo poželjne nego i prijeko potrebne za opstanak. Danas organizacije prepoznaju sve veću kompleksnost poslovnog okružja i potrebu za prilagodbom, zato traže nove alate i pristupe radu. U tom svjetlu zanimljivo je vidjeti kako im igra može pomoći da postignu bolju ravnotežu, ali i rezultate.

Igra je temeljna ljudska aktivnost koja omogućuje da se prilagodimo i istražujemo nove mogućnosti. Nažalost, često se doživljava kao nešto suprotno radu, kao aktivnost koja je samo za djecu, ne i za odrasle, a pogotovo ne u poslovnom okružju. Još je Platon u svojoj ‘Državi‘ smatrao da igra nije namijenjena vladajućoj eliti. Schiller ju je pak opisivao kao besciljno trošenje energije, a viktorijanska društva devetnaestoga stoljeća propagirala su ideju da je igra grešna. Websterov rječnik iz 1961. definira je kao ‘bilo kakvo izvođenje niza radnji namijenjenih zabavi ili razonodi‘.

Igra za odrasle

Međutim, ljudska povijest i znanstvena istraživanja pokazuju da je igra važan alat za razvoj kreativnosti, rješavanje problema i socijalizaciju. U njoj pojedinci mogu istraživati svoje sposobnosti, graditi međuljudske odnose i razvijati vještine u sigurnoj okolini. Ona nas potiče da preuzmemo rizik, iskušamo nove pristupe i učimo iz iskustva. Kroz prizmu igre možemo razumjeti svijet oko sebe, razvijati se i stvarati veze koje nadilaze granice svakodnevnog života i posla.

Definicija je igre da je to ugodna, dobrovoljna aktivnost koja uključuje pravila i maštu te se provodi u posebnom vremenu i prostoru. Dok se većina literature usredotočuje na dječju igru, važno je osvijestiti i igru odraslih u organizacijskom kontekstu, gdje ona može znatno pridonijeti stvaranju (novih) vrijednosti u organizacijama. Preciznije, organizacije koje se posvete njezinu uključivanju u svoj razvoj aktivno uče o partnerstvu i suradnji stvarajući prilike za razvoj liderstva, timskog rada, inovativnosti i upornosti. Naravno, one se ‘igraju‘ s određenom namjerom jer im to omogućava osvještavanje onoga što jesu, što bi mogle biti ili čak što ne bi trebale biti. Rezultat igre može biti poticanje na promjenu ili transformaciju.

Više od razonode

Igra u organizacijama prirodno potiče stanje zanesenosti (engl. flow; prema Mihályu Csíkszentmihályiu, potpuna uronjenost i koncentracija u aktivnosti koje osoba izvršava) zato što uključuje optimizaciju izazova, snažno usmjerenje pozornosti, postavljanje realnih i razumljivih ciljeva, pružanje jasne povratne informacije te osjećaj kontrole. Ako ona u organizacijama zaista ima sve te kvalitete, zašto se onda ne igramo više? Iz iskustva rada u različitim organizacijama i s njima možemo reći da se u mnogima od njih igra i dalje doživljava kao stanka od posla ili aktivnost za oblikovanje timskog duha. Tako neke od njih smatraju da su primijenile igru ako postave stolove za stolni tenis u predvorje, ako s vremena na vrijeme odu na zajedničke sportske aktivnosti ili teambuilding, poslovne ručkove... No tu je zaista riječ samo o razonodi i stvaranju opuštenijeg, prijateljskog ozračja u poslovnoj okolini.

Naša praksa pokazuje da postoje i organizacije koje igri pristupaju – ozbiljno. I u njima se zaista poboljšavaju procesi, razvijaju nove vještine, produbljuje interakcija, povećava produktivnost... Genijalnost igre u takvoj okolini jest u tome što se tijekom igranja stvaraju novi scenariji i situacije kojih do tada nije bilo. Stvarajući ih, organizacije pronalaze ‘ono što funkcionira‘. Tako bez izravnog rizika iz njih mogu učiti i stvarati nove obrasce koji ulaze u njihovu svakodnevicu. Lideri i organizacije koji žele integrirati ozbiljnu i svrhovitu igru u svoje okružje moraju biti spremni prihvatiti nepoznanice koje ona donosi. Njezin ishod nikada ne možemo potpuno predvidjeti sve dok ona ne završi jer igra prema definiciji uvijek podrazumijeva neku promjenu. Jedno je sigurno: ishod takve igre gotovo uvijek vodi do nečega transformativnoga i inovativnoga. Ako se i ne dogodi nešto veliko i revolucionarno, uvođenjem igre u svakodnevni rad organizacije mogu poboljšati dobrobit zaposlenika, potaknuti kreativnost i povećati timsku povezanost.

Mentalno zdravlje i povezanost

Poboljšano mentalno zdravlje zaposlenika jedan je od mnogih razloga zbog kojih igru treba uključiti u poslovne procese organizacije. U 2022. London School of Economics objavio je studiju koja pokazuje da igranje igara koje potiču vanjsku aktivnost, osobne socijalne interakcije i izloženost prirodi može ublažiti blagu depresiju. Istraživanje se temeljilo na igri ‘Pokémon GO‘, ali spomenuti su i drugi primjeri, poput igre za istraživanje urbanih sredina ‘StreetHunt Games‘.

Vraćanje povezanosti, koja se smanjila zbog hibridnog rada, posebno je važno nakon što je pandemija znatno promijenila procese rada. Prema podacima iz 2023., u EU-u oko 12 posto radnika povremeno radi od kuće, a 10 posto većinu vremena. U Hrvatskoj je takvih malo manje, ali i dalje dvostruko više nego prije pandemije. Smanjena interakcija na radnome mjestu znači da poslodavci trebaju pronaći alternativu za osiguravanje povezanosti među zaposlenicima. Uvođenje elemenata igre u radni dan može smanjiti rizik od izolacije i usamljenosti.

Sretniji su i produktivniji

Igra nudi kognitivne prednosti za odrasle, uključujući poboljšano pamćenje, pozornost i vještine rješavanja problema. Psiholog sa Sveučilišta u Edinburghu Drew Altschul govorio je o istraživanju koje je proučavalo ponašanje djece u Škotskoj još 40-ih godina dvadesetoga stoljeća i pratilo ih tijekom odrastanja.

– Osobe koje su se u djetinjstvu više igrale sa sedamdeset godina zabilježile su manji pad u misaonim vještinama. Proučavali smo i čitanje, pisanje te sviranje, ali ti su elementi imali znatno manji učinak od igranja igara – navodi Altschul.

Sretniji zaposlenici donose veliku korist poslodavcima. Istraživanje Sveučilišta u Oxfordu pokazuje da je produktivnost sretnih radnika 13 posto veća. Profesorica organizacijskih znanosti na Sveučilištu Portsmouth Samantha Warren ističe da ‘smijeh na poslu može biti rješenje za mnogo toga‘. Njezini nalazi sugeriraju da uvođenje igre može poboljšati poslovanje uz učinke kao što su veća predanost i kreativnost, smanjenje broja izostanaka, bolja izgradnja tima i opća sreća. Igra pruža zdrav način izražavanja emocija i stajališta omogućavajući odraslima da ih istraže na siguran i ugodan način. 

Kako se igrati pametno? 

1. Uvođenje igre u sastanke i treninge

Jedan od načina za povećanje angažiranosti jest uvođenje elemenata igre u timske sastanke, brainstorming i druge aktivnosti. Taj se koncept, primjerice, primjenjuje u metodologiji​ Lego Serious Play. Sudionici na sastancima, umjesto da pokušavaju problem opisati riječima, upotrebljavaju kockice i s pomoću mašte dolaze do uvida kojih su često nesvjesni. Kad se uspije postići da se timovi počnu igrati, rađaju se mnoga rješenja koja na klasičnim sastancima nikad ne bi izišla na vidjelo. Takva igra omogućava odmak i istraživanje onih tema koje bi inače mogle biti problematične, ruši hijerarhiju te uključuje i glasove onih koji obično ostaju negdje sa strane.

2. Igra u timskom druženju

Nekad su se timska druženja svodila na ‘iće i piće‘, no danas su sve popularnija iskustva s elementima igre. Primjeri su kuglanje, pikado, minigolf, igre u sobama za bijeg i dr. Timovi sudjeluju u kolektivnim igrama i izazovima u kojima je suradnja ključna za uspjeh. Tako vježbaju timski rad, koordinaciju, učinkovitu komunikaciju i prilagodbu novim okolnostima. Postoje i društvene igre prilagođene poslovnom kontekstu, koje potiču strateško razmišljanje, financijsko planiranje, pregovaranje i timsku suradnju.

3. Simulacije i igre uloga

Simulacije su rekonstrukcije stvarnih poslovnih okolina u kojima sudionici rješavaju probleme i donose odluke kako bi razvili konkretna znanja i vještine. U igrama uloga sudionici preuzimaju različite poslovne ili korisničke uloge. To pomaže u razumijevanju perspektive sugovornika, unaprjeđenju komunikacijskih vještina te razvoju empatije i pregovaračkih sposobnosti.

4. Sportske igre i natjecanja

Uvođenje igre u radnu okolinu može uključivati sportske aktivnosti poput nogometa, odbojke, skvoša i trčanja, ali sudjelovanje mora biti dobrovoljno. Ključno je da zaposlenici sami biraju aktivnosti. Iz mog iskustva sektorske se igre (bankarske, odvjetničke...) u organizacijama rijetko propuštaju, a poboljšavaju suradnju timova i povezanost na poslu.

5. Korištenje tehnologije

Postoji cijela industrija posvećena razvoju softverskih rješenja za gejmifikaciju radi povećanja angažmana zaposlenika. Ta rješenja uključuju igre koje omogućavaju svladavanje ili unaprjeđenje raznih znanja i vještina. Takva rješenja često uključuju i natjecateljski element (nagrade, bodovi, razine, izazovi). Cilj je povećati motivaciju, angažman i osjećaj postignuća kod sudionika.

Što se događa u našemu mozgu tijekom igre?

Neuroznanost pruža uvid u to kako igra utječe na naše mentalne, emocionalne i socijalne funkcije. Kad se igramo, u našemu mozgu događaju se različiti procesi:

1. Aktivacija sustava nagrađivanja. Tijekom igre, posebno kad iskusimo uspjeh ili zadovoljstvo, aktiviraju se područja mozga povezana s nagradom. Te regije oslobađaju dopamin, neurotransmiter koji ima ključnu ulogu u osjećaju zadovoljstva, motivaciji i nagrađivanju, što jača učenje dajući pozitivne povratne informacije.

2. Neuroplastičnost i učenje. Igra potiče sposobnost mozga da se reorganizira i prilagođava novim iskustvima. Istraživanja pokazuju da aktivnost koja uključuje igru može povećati sinaptičku povezanost u mozgu, što pomaže u učenju i razvoju novih vještina.

3. Kognitivne i izvršne funkcije. Igra često uključuje rješavanje problema, planiranje i odlučivanje, što aktivira prefrontalni korteks, regiju mozga odgovornu za izvršne funkcije. Tako se poboljšava sposobnost analize situacija, strateškog razmišljanja i prilagodbe u igri, kao i u stvarnom životu.

4. Smanjenje stresa. Tijekom igre oslobađa se endorfin, neurotransmiter i hormon u mozgu koji djeluje kao analgetik i poboljšava raspoloženje. Ta kemijska reakcija smanjuje stres i anksioznost. Igra također može smanjiti razinu kortizola, hormona stresa, što dodatno pridonosi opuštanju.

5. Socijalna povezanost i empatija. Igranje s drugim ljudima aktivira područja mozga koja su uključena u socijalnu interakciju i empatiju potičući razumijevanje i razvoj socijalnih vještina poput komunikacije i suradnje.

6. Imaginacija i simboličko razmišljanje. Igra potiče simboličko razmišljanje i maštu, a aktivnosti koje stimuliraju kreativnost aktiviraju dijelove mozga povezane s prostornim razmišljanjem i percepcijom, kao i regije koje su uključene u prepoznavanje i interpretaciju figurativnog jezika.

7. Emocionalna regulacija. U igri pojedinci mogu izražavati i regulirati svoje emocije. To je osobito važno za razvoj emocionalne inteligencije.