Nije isključena mogućnost da trgovci pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicijskih sporova (ICSID) u Washingtonu pokrenu arbitražni postupak protiv Republike Hrvatske, kako je to već učinila Mol Grupa. Ako ne uspiju u tim sporovima, onda nema razloga da Vlada novim odlukama, primjerice, ne odredi cijene stambenih kvadrata ili bankovnih naknada
Piše: Stjepan Lović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grubišić & Lović & Lalić
Posljednjega dana siječnja Vlada je donijela Odluku o izravnim mjerama kontrole cijena određenih proizvoda i određenih kategorija proizvoda u trgovini na malo kojom je odredila najvišu razine cijene sedamdeset određenih proizvoda i određenih kategorija proizvoda u trgovini na malo. Stupila je na snagu 7. veljače 2025. Prema Vladinu stajalištu, donesena je radi sprječavanja negativnih učinaka promjene pojedinih cijena i otklanjanja štetnih posljedica na tržištu u opskrbi potrošača. Ministarstvo gospodarstva u svojoj je siječanjskoj prezentaciji samo paušalno naglasilo da je cilj mjere nastavak ublažavanja inflatornih pritisaka i zaštita najranjivijih skupina građana poticanjem konkurencije među trgovcima i proizvođačima. Nadzor nad provedbom Odluke povjeren je Državnom inspektoratu i Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja.
I ta je Odluka o izravnim mjerama kontrole cijena određenih proizvoda u trgovini na malo, jednako kao i prethodna, koja je vrijedila od 18. rujna 2023., u javnosti izazvala mnogo pitanja, odnosno zahtijeva odgovor koliko Vlada, zapravo, svojim jednostranim odlukama može utjecati na poduzetničku i tržišnu slobodu kao Ustavom zajamčenim pravima. Imaju li trgovci pravo na naknadu štete nastalu takvim ograničenjem i postoji li uopće razlog za takvo upletanje države u tržište? Ključno je pitanje i tko je glavni uzročnik za nastalo stanje na tržištu zbog kojeg je nužno donositi takve mjere.
Je li Odluka preuranjena?
Najprije treba naglasiti da je Vlada donijela Odluku na temelju Zakona o iznimnim mjerama kontrole cijena, koji je na snazi još od 28. srpnja 2001. U čl. 4. propisano je da se mjere izravne kontrole cijena propisuju samo iznimno, radi sprječavanja negativnih učinaka promjene pojedinih cijena ili monopolističkog određivanja cijena, i to samo onda kada se ti ciljevi ne mogu postići drugim mjerama gospodarske politike.
Već iz te odredbe vidljivo je da je Vlada kao razlog donošenja Odluke ‘prepisala‘ samo dio te zakonske odredbe (‘sprječavanje negativnih učinaka promjene pojedinih cijena‘), kao i da je izostao drugi nužni kumulativni razlog za donošenje te mjere, da se ‘ti ciljevi ne mogu postići drugim mjerama gospodarske politike‘. O tome je u Odluci izostalo bilo kakvo utvrđenje kao i rok njezina trajanja, a utvrđenje je nužno jer mjere izravne kontrole cijena u skladu s čl. 8. st. 1. Zakona o iznimnim mjerama kontrole cijena mogu trajati sve ‘dok se ne otklone razlozi za njezino propisivanje‘. U skladu sa st. 2. istoga članka Vlada je dužna odmah nakon propisivanja mjera ograničene kontrole cijene provesti odgovarajuće mjere gospodarske politike radi otklanjanja razloga za izravnu kontrolu cijena.
Najveću štetu snose proizvođači
Neizvjesnost u vezi s rokom trajanja mjera iz Odluke, kao i činjenica da Vlada nije objavila mjere gospodarske politike čija bi posljedica bila prestanak valjanosti Odluke, svakako narušava tržišni položaj svih subjekata koji obavljaju registriranu djelatnost trgovine na malo na području Republike Hrvatske. Trgovci, naravno, imaju mnogo mogućnosti izbjegavanja ograničenja iz Odluke, što se pokazalo već dok je na snazi bila Odluka iz 2023. Stoga će šteta, prije svega, nastati za domaće proizvođače jer im neće biti isplativo plasirati svoje proizvode po ograničenim cijenama, a ograničenje će svakako pogodovati uvoznom lobiju.
Postavlja se onda i logično pitanje zašto je Vlada, primjerice, najavila prestanak subvencioniranja cijene struje, plina, toplinske energije i naftnih derivata te povrat svega na ‘tržišne postavke‘ ako bi, zasigurno, većina građana pristala na jeftinije derivate nego na, primjerice, ograničenje cijene krutog sapuna do 0,80 eura za pakiranja od 80 do 100 grama. Svakako je veliki poticaj Vladi za takvo jednostrano djelovanje dala odluka Ustavnog suda iz 2023. kojom je on odbio prijedlog Udruge malih distributera goriva u kojem se tražilo pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti Vladinih uredbi kojima su se 2021. i 2022. ograničile maloprodajne cijene naftnih derivata. Pročita li se obrazloženje te odluke, nema nikakvih razloga da Vlada sada, primjerice, ne ograniči cijenu četvornog metra stambenog prostora ili naloži bankama povećanja kamata na štednju, što bi, zasigurno, znatno više utjecalo na zaštitu potrošača i smanjilo inflatorni pritisak na njih od mjera iz Odluke.
Moguće nove tužbe
Bit će svakako zanimljivo vidjeti i ishod arbitražnog postupka koji je Mol protiv Republike Hrvatske pokrenuo pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicijskih sporova (ICSID) u Washingtonu radi nadoknade štete proizišle iz mjera koje je Hrvatska nametnula tržištu plina 2022. i 2023. Budući da su trgovački lanci također u stranom vlasništvu, nije isključena mogućnost ni da oni pred ICSID-om pokrenu arbitražni postupak protiv Republike Hrvatske. Ako ne uspiju u tim sporovima, nema onda nikakvih razloga da Vlada novim odlukama ne ograniči ili ne odredi cijene i drugih proizvoda ili usluga na tržištu RH, i to ne nužno onih iz maloprodajnih lanaca.