Potrebna je minimalna promjena pravnog okvira da se dadu ovlasti barem nekim policajcima da s pomoću audiovizualnih uređaja uzimaju izjave svjedoka i da se to onda prihvati u postupku. Također treba podržati internetske rasprave i tonsko snimanje rasprava te uvesti i vizualno
Prošlu subotu uhićen je sad već bivši ministar gospodarstva Darko Horvat i obavljena je pretraga njegova doma. Vrlo brzo svi su mediji bili preplavljeni SMS-ovima navodno iz mobitela osoba uključenih u ono za što se tereti ministra. Uhićenje i pretraga ministrova doma obavljeni su prema Zakonu o kaznenom postupku (ZKP), koji je od 2008. već doživio devet izmjena i jedan pročišćeni tekst. To samo po sebi i ne mora biti loše, ali jest loše ako se jedna promjena uporno odbija prihvatiti unatoč tomu što bi sama po sebi uvelike riješila jedan od velikih problema kaznenog postupka općenito. Riječ je o tome da je prigodom istražiteljskog rada policije otegotna okolnost to što sve što ona prikupi kao iskaz zapravo nema nikakvu težinu u kaznenom postupku, osim ako svjedok poslije u postupku ne ponovi svoju izjavu. U međuvremenu može nešto zaboraviti, može umrijeti, ali može i biti izložen pritiscima onih koji imaju interes da iskaz bude drukčiji.
Dakle, ZKP ne prihvaća ono što je policajac doznao kao dokaz u istrazi (prije kaznenog postupka ili tijekom njega). Istodobno se to prihvaća kad je riječ o prekršajnom postupku u kojem je policija u ulozi ovlaštenog tužitelja. Minimalna promjena pravnog okvira i ovlast dana barem nekim policajcima da s pomoću audiovizualnih uređaja uzimaju izjave svjedoka pomogle bi svima koji imaju interes da se utvrdi istina, što je potpuno u skladu s temeljnim ljudskim pravima.
A svjedoci iskaze mijenjaju…
Vrijedilo bi vidjeti rezultate ankete među sucima i državnim odvjetnicima koliko je puta promijenjen iskaz svjedoka, zbog čega je izostala kaznena sankcija koja bi se u suprotnome izrekla. Dakle, riječ je o tome da se odričemo vrlo učinkovite mjere koja istodobno jamči mnogo veći postotak utvrđenja istine i kaznenih osuda. Istodobno je trošak potreban za tu promjenu smiješno malen. Vraćajući se na predmet koji nam je poslužio kao povod, sigurni smo, makar nemamo nikakvih podataka osim onih koje su objavili mediji, da je (umjesto) tajminga (ili uz njega, koji smeta premijeru) bilo potrebno, čak i nužno, u prvi plan staviti modus operandi. Drugim riječima, jesu li uhićenje i pretraga onako kako su obavljeni bili 'samo' teatar ili stručno obavljen posao uz minimalnu ugrozu ljudskih prava bivšeg ministra.
Najstrašnije je ako je točna glasina prema kojoj su uhićenja često sredstvo sramoćenja uhićenoga kojega će, vjerojatno (iako je kriminalac), sud na kraju osloboditi. Postupak sigurno ne bi ugrozio podatak o tome što je to pronađeno u ministrovu domu što već nije sadržano u tisućama minuta tonskih snimaka. Ako je sve doista bilo tako hitno, ako je uzrok u izjavi jedne osobe tijekom radnoga dana, u petak, zašto se čekalo do subote ujutro? Zar nije i u tom vremenu bilo moguće utjecati na svjedoke, zar ne bi za postupak (u smislu dokazivanja osnovane sumnje) bilo dobro da netko bude uhvaćen u pokušaju utjecaja na svjedoke, pokušaju koji može poduzeti bilo tko, i to iz različitih pobuda?
Brže, jeftinije, dokumentirano
Jedna od novosti koje se predlažu za novelu budućega zakona o parničnom postupku jest održavanje rasprave online, dakle na daljinu, i tonsko snimanje. U postupku savjetovanja sa zainteresiranom javnošću ta novina dočekana je prilično loše, vjerojatno zbog lošeg iskustva s tonskim snimanjem rasprava, koje očito nije potvrđeno u praksi. Ako se zbog toga odustane od prijedloga, bit će vrlo loše, sami ćemo sebi uskratiti boljitak. Naime, nije riječ samo o smanjenju broja neodržanih ročišta nego i o prigodi za suce viših sudova koji odlučuju na temelju uloženih pravnih lijekova da neposredno opaze mnogo toga u iskazu što zapisnik ne omogućava. Naravno, tonska snimka ne znači i audiovizualno snimanje, ali to bi trebalo biti barem u planu za vrijeme kad će cijena te promjene biti prihvatljiva.
S obzirom na prijedlog održavanja rasprava na daljinu vrijedilo bi promisliti zašto tu novost ne iskoristiti i za potrebe vijećanja u sudskim vijećima žalbenih sudova odnosno revizijskog suda. Naime, danas se mnogi suci uopće ne javljaju na natječaje za radno mjesto suca izvan svojega prebivališta, a valjda nam je svima zajednički interes da nam sude (na svim sudovima, poglavito na višima i najvišemu) najbolji suci. To bi značilo i uštedu stambenog smještaja za npr. za suce najvišeg suda, što bi svakako umanjilo trošak uvedenih tehnoloških novina.
Imenovanje sudaca na uvid
Na kraju, ako se nešto predlaže za sudove, zašto to ne bi vrijedilo i za tijelo koje ih imenuje, dakle za Državno sudbeno vijeće (DSV)? Sigurno je da dio krivnje za očajnu predodžbu o hrvatskom pravosuđu snosi i DSV. Zar nije svima jasno da bi se i to promijenilo da cijeli postupak bude ne samo sniman nego i dostupan javnosti? Zašto ne bi svi imali priliku slušati pitanja (naravno, i odgovore) koja se postavljaju na tzv. intervjuu, zašto svi ne bi (makar pasivno) svjedočili imenovanju onih koji (nam) sude? Transparentnost nije apstraktan pojam, treba ga poštovati i širiti gdje god je to moguće. Premijer je jasno naglasio da su mnoge informacije, očito, kod onih koji ih ne bi smjeli imati. Voljeli bismo vjerovati da će se napokon prestati s dugogodišnjom praksom 'dilanja' informacija, koja je jednaka ugroza kao i navodno kazneno djelo o kojemu se 'dilaju'.