Poduzetnik može teretiti rashode i za amortizaciju obračunanu po većoj stopi od dvostrukog iznosa određenog prema propisima o porezu na dobit, ali taj veći iznos nije porezno priznat kao rashod u godini na koju se odnosi
U postupku sastavljanja prijave poreza na dobit poduzetnici odlučuju o iznosu amortizacije koju će uključiti u rashode poslovanja i time umanjiti poreznu obvezu. Prema izvornoj ekonomskoj definiciji, amortizacija je trošenje dugotrajne imovine koja se koristi u poduzetničke svrhe. Trošenjem imovine smanjuje se njezina vrijednost, a to se smanjenje početne vrijednosti iskazuje kao ispravak vrijednosti i rashod amortizacije. Dugotrajnom imovinom smatraju se nekretnine, stvari i prava kojima je nabavna vrijednost veća od 3500 kuna i vijek trajanja dulji od godinu dana. Da bi se neka imovina smatrala dugotrajnom imovinom koja se amortizira, moraju biti ispunjenja oba uvjeta, i visina nabavne vrijednosti i vijek trajanja. Ako oba ili jedan od uvjeta nije ispunjen, riječ je o kratkotrajnoj imovini koja tereti rashode poslovanja u poreznom razdoblju u kojemu je nabavljena i stavljena u uporabu.
Što se amortizira, a što ne
Poduzetnik sam procjenjuje vijek trajanja svake vrste imovine koju upotrebljava u poslovanju i ovisno o procijenjenom vijeku, određuje stopu amortizacije. Procjena ovisi o intenzitetu poslovnih aktivnosti za koje se određena imovina upotrebljava, načinu poslovanja, prirodu djelatnosti i brojnim drugim utjecajima. Računovodstvena pravila dopuštaju izmjenu odluke o procijenjenom vijeku trajanja neke imovine. U jednoj poslovnoj godini poduzetnik može procijeniti da će korisni vijek trajanja neke imovine iznositi deset godina, a već u sljedećoj ili sljedećim godinama taj vijek smanjiti ili povećati, ovisno o vlastitoj procjeni i primijeniti novu stupu amortizacije.
Amortizacija određenog predmeta dugotrajne imovine obračunava se počevši od mjeseca koji slijedi iza mjeseca u kojemu je imovina stavljena u uporabu i završava s mjesecom u kojemu se ta imovina prestaje koristiti, odnosno sve dok cijeli iznos nabavne vrijednosti ne bude amortiziran. Obračun se provodi primjenom linearne metode, zasebno za svaki predmet dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine. Predmeti dugotrajne imovine koji su u cijelosti amortizirani, a i nadalje se koriste za obavljanje djelatnosti, moraju biti evidentirani u poslovnim knjigama sve dok se ne rashoduju, otuđe ili unište po propisanom postupku. Zemljišta, šume i slična obnovljiva prirodna bogatstva, financijska imovina i umjetnička djela se ne amortiziraju, njihova vrijednost se tijekom razdoblja korištenja ne smanjuje.
Propisi o porezu na dobit ograničavaju najviši iznos amortizacije kao porezno dopustivi rashod u svakoj poslovnoj godini. Za te je svrhe sva dugotrajna imovina grupirana u pet skupina: građevinski objekti i brodovi; osnovno stado i osobni automobili; nematerijalna imovina, oprema, mehanizacija i vozila koja nisu osobni automobili; računala, računalna oprema i programi, mobilni telefoni i oprema za računalne mreže i sva ostala dugotrajna imovina. Za svaku je skupinu propisan procijenjeni korisni vijek trajanja predmeta koji ulaze u tu skupinu i na temelju toga izračunana godišnja stopa amortizacije.
Priznati porezni rashod
Porezno je dopustiva amortizacija najviše do visine dvostrukog iznosa propisane stope, što poduzetniku omogućava donošenje odluke o stopi amortizacije koju će primijeniti u rasponu od nule do dvostrukog iznosa stope propisane za skupinu kojoj pripada predmet dugotrajne imovine. Na primjer, procijenjeni amortizacijski vijek za nekretnine je 20 godina, a godišnja stopa amortizacije pet posto, pa poduzetnik može na temelju vlastite odluke primijeniti bilo koju stopu do stope od deset posto na godinu kao porezno dopustivi rashod pri utvrđivanju osnovice poreza na dobit.
Poduzetnik može teretiti rashode i za amortizaciju obračunanu po većoj stopi od dvostrukog iznosa određenog prema propisima o porezu na dobit, ali taj veći iznos nije porezno priznat kao rashod u godini na koju se odnosi. Riječ je o privremenoj razlici između računovodstvene dobiti i porezne osnovice jer u sljedećim poreznim razdobljima, kad amortizacija bude obračunavana po nižim stopama od porezno dopustivih, poduzetniku će pri utvrđivanju poreza na dobit osnovicu za obračun poreza umanjiti onaj dio amortizacije koji ranije nije bio porezno priznati rashod.
Ograničenja i iznimke
Porezni propis uređuje nekoliko ograničenja i iznimaka. Amortizacija osobnih automobila priznaje se u rashode samo do nabavne vrijednosti od 400.000 kuna. Pri tome kod poduzetnika koji ne obračunavaju plaću u naravi taj iznos u visini 50 posto umanjuje poreznu osnovicu, a kod poduzetnika koji se koriste službenim automobilom u privatne svrhe i obračunavaju plaću u naravi, amortizacija osobnih automobila je u 100 posto iznosu porezno priznati rashod.
Amortizacija obračunana na razliku preko nabavne vrijednosti od 400.000 kuna u ukupnoj svoti uvećava osnovicu poreza na dobit. Amortizacija zrakoplova i plovila priznaje se uz uvjet da je prema osnovi obavljanja djelatnosti od te imovine ostvaren prihod od najmanje pet posto njihove nabavne vrijednosti, a amortizacija apartmana i kuća za odmor uz uvjet da je obavljanjem djelatnosti ostvaren prihod od najmanje pet posto nabavne vrijednosti. Za dugotrajnu imovinu koja se ne koristi za obavljanje djelatnosti ne priznaje se rashod amortizacije.