Piše: Mirta Fraisman Čobanov, poslovna konzultantica, trenerica i psihoterapeutkinja
Sindrom varalice (poznat i kao imposter syndrome) duboko je ukorijenjen osjećaj nesigurnosti i sumnje u sebe unatoč objektivnim dokazima o osobnim uspjesima. On se ne očituje samo kao prolazna nesigurnost – to je stalna unutarnja borba s osjećajem da niste dovoljno dobri, da ne zaslužujete priznanja koja dobivate ili da ste samo ‘imali sreće‘.
Taj fenomen jednako pogađa muškarce i žene iako se manifestira na različite načine. Možete biti uspješni na poslu, u obrazovanju, pa čak i u osobnim odnosima, ali osjećati kako je pitanje vremena kad će vas ‘razotkriti‘. Možda mislite da niste dorasli izazovima, čak i kad vam okolina govori suprotno. Prema istraživanjima dr. Valerie Yang i drugih stručnjaka, čak sedamdeset posto ljudi barem jednom u životu doživi sindrom varalice. Međutim, nije isključivo povezan s uspješnim pojedincima – čak i oni koji su na početku karijere ili studija mogu osjećati taj oblik nesigurnosti.
Psihološki korijeni
Sindrom varalice često ima korijene u djetinjstvu. Možda ste odrasli u obitelji u kojoj se uspjeh mjerio visokim akademskim ili profesionalnim postignućima, što vas je naučilo da ljubav i priznanje dolaze u obliku rezultata. Također, ako ste često bili uspoređivani s drugima, to je moglo izazvati osjećaj da nikada niste dovoljno dobri. U odrasloj dobi sindrom varalice mogu potaknuti stresne situacije poput promjene posla, ulaska u novu industriju ili preuzimanja odgovornije uloge. Može se javiti i kod osoba koje rade u visokokonkurentnim okolinama, u kojima je stalna usporedba s drugima neizbježna.
I društvene norme i očekivanja dodatno potiču taj fenomen. Žene, primjerice, često osjećaju pritisak da budu savršene u svim aspektima života, kao zaposlenice, majke, partnerice, a od muškaraca se očekuje da budu čvrsti, samopouzdani i da nikada ne priznaju nesigurnost. Sindrom varalice može se manifestirati na različite načine. Najčešći su tipovi ponašanja koji upozoravaju na njega perfekcionist, superžena ili supermuškarac, stručnjak te prirodni genij.
Koncept mentaliteta rasta
Jedan od najmoćnijih alata za ublažavanje osjećaja nesigurnosti i borbu protiv sindroma varalice jest prihvaćanje mentaliteta rasta (engl. growth mindset), koncepta koji je popularizirala psihologinja Carol Dweck, a temelji se na uvjerenju da naše sposobnosti, vještine i inteligencija nisu fiksni, nego se mogu razvijati trudom, učenjem i prilagodbom. Nasuprot tomu, fiksni mentalni sklop implicira vjerovanje da su naši talenti i sposobnosti unaprijed određeni te da ih ne možemo znatno promijeniti.
Osobe s mentalitetom rasta ne gledaju na izazove kao na zapreke, nego kao na prilike za učenje i razvoj. Umjesto da vide neuspjeh kao dokaz svoje nesposobnosti, prihvaćaju ga kao dio procesa koji ih vodi prema napretku. Primjenom takva pristupa mogu redefinirati osjećaje povezane sa sindromom varalice i usmjeriti se na stalan razvoj umjesto na postizanje savršenstva. Na primjer, umjesto: ‘Ako ne uspijem odmah, znači da nisam dovoljno dobar/dobra‘, osoba s mentalitetom rasta razmišlja: ‘Neuspjeh je prilika da shvatim što trebam poboljšati i sljedeći put biti bolji/bolja.‘
Prepoznajte fiksne obrasce
Fiksni obrasci razmišljanja često se manifestiraju u mislima poput ‘ne mogu‘, ‘nisam dovoljno pametan/pametna‘ ili ‘ovo je preteško za mene‘. Te misli drže nas u zoni komfora u kojoj izbjegavamo suočavanje s izazovima i rizik od neuspjeha. Prvi korak prema promjeni svjesno je prepoznavanje tih trenutaka. Kad osvijestite te misli, zastanite i zapitajte se: ‘Je li ovo apsolutna istina ili samo trenutačan osjećaj?‘ Umjesto da se fokusirate na ono što ne možete, preusmjerite svoju pozornost na ono što možete naučiti iz situacije. Preoblikovanjem tih misli otvarate prostor za rast i nove mogućnosti.
Slavite napredak, ne samo rezultate
U svijetu koji često veliča postizanje ciljeva lako je zaboraviti važnost puta koji nas do njih vodi. Umjesto da se usredotočite samo na krajnji rezultat, počnite bilježiti i slaviti male korake koje činite. Na primjer, ako učite novi jezik, svaki novi svladani izraz vrijedan je priznanja. Uspjeh nije samo završavanje maratona; to je i svaki kilometar koji ste prešli tijekom treninga. Kad se usredotočite na napredak, smanjujete stres povezan s pritiskom da odmah postignete savršenstvo. Razmislite kako biste se mogli nagraditi za trud – čak i jednostavna zahvalnost samomu sebi može donijeti promjenu. Na taj način gradite naviku vrednovanja učenja i razvoja.
Drukčiji odnos prema izazovima
Izazovi nas često plaše jer ih doživljavamo kao prijetnje svojoj sigurnosti ili sposobnostima. Međutim, svaki izazov skriva priliku za rast, čak i ako je na prvi pogled ne prepoznajemo. Kad se suočite s teškom situacijom, zapitajte se: ‘Što mogu naučiti iz ovoga? Kako mi ovo može pomoći u budućnosti?‘ Podsjetite se da su i najveći uspjesi često proizišli iz najtežih zapreka. Razvijanje te perspektive pomaže vam da izazove promatrate s manje straha, a s više radoznalosti. Također, prihvaćanjem neizvjesnosti postajete otporniji na stres i spremniji za suočavanje s nepredvidivim situacijama. S vremenom izazovi postaju prilike za vježbanje novih vještina i izgradnju samopouzdanja.
Okružite se onima koji vas potiču
Vaše okružje znatno utječe na vaš način razmišljanja i ponašanja. Ljudi koji potiču vaš rast ne samo da vas inspiriraju već i služe kao ogledalo koje reflektira vaše najbolje osobine. Potražite mentore, kolege ili prijatelje koji dijele slične vrijednosti i koji vas motiviraju da postanete najbolja verzija sebe. Sudjelujte u razgovorima koji vas potiču na promišljanje i učenje umjesto da vas iscrpljuju i troše vam energiju.
Razmislite o pridruživanju skupinama ili zajednicama usmjerenima na osobni razvoj i potporu. Okružje koje ohrabruje rast i razvoj pomoći će vam u prihvaćanju novih perspektiva i lakšem prevladavanju fiksnih obrazaca razmišljanja. Povezivanjem s drugima koji vjeruju u vas lakše ćete vjerovati u sebe.
Prihvatite pohvale sa zahvalnošću
Mnogi ljudi imaju tendenciju minimizirati svoje uspjehe kad ih drugi pohvale, pripisujući ih sreći ili vanjskim okolnostima. Takva reakcija pokazuje nesigurnost i umanjuje trud koji ste uložili. Kada dobijete pohvalu, zaustavite se na trenutak i umjesto izlike jednostavno recite: ‘Hvala!‘ To je prvi korak u priznavanju vlastitih postignuća. Pohvale su priznanje vašeg rada i truda, stoga ih promatrajte kao potvrdu svojeg napretka. Razmislite o tome kako ih možete iskoristiti kao motivaciju za daljnji rast. Prihvaćanjem pohvala jačate samopouzdanje i gradite pozitivan odnos prema vlastitim uspjesima. To je ključan korak u smanjenju sindroma varalice i izgradnji unutarnje sigurnosti.
Budite strpljivi prema sebi
Promjena načina razmišljanja nije trenutačan proces; to je putovanje koje zahtijeva vrijeme, trud i posvećenost. Budite blagi prema sebi kad osjetite frustraciju ili se vratite starim obrascima. Umjesto da se osuđujete, podsjetite se da je svaki korak naprijed vrijedan. Napredak ne dolazi uvijek linearno, normalno je doživjeti izazove i povremene neuspjehe. Važno je prepoznati ih kao dio procesa učenja, a ne kao zapreke koje vas definiraju. Vježbajte samosuosjećanje i dopustite si prostor za rast bez pritiska savršenstva. Mentalitet rasta temelji se na prihvaćanju nesavršenosti i prepoznavanju da je promjena dugoročni cilj, a ne trenutačan ishod. Ako osjećate da vas sindrom varalice koči, prisjetite se da su vaše sposobnosti poput mišića – mogu se ojačati i razviti. Umjesto da ga gledate kao zapreku, prepoznajte ga kao signal da ste na putu prema razvoju, jer samo oni koji se usuđuju izazvati sami sebe doživljavaju te unutarnje borbe. Uz mentalitet rasta naučit ćete cijeniti svoje napore umjesto da ih obezvređujete i graditi samopouzdanje otporno na pritiske.