Probajte se sjetiti nekog ugodnog iskustva iz vaše prošlosti. Dajte si vremena i prisjetite se zadnjeg ludog izlaska s frendovima, prvog dejta ili nekog adrenalinskog sporta kojeg ste konačno savladali. Vidite li sjećanje kao sliku, čujete kao zvuk i žamor ili osjećate kao što je i bilo tada? Ovisno o tome kako ste tu svoju epizodu pospremili, odredili ste i reprezentacijski sistem koji najčešće koristite. Naravno, postoje i oni koji neće vidjeti slike ili čuti zvuk već će se sjetiti mirisa ili nekog specifičnog okusa. Ipak vizualno, auditivno i kinestetičko je najčešće kako memoriramo i koristimo naša osjetila.
Jasno vam je kako je onda frustrirajuće kada nekom vizualnom tipu uporno kroz zvukove želite privući pažnju. Možete probati, ali efekt neće biti ni približno takav ako mu metaforama opišete slikovito to što želite da razumije. Zato kada prezentirate, pojašnjavate ili argumentirate imajte na umu da u publici sjede i vizualci i auditivci i kinestetičari i dajte svakome njegovu minutu slave. Što više u prezentacijama budete koristili i slike i zvukove i osjećaje ili čak kretanje ili neki konkretni fizički zadatak više će ih ljudi zapamtiti i reagirati na njih.
Tipičan primjer je kada uz sliku pustite i glazbu i još zamolite da svi pokušaju kod sebe izazvati osjećaj motivacije. Ljudi možda izgledaju jednostavno, ali su složeniji nego što mislimo, pogotovo kada je komunikacija u pitanju.
Budite čarobnjak reprezentacijskih sistema i igrajte se osjetilima kako bi svima približili vaše razmišljanje ili ih potaknuli na akciju. Dapače, otiđite i korak dalje i iskoristite vlastite spremljene epizode da ih učinite sretnijima. Izaberite ne tako divan trenutak u sjećanju i zamislite ga u vedrijem tonu, dodajte mu neku motivirajuću glazbu, smanjite negativni osjećaj koji ste imali oko toga.
Igrajte se s vlastitim unutarnjim ekranom i birajte muziku, svjetlo, boju i pokret kao da ste jedini Oskarovac na ovom svijetu koji ponovno režira svoj život. Onaj unatrag i onaj unaprijed…koristeći tako jednostavne znanstvene alate.