Podugačak je popis onih koji bi prema Zakonu o sprječavanju sukoba interesa mogli biti na kušnji birajući između javnog i privatnog interesa, ali većina onih koji nisu nabrojeni mnogo je češće u prigodi učiniti nešto zabranjeno nego, primjerice, saborski zastupnik
Zakon o sprječavanju sukoba interesa u obnašanju javnih dužnosti donesen je još 2003. Mijenjao se nekoliko puta, a onda je 2011. donesen Zakon o sprječavanju sukoba interesa. U našem pravu oni najozbiljniji sukobi interesa (to je zakonska formulacija iza koje se kriju manipulacija, ozbiljna trgovina utjecajem, najčešće i korupcija) potpadaju pod kaznenu odgovornost, a sve ono što je blaže ograničava se na Zakon o sprječavanju sukoba interesa iz 2011.
On uređuje sprječavanje sukoba između privatnog i javnog interesa u obnašanju javnih dužnosti, uređuje obveznike tog zakona, obvezu podnošenja i sadržaj izvješća o imovinskom stanju, postupak provjere podataka iz tih izvješća, trajanje obveza iz tog zakona, izbor, sastav i mjerodavnost Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa te druga pitanja važna za sprječavanje sukoba interesa.
Što se ne smije
Izrijekom je propisano da dužnosnik ne smije primiti ili zahtijevati korist ili obećanje koristi zbog obavljanja dužnosti, ostvariti ili dobiti pravo u slučaju da se krši načelo jednakosti pred zakonom, zlorabiti posebna prava dužnosnika koja proizlaze ili su potrebna za obavljanje dužnosti, primiti dodatnu naknadu za poslove obnašanja javnih dužnosti, tražiti, prihvatiti ili primiti vrijednost ili uslugu radi glasovanja o bilo kojoj stvari ili utjecati na odluku nekog tijela ili osobe radi osobnog probitka ili probitka povezane osobe, obećavati zaposlenje ili neko drugo pravo u zamjenu za dar ili obećanje dara, utjecati na dobivanje poslova ili ugovora o javnoj nabavi, koristiti se povlaštenim informacijama o djelovanju državnih tijela radi osobnog probitka ili probitka povezane osobe, na koji drugi način koristiti položaj dužnosnika utjecanjem na odluku zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti kako bi postigli osobni probitak ili probitak povezane osobe, neku povlasticu ili pravo, sklopili pravni posao ili na drugi način interesno pogodovali sebi ili drugoj povezanoj osobi.
Zapravo je, posebno posljednjom formulacijom ('na koji drugi način'), obuhvaćeno gotovo sve. Unatoč tomu praksa Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa očito nije toliko dobra da bi to povjerenstvo, posljedično i država, uživalo stupanj povjerenja koji postoji u zapadnim demokracijama. Pravo je pitanje zašto je to tako.
Tko ne smije
Prema mišljenju mnogih, problem je u zakonskoj definiciji dužnosnika, pa se Zakon odnosi smo na dužnosnike koji su u čl. 3. Zakona taksativno navedeni pod rednim brojevima od 1. do 46. Taj popis bio je proširen osobama koje imenuje ili potvrđuje Hrvatski sabor, imenuje Vlada ili predsjednik Republike, osim onih imenovanih prema Zakonu o oružanim snagama. Treba se pitati zašto i one nisu uključene, kao i one koje kao rukovodeće državne službenike imenuje Vlada na temelju prethodno provedenog natječaja. Taj zakonski članak već na prvi pogled djeluje nezgrapno i nepraktično, a svakako otvara mnoga pitanja, poput onoga koji je to kriterij bio odlučujući za taj popis. Zar ne bi bilo mnogo prikladnije da su na popisu baš svi koji primaju državnu, županijsku ili općinsku plaću?
Sudeći po vijestima iz medija, očito je da bi se na popisu trebali naći i ravnatelji svih škola, dekani i prodekani svih fakulteta, rektori, prorektori, ali i mnogi drugi, primjerice direktori raznih gradskih, općinskih i županijskih društava. Većina tih koji sada nisu nabrojeni u Zakonu mnogo je češće u prigodi učiniti nešto zabranjeno nego, primjerice, zastupnik u Hrvatskom saboru. Očito je da bi najbliži suradnici dužnosnika (npr. vozači, koji su s njima više nego obitelj) trebali biti na tom popisu.
Definicija člana obitelji dužnosnika u Zakonu je napisana kao da se željelo da on ima što manji dohvat. Naime, bračni ili izvanbračni drug dužnosnika, njegovi srodnici po krvi u uspravnoj lozi, braća i sestre dužnosnika te posvojitelj odnosno posvojenik dužnosnika doista su kratak popis. Pri tome je točno da Zakon u čl. 4. propisuje da i druge osobe mogu biti interesno povezane s dužnosnikom, ali hoće li se u praksi dovoljno primjenjivati ta elastična definicija?
Slabašne sankcije
Na kraju, što reći o sankcijama? Zakon propisuje tri: opomena, obustava isplate dijela neto mjesečne plaće, javno objavljivanje odluke Povjerenstva. Kad tomu dodamo (ne)mogućnost prisilne naplate, postavlja se pitanje prema kojem su kriteriju te sankcije određene i koja je uopće poruka Zakona.
Nije problem ni poseban zakon ni postojanje posebnog povjerenstva. Trebaju postojati, ali samo pod uvjetom učinkovitosti, a ona je u tijesnoj vezi s dobrom, realnom normativom. Primjer besmislene odredbe jest kad Zakon odredi da dužnosnik koji ima 0,5 posto i više dionica, odnosno udjel u vlasništvu trgovačkog društva za vrijeme obnašanja javne dužnosti, mora prenijeti svoja upravljačka prava na drugu osobu. Čemu to uopće služi, tko provjerava rade li oni na koje su ta prava prenesena sami ili su ih prenijeli na neko odvjetničko društvo? Pri tome upravljanje ne znači i prikupljanje dobiti.