U krizi i padu gospodarskih aktivnosti, koji se s obzirom na globalne događaje očekuju, kratak je put do nelikvidnosti, pa i insolventnosti
Piše: Nikola Nikšić, Konter
Zbog neizvršenih osnova za plaćanje na dan 28. veljače 2025. u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje evidentirana su 12.972 poslovna subjekta, 353 (2,8%) više u odnosu na siječanj 2025. i 1053 (7,5%) manje u odnosu na veljaču 2024. godine. Od toga je 5550 pravnih osoba (42,8%), na koje se odnosi 548,5 milijuna eura ili 81,3 posto iznosa ukupnih neizvršenih osnova, koje su iznosile 731,2 milijuna eura. Preostalih 7422 fizičke su osobe koje obavljaju registriranu djelatnost, a njihov dug iznosi 126,3 milijuna eura.
U odnosu na stanje u siječnju 2025., broj pravnih osoba koje nisu podmirile dospjele osnove za plaćanje povećao se za 1,6 posto, a iznos neizvršenih obveza za 1,8 posto. Ukupan broj fizičkih osoba veći je za 3,7 posto, a iznos njihovih neizvršenih obveza za 0,6 posto. Iz perspektive ‘klasa optimist‘ aktualni su podaci nešto bolji u odnosu na godinu dana prije, a pogled na podatke iz završnog razdoblja velike globalne ekonomske krize koja je započela potkraj 2007. pokazuje da su neusporedivo bolji. U lipnju 2014. čak 54,1 tisuća poslovnih subjekata (od ukupno 270 tisuća aktivnih poslovnih subjekata) bila je blokirana za 4,16 milijardi neizvršenih obveza.
Što je prioritet
Bez obzira na to neusporedivo pozitivno odstupanje između podataka o insolventnosti za 2014. i danas, koje potvrđuje da su poduzetnici itekako izvukli poučke i naučili iz pogrešaka koje su tada radili u duljem razdoblju i time dočekali nespremni (prezaduženi, s velikim udjelom neoperativne dugotrajne imovine financirane iz neadekvatnih izvora uz visoke troškove) svjetsku financijsku krizu 2007. koja je započela krizom tržišta nekretnina i bankarstva u SAD-u, te imajući u vidu aktualne okolnosti iz okružja (neugodna i prema ishodu i trajanju neizvjesna geopolitička previranja, oružani sukobi koji kontinuirano eskaliraju, kao i trgovinski rat, ponašanje financijskog sektora), poslovnim je subjektima iz ‘realnog‘ sektora i njihovim radnicima i danas održavanje likvidnosti i solventnosti važnije od profitabilnosti.
Da bi se u svrhu kvalitetnog upravljanja shvatili rizici i problemi nelikvidnosti i insolventnosti, pomaže analiza i prepoznavanje simptoma i uzroka kriza i propadanja poslovnih subjekata, kako su istaknuli u svojoj knjizi ‘Kako svaku tvrtku izvući iz krize‘ autori Slatter i Lovett. Većina od njih identificirani su kao unutarnji (10), a manjina (3) kao vanjski uzroci. Navedeni vanjski uzroci (promjene navika i ponašanja tržišnih sudionika, rast konkurencije i globalizacija, nepovoljna kretanja cijena zbog hiperprodukcije) ocijenjeni su kao iznimno snažni, a neki od unutarnjih uzroka odnose se na izostanak razumijevanja i principijelne primjene načela i alata menadžerskog računovodstva, a više ili manje odnose se na područje likvidnosti.
Vrijednost dobre analize
Kada se već poslovni subjekt razboli od nelikvidnosti i nalazi se na putu do insolventnosti i gubitka poslovne sposobnosti, uobičajeni je lijek defenzivno restrukturiranje. Jedan od dva oblika defenzivnog (i vrlo grubog) restrukturiranja je financijsko, a drugo je operativno, a u većini se slučajeva provode kombinirano. Zahtijeva se njegova adekvatna, brza i kratkoročna primjena. Kratkoročna zbog toga da se ne pretjera i ne postane navika kojom se može ugroziti sposobnost dugoročno održivog, stabilnog i sigurnog poslovanja, a koje se temelji na kontinuiranom strateškom restrukturiranju i razumnim ulaganjima u razvoj kompetencija, kapaciteta, novih proizvoda i usluga te poslovnih modela. Da bi se restrukturiranje moglo kvalitetno provoditi važno je dobro razumjeti kako je problem likvidnosti nastao, ili može nastati, iz dvije perspektive: pokretača (što su aktivnosti, troškovi i ulaganja koji pozitivno ili negativno, više ili manje, utječu na rezultat) i pokazatelja.
Kada su u pitanju pokazatelji, riječ je o primjeni standarda i alata financijske analitike koji korištenjem podataka zabilježenih prema načelima dvojnoga knjigovodstva pružaju više nego dobru priliku onima koji posjeduju adekvatna znanja i vještine da povezuju pokretače i pokazatelje u cjelinu, razumiju njihove vrijednosti i trendove (kako povijesne, tako i projekciju budućih) i time osiguravaju važne informacije i preporuke za donošenje pravodobnih i dobrih odluka. Važno je upozoriti da ih je nužno promatrati u duljim razdobljima. Jednostavnije je i konkretno je promatranje povijesnih ostvarenja (retrovizor), ali daleko važnija je projekcija i predikcija budućih ostvarenja, naravno, uz pomoć i uzimanje u obzir povijesnih trendova.
Treba ‘naciljati‘ svoju grupu
Pri svim analizama moraju se poznavati razlike osobina različitih segmenata poduzetništva iz kojih proizlaze sasvim drugačije referentne vrijednosti pojedinih pokazatelja. Nije isto promatrati vrijednosti pokazatelja zaduženosti malih i mikro poslovnih subjekata, sa ili bez zaposlenih, s nižom vrijednosti temeljnoga kapitala, u odnosu na njihove vrijednosti za velike i srednje velike, pogotovo za društva kapitala (dionička društva), kao i hrvatske članice međunarodnih konglomerata koji svoje financijske politike kreiraju promatrajući efekte za cijelu grupu.
Također, nužno je uspoređivati se s dobro ‘naciljanim‘ grupama, pogotovo uključujući poslovne subjekte iz drugih zemalja i regija, prema načelu da je biti u društvu s boljima od sebe odlična prilika za vlastita unaprjeđenja i dosizanje više razine izvrsnosti i konkurentnosti.
Koji se podaci gledaju
Likvidnost, kao jedno od četiri ključna načela poduzetništva (uza stabilnost, kontinuitet i rentabilnost), sposobnost je poslovnog subjekta da podmiruje ugovorene obveze u njihovim punim iznosima i ugovorenim rokovima i direktno se na razne načine interpretira i mjeri promatranjem odnosa kratkotrajne imovine i kratkoročnih obveza.
Neto radni kapital, operativni novčani tok indirektnom metodom u odnosu na investicijski i financijski, koeficijenti tekuće i ubrzane likvidnosti pokazatelji su koji se češće od ostalih primjenjuju pri analizama javno objavljenih financijskih izvješća za vlastita poduzeća, konkurente, pojedinačne kupce i/ili dobavljače, kao i tržišne segmente (djelatnosti, veličine…). Na njih se nadovezuju pokazatelji aktivnosti i zaduženosti: je li adekvatan odnos vlastitog i eksternog financiranja, financiraju li poduzeća svoju dugotrajnu imovinu i ulaganja u zalihe iz adekvatnih izvora. A da znamo s kakvim će nas izrazom na licu i stajalištem dočekati odgovorne osobe kreditora, omogućit će nam, između ostalog, informacije (pokazatelji) o financijskom dugu, odnosu neto financijskoga duga i EBITDA-e, odnosu troška kamata i EBIT-a.
Igra imovine i zaliha
U djelatnostima trgovine i proizvodnje zalihe njihova kurentnost i obrtaj sasvim se drugačije interpretiraju, pa tako i referentne vrijednosti koeficijenata likvidnosti. Za razliku od uslužnih djelatnosti, gdje je udio zaliha u imovini nikakav ili minoran, u trgovini, a pogotovo u proizvodnji, likvidnost se, između ostaloga, promatra kroz razliku vrijednosti koeficijenata tekuće i ubrzane likvidnosti, da se može procijeniti ovisnost o zalihama. Koliki je pritisak da se moraju što brže unovčiti.
U uvjetima kriza i zastajanja u ekonomskom ciklusu, uz mjerenje stupnja pokrića imovine vlastitim sredstvima i/ili dugoročnim izvorima, za proizvodna poduzeća na važnosti dobiva rigorozniji pokazatelj financijske stabilnosti koji mjeri dugotrajnu imovinu i zalihe (koje se u krizama zbog kontrakcije potrošnje i potražnje mogu pretvoriti u dugotrajnu imovinu) u odnosu na dugoročne izvore financiranja (vlastiti kapital i dugoročne obveze). Kada je veći od jedan, a što znači da se dugotrajna imovina i zalihe financiraju i iz kratkoročnih obveza, to pokazuje potencijalnu financijsku nestabilnost uvjetovanu nestabilnim okružjem.