Sljedeći veliki ekološki problem za Zemlju mogao bi stići iz svemira. Prije pet mjeseci, u rujnu 2024., na nebu iznad Uskršnjeg otoka odvijala se jedinstvena potjera – za satelitom koji je padao iz svemira i rasplamsavao se u pepeo po nebu, noseći kamere i znanstvenu opremu. Dok jedni istražuju što se događa s umrlim satelitima, drugi cijela satelićja planiraju lansirati u nisku Zemljinu orbitu i, parirajući Starlinku sveprisutnog Elona Muska, vjerojatno izazvati dodatnu pomutnju na nebu
Nije samo Zemlja zatrpana smećem, čovjek je zagadio i svemir mnogobrojnim satelitima koji kruže u orbiti. Kada odrade posao zbog kojega su lansirani na visinama ljudskom oku nedostižnim postaju olupine - svemirsko smeće, raspadaju se na sitnije dijelove, stvaraju pomutnju i padaju na Zemlju. U rujnu prošle godine na nebu iznad Uskršnjeg otoka tragali su za satelitom koji je padao iz svemira i rasplamsavao se u pepeo po nebu, koristeći kamere i znanstvenu opremu. No zelene politike još nisu stigle do svemira. One na našem iscrpljenom planetu prodaju suvisle i nesuvisle priče, lobiji se nadmudruju, ali još ne dižu glas protiv zagađenja svemira satelitima. Koga briga, osim konkurentskih američkih tvrtki što Kina namjerava uskoro lansirati u svemir oko 14.000 satelita kako bi nadigrala SpaceX-ov Starlink, čiji je vlasnik Elon Musk, najbogatiji Zemljanin, koji usput soli pamet svima. Da se krivo ne shvati, nije ovo tekst usmjeren protiv satelita niti satelićja tj. satelitskih rojeva; bez njih bi život kakav danas živimo bio nemoguć jer podaci koje odašilju služe u brojnim područjima.
Qianfan protiv Starlinka
Sateliti su besposadne automatske svemirske letjelice koje oponašaju nebeska tijela lebdeći u orbiti oko Zemlje. Lansira ih se s rakete nosača, a postižu kozmičku brzinu s pomoću koje se gibaju u orbiti. Njihova aktivnost ovisi o zalihi goriva te traju od nekoliko dana do nekoliko desetljeća. Prvi satelit u svemiru bio je ruski Sputnik–1, lansiran je 4. listopada 1957., a odašiljao je signal samo 22 dana koliko su mu trajale baterije i izgorio je tri mjeseca nakon lansiranja. Današnji sateliti mnogo su napredniji i služe u kartografiji, telekomunikacijama, meteorologiji, poljoprivredi, šumarstvu, geofizici, geodeziji, ekologiji pa se tako i razvrstavaju: telekomunikacijski, meteorološki, vojni, navigacijski, geodetski i geofizički, astronomski, istraživački… Položaj satelita u orbiti otkriva sustav za orijentaciju putem senzora, a moćne svjetske države njihovim lansiranjem osvajaju svemir.
Kina je, primjerice, odlučila i u satelitskoj industriji natjecati se sa SAD-om, odnosno SpaceX-om tako što iz nove svemirske komercijalne luke u Hainanu lansira Qianfan, što na kineskom jeziku znači tisuće jedara, a naziva se i Spacesail ili G60. Projekt razvoja te nove konstelacije satelita vodi tvrtka Shanghai Spacecom Satellite Technology (SSST). U kolovozu prošle godine Kina je lansirala prvu seriju satelita za konstelaciju nazvanu Qianfan i poslala 18 satelita u orbitu, no trebat će uložiti mnogo novca i truda kako bi u svemir uputila planiranih nešto manje od 14.000 satelita. SSST je u veljači 2024. objavio da su prikupili 943 milijuna dolara za financiranje tog projekta, a dio novca dala je i gradska uprava Šangaja. Radi se o vrlo ambicioznom projektu kojemu je cilj nadigrati SpaceX-ov Starlink omogućavajući globalnu povezanost, izravne mobilne veze, ruralnu povezanost, e-trgovinu, ali i jačati nacionalnu sigurnost Kine.
Cilj je, poručili su iz SSST-a, lansirati 13.904 satelita do 2030. iliti nešto više od sedam satelita dnevno do kraja ovoga desetljeća. Čini se to nemogućim kada se zna kako je SpaceX svojom višekratnom raketom Falcon 9 lansirao 6895 satelita od prvog lansiranja konstelacije Starlink u svibnju 2019. To znači oko tri i pol lansirana satelita dnevno od kojih je oko 5500 još uvijek je u orbiti i obavljaju funkciju zbog koje su poslani. S obzirom na kineske satelitske ambicije, Qianfanu će trebati rast broja i lansiranja i proizvodnje satelita.
Razvoj luka
No posljednjih godina kapacitet lansiranja satelita u Kini značajno raste. Kina ih je lansirala 22 puta u 2016., a 67 lansiranja imala je u 2023. Tako brz napredak omogućuje država pod čijim se nadzorom i uz financijsku potporu razvija svemirska industrija, kao i cijelo kinesko gospodarstvo. Tako da je velik dio rasta lansiranja satelita rezultat stvaranja državnog navigacijskog satelitskog sustava BeiDou, izgradnje svemirskih postaja i izgradnje nacionalne svemirske infrastrukture, uključujući velike komunikacijske satelite i svemirske letjelice za daljinsko istraživanje za civilne i vojne potrebe. No problem je što niti jedan od dosad korištenih kineskih lansera nije za višekratnu uporabu, a četiri kineske nacionalne svemirske luke rade punim kapacitetom. Za lansiranje Qianfana, SSST-u i Kini trebaju nove rakete i nove svemirske luke te država ulaže u oba ta projekta. Kina je dugo pratila uspon privatnih američkih svemirskih kompanija poput SpaceX-a i Planet-a, te je od 2014. počela otvarati vrata privatnom kapitalu u neke sektore svoje svemirske industrije.
Ulaganja u rakete
Najprije su ta ulaganja počela u male rakete i satelite, a odnedavno je tvrtkama s privatnim kapitalom odobren razvoj većih raketa. Rezultat toga je da su kineske tvrtke Space Pioneer, Landspace, Deep Blue Aerospace i iSpace sve bliže lansiranju raketa srednjeg uzgona i višekratne uporabe. Prema informaciji na web stranici Landspacea, njihov Zhuque-3 od nehrđajućeg čelika za višekratnu uporabu imat će sličan kapacitet nosivosti za nisku Zemljinu orbitu kao i SpaceX-ov Falcon 9, a prvo lansiranje zakazano je za ovu godinu. No proizvodnja raketa te često i pouzdano letenje, odnosno lansiranje satelita dva su različita aspekta.
- Kako bi se povećala propusnost lansiranja, treba razviti dodatne mogućnosti u lancu opskrbe lansiranjem. Otvoreno je pitanje mogu li se kineske mogućnosti proizvodnje lansiranih raketa skalirati kako bi zadovoljile propusnost potrebnu za postavljanje ovih konstelacija prema navedenom rasporedu – izjavio je Ian Christensen, viši direktor za programe privatnog sektora u američkoj zakladi Secure World Foundation.
Početak u krhotinama
Prema Christensenovu mišljenju, pitanje je hoće li se kineski planovi ostvariti jer se radi o otpornosti i kvaliteti u opskrbnom lancu: lansiranju, proizvodnji satelita i terminalnoj opremi. Christensen naglašava kako projekt Qianfan nije vertikalno integriran, za razliku od SpaceX-ovog Starlinka koji posjeduje i kontrolira segmente lansiranja i proizvodnje satelita.
Qianfan je osnovan 2022., a njegov prvi satelit proizveden je krajem 2023. To znači da na temeljna pitanja kako će se proizvodi ponašati u svemiru i kakva će biti njihova kvaliteta još nema odgovora. Jer prvo Qianfanovo lansiranje, 6. kolovoza prošle godine na Long March 6A, završilo je u stotinama krhotina kada se gornji stupanj lansera razbio. To upozorava kako bi sateliti Qianfan koji će kružiti na 800 kilometara iznad Zemlje, oko 250 kilometara iznad satelita Starlink, mogli ostati desetljećima u svemiru nakon što prestanu raditi te će, dok budu padali na Zemlju kao svemirski otpad, ometati svemirske letjelice u nižim orbitama. Christensen tvrdi da će veliki broj satelita koje Kina namjerava lansirati u orbitu samo povećati problem već zabrinjavajuće količine svemirskog otpada, izazvati sudare letjelica, utjecati na astronomiju i gužvu u orbiti te međunarodnu suradnju i koordinaciju u svemiru.
Svemirsko smeće
No neće Kina biti jedini i najveći krivac za gomilanje smeća u svemiru. Već više od dva desetljeća taj je prostor pod okupacijom brojnih satelita. Neke od najznačajnijih satelita lansirala je američka kompanija Lockheed Martin koja posluje u vojnom sektoru, primjerice GPS IIF satelit lansiran u periodu od 2010. do 2016. koji je poboljšao navigaciju i komunikaciju diljem svijeta i to ne samo u vojnom nego i u civilnom i gospodarskom sektoru. NASA je u nekoliko navrata od 2003. do 2021. lansirala rovere Spirit, Opportunity, Curiosity i Perseverance za istraživanje Marsa. Također je 1990. lansirala i Hubbleov svemirski teleskop čije je opažanje utjecalo na razumijevanje svemira i udaljenih galaktika.
No tu nije kraj u osvajanju svemira te američke državne agencije za civilno zrakoplovstvo i svemirska istraživanja. Primjerice, u misiji Artemis I, NASA je poslala besposadnu letjelicu Orion koja je letjela oko Mjeseca krajem 2022. I SpaceX je revolucionirao tehniku lansiranja satelita u svemir kao i njihovu ulogu u prikupljanju podataka čime je utjecao na razvoj novih tehnologija, odnosno brzog interneta. Satelit Iridium Next lansirao je 2017. s namjerom globalne povezanosti, posebice u izoliranim područjima, a od 2019. projektom Starlink putem tisuća malih satelita u orbiti omogućuje pristup internetu diljem svijeta.
Vrijedni sokol
SpaceX je 2018. lansirao raketu Falcon Heavy (pohrvaćeno, teškog sokola) šaljući teški teret Tesla Roadster u svemir što je bilo prekretnica u komercijalnoj svemirskoj industriji. Od svojeg nastanka 2010., Falcon 9 letio je 400 puta. Samo u 2024. raketa je lansirala više puta nego što su njeni potencijalni konkurenti poletjeli u posljednjem desetljeću. Ove godine raketa Falcon 9 vjerojatno će se lansirati više puta nego što je to učinio NASA-in space shuttle tijekom trideset godina. Visoka brzina leta rakete Falcon 9 omogućila je SpaceX-u da u posljednjih pet godina brzo postavi svoju konstelaciju Starlink u nisku Zemlju orbita. No time je izazvao ozbiljnu zabrinutost astronoma zbog utjecaju na njihova promatranja, a također je povećao i rizik od sudara satelita i stvaranja krhotina u blizini Zemlje. No istodobno je omogućio internet velike brzine. Spomenuta lansiranja omogućila su nova postignuća u svemirskoj industriji, nove satelite i nova lansiranja. Dok napaćenu i stanovništvom prenapučenu Zemlju pustoše požari, potresi i oluje, čovjek svoju budućnost traži u svemiru. Ne utopi li se usput u svemirskom smeću, možda je i nađe.
Osvajanje orbite: ambicije svemirskih konkurenata
Neke države poput Amerike i Japana povremeno zajednički surađuju u slanju satelita u Zemljinu orbitu, dok neke poput Kine žele postati glavni protagonisti gužve u svemiru. Uspon kineskog svemirskog programa i nastojanje da s trona u svemirskoj industriji skine Ameriku bit će zanimljivo pratiti. Istina je da je Kina zagazila duboko u svemir puno prije nego što je poslala Qianfan u Zemljinu orbitu. Godine 2007. svojim je prvim orbiterom odletjela na Mjesec, a njena svemirska letjelica Chang‘e 3 uspješno je 2013. sletjela na Mjesec gdje je poslala mali rover. Chang‘e 4 je 2019. sletjela na suprotnu stranu Mjeseca što je prvi puta nekome uspjelo. Kina, osim slanja satelita u svemir, namjerava poslati i ljude na Mjesec do 2030., čime izaziva američku NASA-u, ali i ostale ambiciozne države koje užurbano razvijaju svemirsku industriju. Naravno, ne treba zaboraviti ni na Rusku svemirsku agenciju tj. Roscosmos. Prema pisanju Interfaxa, u 2025. Roscosmos planira lansirati satelite za daljinsko istraživanje Zemlje Elektro-L, Obzor-R, Grifon i svemirske letjelice Aist 2. Roscosmos je također najavio prvo lansiranje četiri male svemirske letjelice Grifon u 2025. godini za praćenje cijele površine planeta, stoji u njihovom nedavnom priopćenju, počevši od 2026., planira se postaviti orbitalnu skupinu satelita Sfera-Grifon, povećavajući njihov standardni broj na 132 svemirske letjelice. Ove godine planiraju i lansirati strane svemirske letjelice s ruskih kozmodroma.