Invazija traje: Okupatori osvajaju Jadran

S brodovima u hrvatske luke uplovljavaju i okupatori, invazivne vrste koje ugrožavaju ekosustav u Jadranskome moru, a protiv kojih se zasad bore jedino hrvatski znanstvenici provodeći projekt 'ProtectAS' koji je počeo u lipnju 2020. i trajat će do kraja svibnja 2023., a kojim se prati stanje u riječkoj i pločanskoj luci.

To nije prvi takav projekt: od 2014. do 2016. u dvanaest jadranskih luka provodio se 'BALMAS'. Nositelj 'ProtectAS-a' je Sveučilište u Dubrovniku, uključeni su Odjel za primijenjenu ekologiju i Pomorski odjel. Na projektu kao partneri sudjeluju Centar za istraživanje mora Instituta 'Ruđer Bošković' u Rovinju, Građevinski fakultet u Zagrebu, Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije i Pomorski fakultet iz Rijeke.

Projekt se financira iz Europskog fonda za regionalni razvoj i njime se provodi interdisciplinarno istraživanje koje uključuje određivanje osnovnih abiotičkih parametara u moru (temperatura i slanost u stupcu vode) te kvantitativnu i kvalitativnu analizu planktonskih zajednica (patogena, fitoplanktona i zooplanktona). Uz klasične metode mikroskopske analize uzoraka provodi se analiza DNK-a fitoplanktonskih organizama.

Aktivnosti u riječkoj luci koordinira dr. sc. Romina Kraus iz Centra za istraživanje mora Instituta 'Ruđer Bošković', a one u pločanskoj prof. dr. sc. Marijana Pećarević, prorektorica za Međunarodnu suradnju i znanost Sveučilišta u Dubrovniku te koordinatorica projekta.

Višestruka šteta

Prema riječima Pećarević, u Jadranu već živi mnogo stranih vrsta, od najsitnijih, planktonskih, do većih, prije svega riba, među kojima je najviše vrsta koje su u cijelo Sredozemlje, pa tako i u Jadran, stigle plivajući iz Crvenog mora nakon otvorenja Sueskoga kanala.

Objašnjava da većina vrsta nastoji širiti svoj areal, ali često im je širenje onemogućeno prirodnim preprekama ili jednostavno ne mogu same prijeći velike udaljenosti. Međutim, uz pomoć ljudi mnoge su se raširile po područjima u koja prirodno ne bi mogle stići; neke su unesene namjerno, a neke slučajno.

Prve su one unesene za komercijalni uzgoj ili kao kućni ljubimci, a slučajno najčešće stižu pomorskim transportom, zbog obraštaja na brodovima ili u balastnim tankovima. Ako se održe u novoj sredini, unesene invazivne vrste narušavaju ravnotežu ekosustava i mogu prouzročiti veliku štetu, ne samo ekološku već i ekonomsku, a mogu biti opasne i za zdravlje ljudi.

Marijana Pećarević, prorektorica za Međunarodnu suradnju i znanost Sveučilišta u Dubrovniku

Naime, brodovi u luci iskrcaja tereta uzimaju more, balastne vode, koje ispuštaju u luci u kojoj ukrcavaju teret. Balastne vode sadržavaju razne planktonske organizme, a gotovo sve vrste u moru barem dio životnog ciklusa, ako ne i cijeli, provedu u sastavu planktona. Plavi rak prirodno je rasprostranjen uz istočne obale Sjeverne Amerike, ali unesen je u Europu i Aziju i jedna je od najinvazivnijih vrsta.

Svejed je, oportunist i predator koji u novim staništima uglavnom nema prirodnih neprijatelja, što mu omogućuje nekontrolirano širenje, pri čemu stradaju domaće zajednice – objašnjava Pećarević.

Fini, sitni i neugodni

Populacija plavog raka proširila se do krajnjeg juga hrvatske obale; mnogo ga je na ušću Neretve, gdje je potpuno potisnuo domaće vrste. Ljetos je Pećarević odrasloga plavog raka vidjela i u Mrtvome moru na Lokrumu, love ih u Župskom zaljevu...

Budući da je riječ o komercijalno važnoj vrsti koja ima ukusno i cijenjeno meso, nada se da će izlov pomoći smanjiti broj pripadnika te vrste. I u luci Ploče u više je navrata uočen rebraš Mnemiopsis leidyi (morski orah), želatinozni organizam bezopasna izgleda, ali koji je uništio ribarstvo u Crnome moru.

– U Jadran je morski orah dospio balastnim vodama. Raširio se poprilično po sjevernom dijelu Jadrana, ali barem zasad nismo učili njegov utjecaj na smanjenje ulova sitne plave ribe, koja je prva u opasnosti zbog natjecanja za hranu s rebrašima. Barem zasad.

No prouzročio je probleme u turističkim odredištima jer su plivači zabrinuti za zdravlje. Nije opasan za čovjeka, ali zasigurno je neugodno plivati među gomilom tih želatinoznih organizama. Problem je također što se među njih mogu zavući i meduze, koje mogu opeći kupače. Kad su same, lakše su uočljive, ali uz brojne rebraše teže ih je primijetiti. Uza spomenute vrste tu su i one sasvim sitne koje ne možemo vidjeti, a mogu nanijeti golemu štetu – kaže Pećarević.

Ništa bez suradnje

Dodaje da su u balastnim vodama u Francusku stigle otrovne vrste fitoplanktona koje su dospjele na tamošnja uzgajališta školjkaša, nakon čega je bilo pojava paralitičkog trovanja ljudi. Kod nas zasad nisu toliko raširene. Poznato je i da se bakterija koja uzrokuje koleru (Vibrio cholerae) širila s pomoću balastnih voda. No ta bakterija nije nijednom nađena i u hrvatskim, a ni u ostalim većim lukama na Jadranu u kojima se provodilo istraživanje u sklopu projekta 'BALMAS'; nije nađena ni u tekućem projektu 'ProtectAS'.

Prema riječima Pećarević, u moru je često teško ili nemoguće popraviti stanje nakon unosa neke vrste. Za razliku od kopnenih, pa i slatkovodnih ekosustava, u kojima je moguća intervencija i uklanjanje štetnih unesenih vrsta, u moru je njihovo širenje teže spriječiti. Morski su ekosustavi povezani i bez suradnje zemalja koje dijele more zaštita nije moguća, posebno kad je riječ o malim i zatvorenim morima poput Jadrana.

– Ključno je razviti sustav praćenja i ranog upozoravanja u slučaju njihove pojave. Upravo se time bavio projekt 'BALMAS' u sklopu kojega je razvijen strateški pristup za upravljanje balastnim vodama, određeno je nulto stanje u dvanest jadranskih luka, dogovoreni su protokoli i proveden je pokusni nadzor u lukama.

Razvijen je sustav za rano upozoravanje, što znači da se u slučaju pojave štetne vrste u nekoj luci o tome obavijeste sve ostale luke u Jadranu. Na tom projektu sudjelovali su partneri iz svih zemalja koje imaju izlaz na Jadran i uz resorna ministarstva bile su uključene sve relevantne znanstvene ustanove na cijeloj jadranskoj obali.

Nažalost, većina naših rezultata iz projekta 'BALMAS' nije zaživjela, barem se ne primjenjuju u hrvatskim lukama – kaže Pećarević.

Nada se da će se to uskoro promijeniti jer je na snagu stupila Međunarodna konvencija o nadzoru i upravljanju brodskim balastnim vodama i talozima, koju je 2004. donijela Međunarodna pomorska organizacija, pa će Hrvatska, jedna od zemalja potpisnica, nakon što istekne prijelazno razdoblje, morati ozbiljnije pristupiti problematici upravljanja balastnim vodama. Nakon toga mogli bi se primijeniti rezultati projekta 'BALMAS'.

Nema državnog nadzora

Projekt 'ProtectAS', mnogo manji prema opsegu, novcu i broju partnera, nadograđuje se na 'BALMAS'. Na temelju protokola za nazdor koji se primjenjivao za pokusni nadzor tijekom projekta 'BALMAS' realizatori 'ProtectAS-a' razradit će detaljno dio protokola za praćenje planktona (patogena, fitoplanktona i zooplanktona). Istraživanje je prošireno: uza standardno određivanje biotičkih i abiotičkih parametara u moru prati se strujanje morske vode, što je važno za određivanje širenja unesenih planktonskih organizama, onih sitnih koji se ne pokreću sami, nego ih nose morske struje.

– Zahvaljujući tim projektima možemo reći da pratimo stanje u svojim lukama, a važna je i dobra suradnja s Ministarstvom mora, prometa i infrastrukture te lučkim kapetanijama uspostavljena na tim projektima. Kao i sa svakim projektom, ostaje pitanje što nakon završetka. Nadamo se da će nakon završetka našeg projekta zaživjeti programi praćenja stanja u lukama – kaže Pećarević.

Zasad se, objašnjava, sustav kontrole i praćenja luka oslanja na projekte jer nema državnog nadzora lučkih područja, a ni organizirane kontrole balastnih voda ili plana mjera koje bi se mogle primijeniti u slučaju unosa štetnih vrsta.

– Nažalost, plan upravljanja balastom razvijen u sklopu projekta 'BALMAS' nije primijenjen nakon njegova završetka pa opet imamo situaciju da zaštita ovisi o pojedinačnim projektima i istraživanjima, nema strateškog pristupa.

Ipak, u sklopu tog projekta nabavljena je oprema za uzorkovanje balasta na brodovima i uspostavljene su uspješne suradnje, pa smo tako i mi sa Sveučilišta u Dubrovniku i kolege iz Centra za istraživanje mora Instituta 'Ruđer Bošković' u Rovinju već više puta pozvani da uzorkujemo i analiziramo balastne vode na brodovima koji su u naše luke došli sa stranim balastom, ukrcanim izvan Jadrana – kaže Pećarević.

Luke, srećom, uvozne

Prema njezinim riječima, kod nas je situacija poprilično dobra i zahvaljujući tomu što su hrvatske luke uglavnom uvozne, kod nas se iskrcava teret, a ukrcava balast, pa nemamo velike količine donesenih balastnih voda. No zato imamo odgovornost praćenja stanja u lukama iz kojih se štetni organizmi mogu prenositi u druge luke.

Tu se ponajprije misli na patogene iz otpadnih voda i otrovne vrste fitoplanktona. U prethodnim istraživanjima znanstvenici su uvidjeli što još nedostaje i uskoro će imati sve potrebne podatke koje će upotrebljavati za donošenje plana mjera za obranu tih luka od unosa štetnih organizama. Pećarević se nada nastavku suradnje, ali i uvođenju obvezna praćenja stanja u lukama koje su žarišta unosa alohtonih vrsta. Inače, unesene vrste najopasnije su kada dospiju u područja u kojima je ekološka ravnoteža već narušena zbog raznih ljudskih djelatnosti, što je, nažalost, slučaj s većim dijelom našeg obalnog područja.

Osim toga, povećavanju broja novih vrsta u Jadranu pridonosi i globalno zagrijavanje jer rast temperature pogoduje tropskim i suptropskim vrstama.

– Unesene vrste uzrokuju poremećaje u ekosustavima, posebno kad su unesene u već degradirane ekosustave, a naš je​ Jadran, nažalost, pod velikim pritiskom ljudi, kao, uostalom, i cijelo Sredozemlje, koje je jedno od najkorištenijih i zbog toga i najonečišćenijih mora. To utječe na ekosustave, ali i na gospodarstvo i zdravlje ljudi – kaže Pećarević i naglašava da je zbog toga važno praćenje stanja, rano reagiranje i suradnja svih institucija, kao i svih onih koji su u doticaju s morem i koji dojavama o nepoznatim vrstama mogu mnogo pomoći u zaštiti Jadrana.