Redaju se u posljednje vrijeme pokušaji i promašaji privatnih kompanija potpomognutih nacionalnim svemirskim programima koje silom žele sletjeti na Mjesec. Nikako da netko spusti letjelicu, kamoli napravi onaj mali korak za čovjeka, a velik za čovječanstvo, ali milijarde se i dalje slijevaju u nove misije. Ipak i na Mjesecu treba pokazivati mišiće
Ne možeš li zaraditi novac na Zemlji, pokušaj na Mjesecu. Lunarna ekonomija novi je izazov inovativnim tvrtkama koje od zemaljskih konkurenata bježe u svemir. No zasad im baš i ne ide najbolje jer njihove rakete ne uspijevaju sletjeti na Mjesec. Japanski startup ispace bavi se isporukom rovera na Mjesec i prodajom povezanih podataka i planirao je letjelicu Hakuto-R Mission1(M1) spustiti na Mjesec 26. travnja ove godine, ali umjesto mekog primjesečenja stropoštala se tko zna kamo. Posljednji kontakt pokazao je da letjelica neočekivano ubrzava jer je njezin sustav za mjerenje visine pogrešno izračunao udaljenost do površine Mjeseca.
– Krenula je u slobodan pad prema površini kad joj je ponestalo goriva za pokretanje potisnika – pojasnio je glavni tehnološki direktor Ryo Ujiie na konferenciji za novinare.
Sljedeći pokušaj primjesečenja
M1, visok 2,3 metra, lansiran je 11. prosinca prošle godine i stigao je u Mjesečevu orbitu 21. ožujka te se trebao spustiti u krater Atlas. Oko sat vremena prije planiranog slijetanja započeo je postupno sužavati putanju oko Mjeseca sa 100 kilometara iznad površine na otprilike 25 kilometara putujući brzinom od gotovo šest tisuća kilometara na sat. Prijenos leta odvijao se uživo i dok je letjelica bila na udaljenosti 90 metara od Mjesečeve površine kontrola je izgubila kontakt s njome.
– Pri takvoj je brzini usporavanje na brzinu koja se opire Mjesečevoj gravitacijskoj sili poput stiskanja kočnica bicikla na rubu skijaške skakaonice – rekao je Ujiie. Letjelica je trebala na Mjesečevoj sjevernoj polutci postaviti rover na dva kotača veličine bejzbolske lopte koji je razvila Japanska agencija za istraživanje svemira te rover Rashid iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. Osim ta dva rovera, nosila je i bateriju s čvrstim elektrolitom (solid-state) koja služi za mjerenje učinkovitosti uređaja na Mjesecu. Krajnji cilj ispacea bio je pokazati načine prikupljanja vode iz Mjesečeva tla.
– M1 ispunio je osam od deset ciljeva misije u svemiru koji će pružiti vrijedne podatke za sljedeći pokušaj slijetanja 2024. – rekao je izvršni direktor startupa Takeshi Hakamada.
U drugoj misiji planiranoj za 2024. M1 nosit će ispaceov vlastiti rover, a od 2025. radit će s američkim svemirskim laboratorijem Draperom na dopremanju NASA-ina tereta na Mjesec radi gradnje lunarne kolonije sa stalnim osobljem do 2040. godine. Prije nego što je ispace lansirao svoju letjelicu uvršten je na burzu u Tokiju i njegova je dionica rasla čak sedam puta, ali kad je let M1 neslavno završio, vrijednost dionice pala je 20 posto.
Da je M1 postavio spomenute rovere, Japan i Ujedinjeni Arapski Emirati postali bi četvrta i peta nacija čije su svemirske agencije upravljale letjelicom na Mjesecu. Privatnim tvrtkama još ne uspijeva sletjeti na Mjesec. Samo tjedan dana prije pada japanskog M1, SpaceX-ova raketa Starship eksplodirala je nekoliko minuta nakon što je lansirana. I izraelska kompanija SpaceIL poslala je 2019. letjelicu, Beresheet, koja nije stigla do Mjeseca, ali nadaju se da će to 2025. uspjeti Beresheet 2.
Optimizam zbog širenja
Ono što zasad ne mogu privatne tvrtke, uspjelo je tek SAD-u, Rusiji i Kini, čije su svemirske letjelice jedine dosad sletjele na Mjesec. No japanski startup ima podršku vlade koja želi da ispace nastavi realizirati planove jer su važni za razvoj japanske svemirske industrije. Japan je, inače, zacrtao da će poslati i astronaute na Mjesec. Nekoliko neuspjeha neće zaustaviti privatne tvrtke koje se žurno pokušavaju dokopati Mjeseca.
Tijekom ove godine polijeće niz komercijalnih lunarnih misija, čime započinje nova faza znanstvenih istraživanja na Mjesecu.
– Mnogi na to gledaju optimistično, kao na početak daljnjeg širenja u svemir – izjavio je Stephen Indyk, direktor svemirskih sustava u Honeybee Roboticsu u Greenbeltu, predsjedatelj NASA-ina lunarnoga znanstvenoga savjetodavnoga odbora.
Jedan od mnogih koji počinju proučavati Mjesec je i latinoamerički znanstvenik Gustavo Medina Tanco, astrofizičar i profesor s Nacionalnog autonomnog sveučilišta Meksika u Mexico Cityju, koji ima pet autonomnih rovera, a svaki je malo veći od dlana. Smješteni su u svemirskoj letjelici u Pittsburghu u SAD-u pred kojom je put do lansirne postaje s koje će uskoro poletjeti do Zemljina najbližega susjeda. Bit će to prva lunarna misija na Mjesec iz Latinske Amerike.
– Roj tih minirovera mogao bi jednog dana lutati Mjesečevom površinom skupljajući vodu i minerale za svemirske istraživače. Možete Mjesec smatrati novom ekonomijom – izjavio je Medina Tanco.
Okidači letova
Najnoviji val letova na Mjesec nastao je iz privatno financiranog natjecanja ‘Google Lunar X Prize‘, održanoga između 2007. i 2018., kojemu je cilj bio dati dvadeset milijuna dolara prvoj tvrtki koja će sletjeti i upravljati svemirskom letjelicom na Mjesecu. Nitko nije osvojio nagradu, ali pokrenula je novonastalu lunarnu industriju.
I NASA je razvila program Commercial Lunar Payload Services (CLPS) radi pokretanja serije putovanja na Mjesec. Čak više od desetak CLPS-ovih misija moglo bi biti pokrenuto u idućem desetljeću, a nosit će znanstvene i druge korisne terete u različita lunarna područja. Taj bi program mogao otvoriti vrata državama koje nemaju mogućnost lansiranja da prvi put dohvate Mjesec. No mnogo toga može poći po zlu na putu tih letjelica u svemir, što pokazuju krhotine onih koje nisu uspjele, a kojih je puna Mjesečeva površina.
– Brine me mogu li te stvari sletjeti i djelovati. Znanost to tek mora dokazati – izjavio je Thomas Zurbuchen, bivši šef NASA-e koji je pokrenuo vlastiti komercijalni lunarni program.
NASA-in CLPS program započeo je 2018. kad je Zurbuchen tražio način za prikupljanje što više znanstvenih podataka koji bi potaknuli industriju na izgradnju robotskih sustava za Mjesec, a NASA se usredotočila na povratak ljudi na površinu Mjeseca. NASA već plaća tvrtkama za znanstvene i istraživačke projekte na Mjesecu i počela je u sklopu programa CLPS, vrijednog 2,6 milijardi dolara, dijeliti ugovore radi stvaranja redovite frekvencije letova malih kompanija.
Bolji pristup
Međutim, CLPS je krenuo sporije od očekivanog; kad je 2018. najavila program, NASA je procijenila da bi prvi let na Mjesec mogao biti već iduće godine. Mnoge su se tvrtke borile s razvojem hardvera, neke su na tom putu i propale, ali neke već stoje u redu za let, primjerice Astrobotic iz Pittsburgha i Intuitive Machines iz Houstona. Astroboticova svemirska letjelica nosit će meksičke minirovere i čeka na vožnju na prvom letu rakete Vulcan iz United Launch Alliancea (ULA) u Centennialu u Coloradu.
Očekivalo se da će Vulcan biti lansiran u svibnju, ali nije prošao testiranje u ožujku, a ULA nije objavila novi datum lansiranja. Rover tvrtke Intuitive Machines letjet će na letjelici koju je napravio SpaceX iz Hawthornea u Kaliforniji, a mogao bi biti lansiran već u lipnju. Misija Astrobotic ima nekoliko NASA-inih spektrometara za proučavanje kemijskog sastava Mjesečeve površine, Intuitive Machines nosi skup svjetionika sličnih GPS-u, a budući CLPS letovi uključivat će bušilicu za ispitivanje ispod površine i rover za mapiranje naslaga leda. Međutim, neki su znanstvenici bili nezadovoljni što NASA, a ne istraživači, odabire mjesta slijetanja za letove CLPS-a, te im je ona dopustila da izaberu mjesta za sva buduća slijetanja.
– Mogućnost izrade opreme po narudžbi za slijetanje na odabrana mjesta omogućuje bolji znanstveni pristup – izjavila je Kerri Donaldson Hanna, znanstvenica sa Sveučilišta Centralne Floride u Orlandu, koja vodi drugu CLPS-ovu misiju u Gruithuisen Domes, koja će upotrijebiti rover za analizu kemijskog sastava tamošnjih stijena i tla.
Zemaljska priprema
CLPS-ov program tek treba ispuniti obećanje da će Mjesec učiniti dostupnim i drugim nacijama sa svemirskim programima u nastajanju. Naime, već postoje neke međunarodne suradnje, poput detektora radijacije koji je napravio Njemački svemirski centar u Kölnu, a koji će biti na prvom Astroboticovom letu i bit će tek drugi detektor radijacije na Mjesecu, nakon jednog na kineskom roveru Chang‘e-4. – Pružit će važne podatke o tome što bi budući istraživači mogli očekivati na površini Mjeseca – izjavio je njegov glavni istraživač, fizičar Thomas Berger.
Rover Intuitive Machines nosit će par malih južnokorejskih teleskopa za otkrivanje visokoenergetskih čestica koje je napravio Korejski institut za astronomiju i svemirske znanosti (KASI) u Daejeonu. Južna Koreja već ima svemirsku letjelicu Danuri koja kruži oko Mjeseca, ali pristup površini znači da znanstvenici mogu unakrsno provjeriti mjerenja Mjesečeva magnetskog polja. Prošloga je mjeseca zrakoplovni div Lockheed Martin izdvojio posebnu tvrtku u Denveru, Crescent Space, koja poput Europske svemirske agencije treba izgraditi komunikacijsku i navigacijsku satelitsku mrežu oko Mjeseca koja će služiti kao infrastruktura za komercijalne misije.
Prema riječima izvršnog direktora Crescent Spacea Joea Landona, lunarno se tržište razvija. Neki početni pokušaji možda neće uspjeti, ali komercijalni interes za Mjesec raste. Da bi budući letovi bili što uspješniji, znanstvenici po vulkanima skupljaju lažnu Mjesečevu prašinu, koje napretek ima u gradiću Tao na Kanarskim otocima. Tim španjolskih znanstvenika otkrio je da bazalt u njegovoj blizini ima nevjerojatnu sličnost s uzorcima lunarnog regolita, prašnjavih i stjenovitih krhotina koje prekrivaju Mjesečevu površinu i koje je na Zemlju 1971. donijela posada Apolla 14. Ta vulkanska prašina služi za testiranje hardvera i pokuse koji će čovjeku pomoći da nakon pola stoljeća ponovno kroči na Mjesec.