Dosjetili su se novovjeki poduzetni prosvjetitelji da ipak nije sve u znanosti, tehnologiji, inženjeringu i matematici, odnosno famoznom STEM-u, pa agitiraju na sve strane ne bi li se u gospodarski i tehnološki razvoj snažnije uključili humanisti i društvenjaci. U strahu da će stroj uskoro biti važniji od čovjeka zaključeno je da primjenu umjetne inteligencije treba humanizirati
Moć kojom je ubrzani i neograničeni razvoj umjetne inteligencije (kraće UI ili AI) dodatno obdario novu tehnologiju izaziva zabrinutost da će stroj uskoro biti važniji nego čovjek, zbog čega njezinu primjenu treba humanizirati. Informatička revolucija je prije tridesetak godina postavila tehnologiju i STEM znanosti u središte, ali sada stručnjaci iz toga područja zovu u pomoć humaniste, ponajprije etičare, kao i one iz društvenih znanosti, jer etičke rasprave o umjetnoj inteligenciji postaju sve relevantnije.
Humanističke znanosti općenito, a ne samo filozofija, izravno se bave pitanjem etike i krajnjim ciljem ljudskog života. Otkako je umjetna inteligencija ušla u gotovo sva područja života i postaje sposobna zamijeniti sve veći broj zanimanja i ljude ostaviti bez posla, ali ih i nadzirati te manipulirati podacima, postoji opasnost od ugroze demokracije, što bi dugoročno moglo imati katastrofalne posljedice za ljudski rod.
Ponovno traženje širokog i temeljnog razumijevanja etike u domeni umjetne inteligencije, s radikalnim implikacijama za preuređivanje društvene moći, nedavno je u knjizi ‘Atlas of AI‘ opisala Kate Crawford, profesorica komunikologije i tehnologije na Sveučilištu Južne Karoline u Americi i glavna istraživačica Microsoft Researcha. Crawford piše: ‘Moramo se usredotočiti manje na etiku, a više na moć jer je AI uvijek dizajniran da pojača i reproducira oblike moći.‘ Tvrdi da treba ispitati strukture moći u koje je ugrađena umjetna inteligencija u smislu ideja jednakosti, pravde i demokracije, temeljnih etičkih vrijednosti demokracije.
Preuređivanje društvene moći
Glavno pitanje je koliko je etično upotrijebiti AI za poboljšanje ljudske izvedbe i izbjegavanje neuspjeha te gdje je granica između čovjeka i stroja? Odluke koje budu donesene odredit će budućnost civilizacije te u njima trebaju sudjelovati uz humanističke i društvene znanosti.
Primjerice, pravnici će trebati reći tko će biti odgovoran ako AI motor koji pokreće samovozni automobil pogriješi; hoće li biti kriva tvrtka koja je motor dizajnirala, onaj tko je takav automobil naučio voziti ili umjetna inteligencija? Etika treba pomoći da se ne zastrani u tomu.
Prepoznavanje zloporaba
Zbog čega je važno koristiti se humanističkim znanostima, posebice etikom, u razvoju umjetne inteligencije pojasnila je prof. dr. sc. Senka Maćešić, redovita profesorica na Tehničkom fakultetu u Rijeci, prorektorica za digitalizaciju i razvoj Sveučilišta u Rijeci.
– Mislim da se zasad, jednako kao i kod svih ljudskih izuma i otkrića, moramo prije svega usmjeriti na sprječavanje zloupotreba i štetnih korištenja algoritama umjetne inteligencije. Primjerice, ako se UI-jem želimo koristiti za odabir kandidata na natječaju za zapošljavanje, a za učenje se koristimo podacima iz prethodnih zapošljavanja koji u sebi kriju predrasude prema određenim društvenim skupinama, UI će reproducirati te predrasude i u zapošljavanjima za koja će biti korišten. Znamo da se UI upotrebljava za manipuliranje političkim stajalištima i rezultatima izbora u inače demokratski uređenim zemljama. Znamo da se upotrebljava i za ‘klasificiranje‘ potrošača, kako bi se kod njih zatim stvorila ovisnost o društvenim mrežama i postigle ogromne zarade od oglasa. Sve su to već prisutne zloupotrebe koje treba prepoznati, zakonski regulirati i sprječavati. Ako se pak UI upotrebljava da bi se predvidjelo topljenje ledenjaka ili precizno dijagnosticirala bolest, vrlo je vjerojatno da će takav UI donijeti samo dobrobiti – objašnjava Maćešić.
Očuvanje ljudskosti
Dalekosežna posljedica nekontrolirane primjene umjetne inteligencije, koja će, prema predviđanjima stručnjaka, obilježiti idućih trideset godina kao što je internet obilježio posljednjih trideset godina razvoja, bit će neograničena manipulacija društvom ako se ne uvaže stajališta humanista i stručnjaka iz ostalih područja nevezanih uza STEM i informatiku.
– Razne zloupotrebe umjetne inteligencije mogle bi prije svega dovesti do društava u kojima je kontrola i manipulacija nad pojedincem neograničena, do potpuno nehumanih i apsurdnih razina. Mogla bi to biti društva gdje bi se pod prividom brige, optimalnog usmjeravanja osobnih potencijala i pomaganja u raznim odabirima ustvari upravljalo s ljudima na suptilne, ali i ekstremne načine. Moglo bi se zamisliti i budućnost koja će dovesti do promjena u samostalnosti pa čak i propadanja u nekim elementarnim životnim vještinama, ako ih do prevelike mjere prepustimo osobnim asistentima temeljenim na algoritmima umjetne inteligencije – naglašava Maćešić, koja vjeruje da ćemo takvu budućnost ipak izbjeći.
Mišljenja je da će u tome ulogu imati nešto što je više instinktivna težnja većine ljudi da ostanemo to što jesmo, da očuvamo svoju ljudskost, pa makar se ona činila zastarjela. No ta težnja može biti osviještena samo uz humanističke znanosti, jasno iskazana i može na promišljen i sustavan način pomoći u oblikovanju naše budućnosti.
Pitanja za odgovor
Profesor na Filozofskom fakultetu u Rijeci, prof. dr. sc. Elvio Baccarini, koji se bavi filozofijom etike, tvrdi da iako UI, kao i druge napredne tehnologije, ima velike potencijale utjecaja na oblik i kvalitetu ljudskih života, a mogući doprinosi za napredak su veliki, nužno je voditi računa o implementaciji tehnologija u osobnim životima i u društvu općenito u skladu s razložnim vrijednosnim, moralnim, političkim, društvenim i antropološkim prosudbama.
Prema Baccarinijevu mišljenju nekoliko je pitanja na koja treba odgovoriti: Kako implementacija UI-ja i sve obuhvatnija prisutnost u našem društvu i životu utječu na kognitivne sposobnosti osoba? Modificira li i u kojem smjeru emotivne i osjećajne potencijale? Kako utječe na sposobnosti empatije, afilijacije i poistovjećivanja s općim dobrom? Oblikuje li naša politička opredjeljenja i utječe li na našu sposobnost donošenja autonomnih odluka? Utječe li implementacija UI-ja na pravednost društvenog uređenja, potiče li veću društvenu jednakost ili pojačava društveni jaz? Koje i kakve primjene UI-ja favoriziraju ljudske vrline, kvalitetu života, društveni napredak i jačanje sustava pravednosti, a koje ih ugrožavaju?
– To su neka od pitanja o kojima ovisi smjer razvoja i implementacije UI-ja. Humanističke i društvene znanosti pozvane su baviti se upravo tim temama. Neuvažavanje humanističkih znanosti u napretku novih tehnologija može uzrokovati razvoj koji je samo parcijalno usmjeren općem dobru i raznim vrijednostima. Ipak, osim angažiranja humanističkih znanosti u planiranju, razvoju i implementiranju UI-ja valja imati na umu da je riječ o disciplinama koje rijetko daju konačne i nedvosmisleno ispravne odgovore. Iz tog razloga nužno je angažirati humanističke i društvene znanosti kao stručnu potporu demokratskom procesu i sustav ispravljanja pogrešnog i racionalno loše postavljenog promišljanja te usmjeravanja pozornosti na relevantne antropološke i društvene vrijednosti – objašnjava Baccarini.
Dodaje da društvene i humanističke znanosti trebaju djelovati kao izvor koji politički organiziranom društvu nudi smjernice, premda one nisu uvijek jedinstvene i prihvaćene općim konsenzusom u stručnoj zajednici. Osim toga, trebaju demokratskim procesima ponuditi stručno oblikovane argumente o vrijednosnim sadržajima koji su u igri, a koje građani trebaju vagati i razložno usvajati. Uz pretpostavku da građani budu savjesno i razložno angažirani u demokratskim procesima.
Multidisciplinarni pristup
Prof. dr. sc. Jan Šnajder s Fakulteta elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu tvrdi da se promišljanju o razvoju i uporabi umjetne inteligencije treba pristupiti multidisciplinarno, odnosno da u tomu trebaju sudjelovati i humanističke i društvene znanosti, ali i sve ostale znanosti vezane uz područje u kojem se UI upotrebljava.
– Sad se počinje aktualizirati etička komponenta umjetne inteligencije jer u početku njezina razvoja nije bilo svijesti da je to potrebno. Moglo bi se dogoditi da tehnologija napreduje brže nego društvo, da razvijemo UI koji je predobar, a kao društvo za to nismo spremni. To je realna opasnost koju je teško isključiti. Društvene i humanističke znanosti relevantne su i pomoći će da ne skrenemo u tehnokraciju – ističe Šnajder.
Tvrdi da je društvo bez humanističkih i društvenih znanosti osuđeno na propast te da u reguliranju moći umjetne inteligencije trebaju sudjelovati filozofija etike i uma, psihologija, sociologija, antropologija, neuroznanost… jer bi sve te discipline mogle zajednički riješiti problem ljudskog uma i spoznaje. Ovisno o tome u kojem području umjetna inteligencija djeluje, ako je riječ o medicini onda trebaju u regulaciju biti uključeni medicinski stručnjaci, te se to pravilo treba primijeniti i na sva ostala područja.