Stabilnost, tržište ili kultura: Što određuje kada startup prestaje biti startup?

Reći da radite u startupu zvuči puno zabavnije i ‘kul‘, nego da radite u običnoj, dosadnoj tvrtki. Nazivati se startupom ima određenu privlačnost, ali pojednostavljeno rečeno startup je tvrtka u početnim fazama poslovanja. A to znači da se u određenom trenutku neke tvrtke prerastu tu razinu i ne možemo ih više tako zvati – bez obzira na to koliko to bilo popularno.

Naravno, mnogo je koraka i promjena kroz koje startup mora proći da bi poslovao i funkcionirao kao uspješna tvrtka, no iako možemo nabrojati niz stranih i domaćih tvrtki koje su krenule ‘u garaži‘, postale uspješne i danas se više ne nazivaju startupom, znamo li kada zapravo startup prestaje biti startup?

Definicija startupa

Stolni tenis u uredu, ležerno okruženje i mlada ekipa – stvari koje ljudi koje ljudi često vežu uz ideju startupa, ujedno su i dokaz da malo znamo o tome što zapravo znači termin koji već duže vrijeme obilježava poslovnu scenu. Znamo li uopće definirati što je to startup? Jer, zanimljivo, upravo poznavanje toga kada se neka tvrtka može zvati startupom, vodi do toga da znamo kada ćemo ju i prestati tako definirati.

U svom najčišćem obliku, startup se definira kao tvrtka u prvoj fazi svog poslovanja, no Tomislav Car, direktor Productivea, objasnio je da ne postoji jedna isključiva definicija startupa.

– Obično se kaže da je startup tvrtka koja traži skalabilan poslovni model. Dakle, dok god tvrtka pomalo ‘luta‘ i traži kako će ostvariti profit, možemo ju zvati startupom. Druga definicija je da je to tvrtka koja je još relativno mala i u ranoj fazi te jako, jako brzo raste. Kad kažemo ‘jako brzo raste‘, mislimo obično nivo rasta 100 posto ili više godišnje – istaknuo je Car.

– Ne postoji jednoznačno usvojena definicija startupa. Mi u financijskom sektoru startupom smatramo svaku kompaniju koja je uspjela dokazati svoj proizvod na tržištu kroz prodaju i koja je u fazi ubrzanog rasta, te na nekoj od stanica između pet uobičajenih rundi financiranja – dodatno je objasnila Renata Brkić, partnerica Feelsgood Capital Partnersa, te dodala je uspješnost u ostvarivanju rasta u ranim fazama razvoja je ključna za stabilan razvoj startupa. 

Stevica Kuharski, predstavnik Fil Rouge Capitala, ističe da njegova najdraža definicija dolazi od Steve Blanka: A startup is a temporary organization designed to search for a repeatable and scalable business model. U toj rečenici, smatra Kuharski, govori se o cilju startupa, njegovom startu i vijeku trajanja, poslovnom modelu. 

Ključna je rana faza

Inače, statistika kaže da tek jedan od deset osnovanih startupova uspije, što će reći – koliko god nekome pojam startup zvučao zabavno i jednostavno, realnost je daleko od toga. Jer da bi se uopće nazvali uspješnim startupom je potrebno puno, a da bi izašli iz te faze je potrebno još više.

Hrvoje Ćosić, suosnivač je i direktor Aircasha, ukratko navodi da su ključni faktori koji upućuju na to da će startup uspjeti: dobra ideja, kvalitetan tim, dobra tržišna strategija i dobra financijska situacija.

Potpuno je ispravno u početku pokretanja poduzetničke priče imati velike troškove rada, dodaje Ivan Bešlić, COO Sofascorea, međutim, ključno je procijeniti skalabilnost poslovanja te da proizvod ima interes ‘van kruga obitelj i prijatelji‘ i da potpuni neznanci pokazuju interes sa onim što radimo.

 – Pokazatelji stabilnog i brzog rasta ključni su za preživaljavanje svakog startupa. Product-market-fit ostvaruje se većim brojem kupaca i korisnika čiji broj raste iz mjeseca u mjesec dvoznamenkastom stopom. Teško je predvidjeti uspjeh startupa, no zato je lako predvidjeti njegov neuspjeh. Ukoliko ne postoji kohezija tima, nedostaje jasno vodstvo i vizija, ne postoji jasna vizija kupaca i tržišta, startup svakako neće uspjeti. Naravno, nedostatak jasne vizije kupaca i tržišta u datom trenutku može se nadomjestiti velikim iznosima investicija da se razvije tržište i stvore kupci. Za uspjeh najvažniji su osnivači i njihov fokus na posao koji razvijaju, bez toga nema niti preduvjeta za rast – objasnio je Kuharski. 

Kada starup više nije startup?

A osim što u Hrvatskoj imamo primjere dobrih startupova, imamo i desetke primjera tvrtki koje su u međuvremenu prerasle startup fazu. Brkić ističe da ih je najviše ih je u IT-u, a kao primjere navodi Infobip, Span, Bellabeat, Microblink, Photomath, Poslovnu Inteligenciju... No, kako znamo da sve ove tvrtke koje su počele kako startupovi, to više nisu? Kada sa sigurnošću možemo reći da ‘ovo više nije startup‘?

Ćosić smatra da ne postoji jedinstveni kriterij za koji možemo reći da definira trenutak kada startup postaje zrela tvrtka, ali postoje neki kriteriji koji se često koriste kao što je postizanje dosljednog i značajnog prihoda.

– Kako startup raste, obično će se pojaviti znakovi koji ukazuju na rast poslovanja, kao što su povećanje broja zaposlenika, širenje na nova tržišta, povećanje proizvodnih ili uslužnih kapaciteta. Također, uspješan startup razvit će održiv i skalabilan poslovni model, koji može uključivati diversificirani tok prihoda i jasan put do profitabilnosti – objašnjava Ćosić.

U trenutku kada se pronađe ponavljajući i skalabilan poslovni model, organizacija postaje ‘običnom‘ tvrtkom s bržim rastom od prosjeka, ističe Kuharski, no dok neke tvrtke do te faze dolaze brže i lakše, a druge sporije i teže, ono što im je zajedničko je da tijekom razvojne faze i faze rasta trebaju vanjsko financiranje i investicije. Tako i Brkić definira da, osim stabilnim poslovanjem na tržištima za koja se odlučila, tvrtka prestaje biti startup i kada svaki sljedeći poduhvat može financirati iz vlastitih sredstava akumuliranih prodajom svojih proizvoda ili usluga.

 Na primjeru Productive, Car objašnjava da ona po karakteristikama spada među ‘scaleup‘ – tvrtka je koja i dalje brzo raste, ali je organizirana s procesima, timovima i jasnom vizijom, strategijom i tržištem. A kako objašnjava, da tvrtku prestanemo zvati startupom, ključno je to da ona pronađe svoje tržište. Zašto baš tržište? Car ističe da svaki startup treba imati tri ključna elementa: tržište, proizvod i tim. No, čak i uz odličan tim koji radi neki potpuno inovativan proizvod, ako ne postoji netko tko treba proizvod treba – onda cijela stvar često nema smisla i tvrtke propadaju.

– Kad klijenti i korisnici traže baš vas, odnosno vaš proizvod – u tom trenutku počinje neko stabilnije skaliranje tvrtke i više ne govorimo o startupu – ističe Car.  

No, kako gotovo svatko riječ startup doživljava na svoj način, možda i nije sve u prihodima i tržištu. Bešlić unatoč definicijama ističe da granicu između startupa i korporacije često čini ‘osjećaj koji se proteže po hodnicima‘.

– Startup kulturi je svojstveno brzo mijenjanje smjera, gašenje projekata koji nisu održivi i izbacivanje novih ideja preko noći, brzo praćenje trendova. Korporacije su po prirodi sporije, prožete procesima i planovima, pa im to uskraćuje luksuz brzog i, za poslovanje, financijski prihvatljivog prebacivanja fokusa na druge teme. Kako bi tome doskočile, u korporacijama se kreiraju manji timovi, kako bi se osigurala brzina u odlučivanju – objasnio je Bešlić. 

Što poslije?

Pa upravo zato, kada izađe iz startup faze, dodaje Bešlić, tvrtka postaje stabilnija, otporna na kratkotrajne promjene tržišta i fluktuaciju zaposlenika, a negativna strana može biti sporije donošenje odluka i propuštene prilike za događaje koji se neplanirano dogode, a mogu pozitivno utjecati na poslovanje tvrtke.

No, generalno kada startup postaje zrela tvrtka, ona može promijeniti svoj fokus s brzog rasta i eksperimentiranja na održivije i stabilnije poslovne prakse, kao što su povećanje profitabilnosti i postizanje dugoročne financijske stabilnosti, navodi Ćosić.

– Ipak, čak i kao zrela tvrtka, inovativnost i sposobnost prilagodbe tržišnim potrebama su još uvijek važni faktori koji doprinose uspjehu. Startup tvrtke se još uvijek ističu po svojoj sposobnosti brzog prilagođavanja i inoviranja, što ih čini konkurentnima u odnosu na tradicionalne tvrtke iz iste industrije – dodaje Ćosić. 

Osim toga, što će se kasnije događati s tvrtkom najčešće ovisi o samim vlasnicima.

– Tvrtka može godinama nastaviti stabilno poslovati na tržištima i u industriji koju je odabrala, uz ostvarivanje minimalnog godišnjega rasta. To je najčešće izbor vlasnika koji se nisu skloni odvojiti od svojeg projekta. Takvi vlasnici se nakon nekog broja godina susretnu s izazovom kako pametno osigurati sukcesiju. Drugi izbor vlasnika može biti težnja za nastavkom rasta što podrazumijeva odvajanje vlasnika od tvrtke kroz prodaju većinskoga djela vlastitog udjela novim vlasnicima koji mogu biti investicijski fondovi ili veći igrači iz industrije. Konačni izlaz vlasnika iz kompanije dešava se javnom ponudom dionica, odnosno izlaskom na burzu u kojem slučaju tvrtka postaje javna kompanija – zaključuje Brkić.