Danas je jako teško izbjeći razgovor o kriptovalutama zahvaljujući nevjerojatnom rastu koji se dogodio posljednjih godinu dana. Tako to biva kada nešto ludo raste i donosi profite odabranima, što se najpoznatijem bitcoinu dogodilo i 2017. godine kada su nas sa svih strana počeli bombardirati novom digitalnom financijskom imovinom. Veliki rast tržišta sa sobom vuče i sve veće zanimanje pučanstva, pa se i ove godine ponovila priča iz spomenute 2017. godine. Bitcoin je došao do svojih vrhunaca premašivši nevjerojatnih 60 tisuća dolara, povlačeći za sobom i ostale kriptovalute, što je pak dovelo do toga da su se mnogi brže-bolje željeli ukrcati u taj vlak profita. No, kako to obično biva, dok 'Average Joe' sazna za takvo što već bude kasno, ali svejedno, strah od propuštanja ili takozvani FOMO iz dana u dan postaje sve jači. Kada vas napokon svlada i kada kupite svoj prvi 'coin', počinje putovanje za koje nitko ne zna kako će završiti.
Otvarači blokova
Za one neiskusne, ulazak u taj svijet može biti prilično kompliciran i iscrpljujući, prepun novih termina za koje nemate pojma što znače, kao mnogo upitnika o tome kako cijela stvar uopće funkcionira. O funkcioniranju tehnologije 'blockchaina' nećemo pričati jer nam ne bi bilo dosta stranica koliko god velike bile, ali za početnike, osnovna stvar na koju bi trebali misliti je gdje držati i čuvati 'kriptocoine' koje su odlučili kupiti. Kako je za držanje papirnatog novca potreban novčanik, čarapa ili madrac, tako i kriptovalute imaju svoje novčanike u kojima se na siguran način mogu pohraniti digitalne vrijednosti. Točnije, digitalni novčanici ne čuvaju 'coine' kao takve već se novčanik definira kao softverski program koji pohranjuje privatne i javne ključeve (kriptografske ključeve) te je u interakciji s 'blockchainom' kako bi korisnicima omogućio primanje ili slanje kriptovaluta. Znači, za razliku od tradicionalnih novčanika, digitalni novčanici ne pohranjuju kriptovalute, nego se upotrebljavaju kao sredstva koja otvaraju blok u kojem su pohranjene kriptovalute na 'blockchainu'. Također, treba napomenuti, ako izgubite svoj ključ izgubili ste i svoje kriptovalute, zauvijek.
Tri vrste
Digitalni novčanici dijele se na dva tipa, a to su takozvani 'hot' i 'cold wallet'. Termin 'hot wallet' odnosi se na novčanike koji su cijelo vrijeme spojeni na internet, tj. stalno imaju pristup internetskoj mreži, a 'cold walleti' podrazumijevaju čuvanje privatnih ključeva na mediju koji nije povezan na internet, osim kada je potrebno napraviti transakciju. Naravno, 'cold walleti' su bolji izbor jer smanjuju mogućnost probijanja i krađe tako vrijednih privatnih ključeva. Ta dva tipa novčanika se pak dijele i na podvrste, ovisno o tome gdje želite pohranjivati svoju digitalnu imovinu. Prema toj podjeli postoje internetski, mobilni i desktop 'hot wallet' te papirnati i hardver 'cold wallet'.
Vrući vrući novčanici
Internet, mobilni i desktop novčanici tipično su 'hot' novčanici vezani uz neke 'third-party' servise ili aplikacije poput mjenjačnica ili burzi. Iako su najjednostavniji kada treba trgovati kriptom, ujedno su i najrizičniji i najpodložniji hakerskim napadima, što znači da su najmanje sigurni. Među njima 'web'-novčanici su najmanje sigurni, iako su svi kripto vrući novčanici ranjivi na 'online' napade.
Prednost vrućih novčanika je jednostavnost korištenja. Budući da su uvijek na mreži, nema potrebe za prijelazom između 'offlinea' i 'onlinea' da biste obavili transakciju kriptovalutama. Na primjer, mnogi se ljudi koriste mobilnim vrućim novčanikom za trgovinu ili kupnju kriptovalutama. Učiniti to s hladnim novčanikom bilo bi nezgodno. Trebali biste pronaći uređaj (obično računalo) u koji ćete uključiti svoj hladni novčanik, zatim premjestiti potrebnu količinu kriptovalute u vrući novčanik i zatim obaviti kupnju. Korisnici s velikom količinom kriptovaluta obično ih neće držati mnogo u vrućim novčanicima. Iako vrući mobilni novčanik nije isto što i tradicionalni analogni novčanik, jedna sličnost vrijedi, loša je ideja držati mnogo sredstava ili ne daj Bože sva sredstva na takvom novčaniku jer kao što možete podići gotovinu s bankomata kada vam je potrebna tako i na 'hot' novčanik možete prebaciti sredstva kada saldo postane nizak.
Hladni novčanici
Općenito, hladni 'novčanici su prilično sigurni i većina ih 'živi' na uređajima koji izgledaju kao USB 'stickovi', pa bi krađa takvih novčanika zahtijevala zapravo fizički krađu hladnog novčanika ali i sve povezane pinove i lozinke koje se moraju upotrijebiti da bi se pristupilo sredstvima u hladnom novčaniku. Hardverski novčanici dizajnirani su da budu imuni na hakiranje. Čak i kada je hardverski novčanik priključen na računalo ili povezan putem Bluetootha, ovisno o načinu pohrane, sredstva pohranjena na disku ne mogu se ukrasti. Dok je tehnički povezan s internetom, potpisivanje transakcija obavlja se 'u uređaju', a tek se naknadno emitira na mrežu putem internetske veze računala, a budući da vaši privatni ključevi nikada ne napuštaju uređaj, čak i ako je zlonamjerni softver, tj. virus na vašem računalu pokušao ukrasti vaša sredstva zlonamjernim 'potpisivanjem' transakcije pokrenute u vašem hardverskom novčaniku, to ne bi bio ispravan potpis, tako da transakcija ne bi prošla. Hardverski novčanici manje su prikladni od vrućih novčanika jer moraju biti uključeni, a zatim spojeni na internet. Osim toga, takve novčanike morate platiti, a neki mogu biti i prilično skupi, dok su vrući novčanici najčešće besplatni. No, ako posjedujete veće količine sredstva, možda je pametno uložiti u 'cold' novčanik da biste bili sigurni da su vaša najdraža sredstva sigurna.
Najbolje od oba svijeta
S obzirom na kompromise pri korištenju bilo koje vrste kriptonovčanika, kombinacija hladnih i vrućih novčanika obično je idealna kada želite uspostaviti ravnotežu između dostupnosti vrućeg i mira i sigurnosti hladnog novčanika.
Još jedan popularan trend je korištenje drugog telefona koji funkcionira samo kao mobilni kripto hladni novčanik. Korištenje mobitela kao hladnog novčanika funkcionira kao korištenje hardverskog novčanika. Sekundarni telefon koji djeluje kao hladni novčanik povezuje se s vašim primarnim telefonom putem Bluetootha ili WiFi-ja i sredstva se prenose u vaš vrući novčanik za transakciju. Nakon obavljene transakcije, WiFi ili Bluetoothveza isključuje se kao i sekundarni telefon. Mnogi smatraju da je to prikladnije od hardverskog novčanika, a istodobno nudi mir koji dolazi sa saznanjem da je vaša kriptovaluta sigurna. Ta metoda korištenja sekundarnog telefona kao hladnog novčanika bila bi sigurnija od tipičnoga mobilnog vrućeg novčanika, ali manje sigurna od hardverskoga hladnog novčanika, pa se taj pristup preporučuje ako ipak nemate prevelike količine kriptovaluta u svom posjedu.
Pojeo pas
Ako ste sumnjičavi prema hladnim i vrućim novčanicima, možda je rješenje u papirnatom novčaniku. Papirnati novčanik sadrži par javnih i privatnih ključeva za obavljanje kriptotransakcija i uglavnom se stvara pomoću programa za generiranje ključeva te se ispisuje na papir kao dva niza znakova i dva QR koda. Papirnati novčanik je novčanik za hladnu pohranu, ali bez skrbništva, što znači da sami kontrolirate ključeve, a novčanik nije povezan s internetom. Nekada su se upravo takvi novčanici smatrali najboljima za čuvanje velikih količina kriptovaluta, ali budući da su svi ključevi ispisani na komadiću papira, uvijek postoji mogućnost da se taj papirić zametne, da ga napadne vlaga ili da ga, kako to vole djeca reći, pojede pas.