Prošloga je petka završio rok za dvije ponude za kupnju dionica austrijskog Addiko Banka. Očekivano, obje su ponude doživjele fijasko pa se u vlasničkoj strukturi banke, koja svoje podružnice ima u Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji, BiH te Crnoj Gori, zbog čega je hiperatraktivna za preuzimanje bankarima s velikim ambicijama u ovoj regiji, zasad ništa nije promijenilo.
Tvrtka Agri Europe Cyprus, u vlasništvu jednog od vodećih srbijanskih poduzetnika Miodraga Kostića, ostala je na svojih 9,99 posto udjela u Addiko Banku, po čemu je i dalje najveći njegov pojedinačni dioničar. No Kostić, koji je do tog udjela stigao u više transakcija u protekle dvije godine, nije uspio u naumu da poveća svoj komad kolača u Addiku za još 17 posto. Njegova ponuda od 16,24 eura po dionici (plus dividenda za prošlu godinu), koja je u startu bila sasvim korektna i odražavala cijenu Addikove dionice na Bečkoj burzi, pokazala se preniskom nakon što je sa svojom ponudom od 20 eura (umanjeno za buduće isplate dividende), a naknadno povećanom na 22 eura, istrčala Nova ljubljanska banka (NLB), koja je unaprijed najavila da će ponudu smatrati uspješnom samo u slučaju da uspije steći 75 posto Addika.
Nije sasvim jasno, a ni logično, zašto je NLB prag uspješnosti svoje ponude postavio tako visoko s obzirom na Addikovu složenu i raštrkanu vlasničku strukturu, dodatno zakompliciranu time što se u međuvremenu u lov na dionice te banke (bez javne ponude) uključio još jedan srbijanski bankar, Davor Macura, čije su dvije tvrtke kupile ukupno 19,62 posto dionica, kojima, doduše, ne može raspolagati sve dok Europska središnja banka ne ustanovi je li ta kupnja obavljena u skladu sa zakonom.
Zbog toga su svi tržišni analitičari unaprijed posumnjali u uspjeh NLB-ove ponude, što se i dogodilo. NLB je osigurao kupnju samo 36,39 posto Addikovih dionica te je objavio da ponuda nije uspjela i mrtav hladan povukao se iz te priče. Jedini rezultat koji je NLB svojom ponudom postigao jest to da je, slučajno ili namjerno, pokvario planove Kostiću.