Iako su domaći poduzetnici, vlasnici društava s ograničenom odgovornošću, s početkom ove godine dobili priliku povoljnije dati vlasničke udjele svoje tvrtke zaposlenicima koji to zaslužuju te ih tako nagraditi, čini se da tu priliku za sada još nitko nije iskoristio. Davanje udjela, na engleskom employee stock ownership plan (ESOP), čest je oblik benefita za zaposlenike u IT sektoru, no kako doznajemo od upućenih u situaciju, teško je pronaći primjer tvrtke koja je to napravila prema novom, jednostavnijem modelu oporezivanja, koje je stupilo na snagu 1. siječnja. Jedan od mogućih razloga jest činjenica da takav proces traje više mjeseci, pa ako su se direktori nekih tvrtki na to i odlučili, cijeli proces do sada još nisu finalizirali. Međutim, drugi problem su i administrativne prepreke koje i dalje onemogućuju jednostavno uvođenje programa dodjele udjela za tvrtke kojima bi to mogao biti ključan način zadržavanja ionako teško pronađenih zaposlenika.
Rigidnost zakona
Naravno, ESOP program već postoji u mnogobrojnim hrvatskim tvrtkama, ali povoljan porezni tretman za tu opciju do sada su imala samo dionička društva, dok su d.o.o. tvrtke (nerijetko startupovi) svoje udjele davali uglavnom otvaranjem tvrtki u drugim državama (u SAD-u, UK-u, Irskoj, Nizozemskoj, Estoniji...), zbog manjih poreza. Isto tako je važno znati da formalno vlasništvo u tvrtki, odnosno realna korist zaposlenika od ESOP programa, stupa na snagu tek u trenutku izlaska tvrtke na burzu ili prodaje tvrtke, a sve to ovisno o dogovorenim uvjetima. Poznat je primjer zaposlenika hrvatskog Photomatha koji su imali udjele i dobili određene iznose od prodaje tvrtke Googleu prošle godine.
No osim poreza, izazov je i minimalni temeljni kapital za d.o.o. tvrtke koji u Hrvatskoj iznosi 2500 eura može biti podijeljenjen na udjele u najmanjem nominalnom iznosu od 10 eura (ili 0,4 posto udjela), dok vani, primjerice, ti iznosi mogu biti čak 0,01 euro ili manje. Drugim riječima, želi li poduzetnik u Hrvatskoj povećati broj udjela u tvrtki na više od 250 i podijeliti ih zaposlenicima, to zahtijeva daljnju administraciju, nepraktično je, usporava cijeli proces i, naravno, košta. Ta rigidnost prava naših društava, koji se uvelike oslanja na njemački zakon o trgovačkim društvima, nije dobra podloga za jednostavno raspolaganje poslovnim udjelima poput fleksibilnosti koju nudi, na primjer, Ujedinjeno Kraljevstvo ili SAD, kaže odvjetnica Marijana Šarolić Robić.
– U tim je zemljama moguće izdavanje mnogo manjih nominalnih iznosa poslovnih udjela te jednostavnije izdavanje novih udjela prilikom ulaska novih investitora ili dodjele poslovnih udjela, odnosno, kako se to uvriježeno kaže, dionica radnicima u takvim startup društvima. Takav složeni pristup podjele poslovnih udjela, nemogućnost podjele udjela bez konsenzusa svih osnivača te formalni registarski postupak promjene – podjele i/ili spajanja – poslovnih udjela jako posložnjava primitak insvesticije ili prijenos takvih poslovnih udjela na radnike – objašnjava odvjetnica.
Kulturološki i financijski izazovi
Osim pravnog okvira, Šarolić Robić ukazuje i na kulturološke izazove uvođenja ESOP-a, jer ponekad sami zaposlenici ne razumiju što to točno znači imati poslovne udjele u društvu te koja su njihova prava i obveze.
– Sami startupovi ne trguju svojim udjelima na burzi, ti udjeli nisu likvidni poput dionica društvo listanih na burzi te u pravilu postoji obveza prvokupa u korist ostalih članova društva. Dakle, to nije jako likvidna imovina. Međutim, to je jako veliki dokaz povjerenja osnivača u radnike te dodatna inspiracija da rade posvećenije u društvu i prilikom željenog exita i sami sudjeluju u višestrukom povratu na iznos udjela koje su stekli po ranije postavljenim valuacijama – dodaje Šarolić Robić.
Napominje i da, prema njezinom iskustvu, mlade razvojne kompanije u pravilu ne mogu odmah u početku osigurati značajne resurse potrebne za kvalitetan ESOP. Uspiju to tek nakon što uspostave dobar poslovni model i tzv. product market fit, koji se onda očituje i u prihodima kompanije.
– U tom trenutku već postoji i organizacijska kultura unutar same kompanije koja je dovoljno zrela za sve odluke koje treba donijeti i dosljedno ih provesti – kaže Šarolić Robić.
Iako vjeruje da postoje tvrtke koje su uvele ESOP po hrvatskom pravu (bilo da se radi o onima koji su to učinili prije ili nakon ovogodišnjeg poreznog olakšanja), Šarolić Robić nije čula da su imali exit.
– Nažalost, samo iz medija čitam da su uglavnom startupovi, koji su došli do exita, taj dio odradili putem svojih povezanih društava u UK-u ili SAD-u. Po mom iskustvu svi startupovi se susreću s tim izazovima i tek razvijamo najbolje prakse kako to učiniti u skladu sa hrvatskim pravnim okvirom, a da postignemo efekte koje želimo – kaže odvjetnica koja smatra da bi ‘promjena zakonodavnog okvira svima olakšala život‘.
Slovenci našli rješenje
Međutim, nisu hrvatske tvrtke jedine koje nailaze na prepreke kod prijenosa poslovnih udjela na zaposlenike ili nove investitore. S istim se problemima bore sve zemlje Europske unije.
– Sve su se zemlje članice EU pokušale, svaka na svoj način, nositi s tim izazovima, upravo da ne izgube atraktivnost privlačenja rizičnog kapitala, odnosno da im se društva ne sele u prijateljskije jurisdikcije te tako gube i na reputaciji jednostavnosti poslovanja i na porezima – kaže Šarolić Robić.
Hrvatska bi se tako mogla ugledati na susjednu Sloveniju koja je prošle godine uvela tzv. jednostavno dioničko društvo koje bi, prema riječima Šarolić Robić, trebalo pomoći slovenskim kompanijama da riješe navedene izazove i ostanu u Sloveniji, a slično je prije par godina napravila i Španjolska.