Analiza trenutnog stanja hrvatske industrije: Bismo li propali da nije sunca i mora?

Dok u javnosti traje bitka oko turističkih brojki i o tome je li sezona podbacila ili ćemo probiti još jedan rekord, industrija iza medijskih kulisa grabi naprijed. Sjajni rezultati Končara svakako su ulovili tračak svjetla pozornice, no jedna lasta ne čini proljeće. Kako dio ekonomista oduvijek tvrdi da zemlja koja jaše samo na krilima turizma, bez industrije, nikada neće stvarno stati uz bok zapadu, pokušali smo ispisati malenu analizu stanja onoga što drugi dio ekonomista smatra lošim socijalističkim naslijeđem. Doduše, Končar je, i ne samo on, dokazao da tehnologija gura upravo industriju i njenu konkurentnost. Pa, kako onda ta industrija stoji?

U seriji nedavnih tekstova o industriji ekonomist Velimir Šonje pokazao je kako nasuprot raširenom uvjerenju u Hrvatskoj ima industrije, prilično je diverzificirana i – raste. Pritom je, kaže, kao i prerađivačke industrije u drugim zemljama, suočena s problemom prilagodbe fundamentalnoj industrijskoj transformaciji, no industrija hvata korak i s tom činjenicom.

Šonje kaže i kako prema indeksu ekonomske kompleksnosti (Harvardov Atlas kompleksnosti), zemlje s više industrije više su rangirane na globalnoj ljestvici ekonomske kompleksnosti. Prema tom indeksu vrijednost za Hrvatsku iznosi 0,77 i nalazimo se na trideset i prvom mjestu na svijetu između Litve i BiH, ali i ispred nemalog broja država članica EU (Portugala, Španjolske, Latvije, Bugarske, Cipra i Grčke). Nismo daleko od skupine koja zauzima od 24. do 27. mjesta na svijetu gdje se nalaze i neka zvučna imena (Estonija, Nizozemska, Poljska, Danska). To je, poručuje Šonje, još jedna potvrda kako ne bismo propali da nije sunca i mora, dakle, nije točno da ništa ne proizvodimo.

Rast prihoda, profita, neto marže, zaposlenika...

Poslovni konzultant Nikola Nikšić dodaje brojke i pokazatelje koji potvrđuju ne samo da proizvodimo nego i da industrija drži korak čak i s izvoznom konkuretnošću. Za početak nekoliko temeljnih brojki – s oko 280 tisuća radnika (27 posto ukupno zaposlenih u tvrtkama) poduzetnici su iz prerađivačke industrije u 2023. zbirno ostvarili 39,7 milijardi eura (24,6 posto) od ukupno 161 milijardu ukupnih prihoda, a iz toga su generirali 2,4 milijarde neto profita (26,9 posto od ukušnih 8,8 milijardi). U pet su godina (2019. – 2023.) ukupni prihodi prerađivačke industrije, mjereni složenom stopom (CAGR), prosječno godišnje rasli za 7,7 posto, a neto profit za 15,3 posto. I to bez značajnijih promjena u broju poduzeća i zaposlenih. Prihodi su lani porasli 3,6 posto, uz porast neto profita od čak 35,4 posto i neto marže s 4,1 posto u 2022. na 5,4 posto u 2023.

– Riječ je o financijski prilično zdravome sektoru. Udjel neto radnoga kapitala u ukupnoj imovini od 13,9 posto, koeficijent tekuće likvidnosti 1,45 te ubrzane 0,93 indiciraju više nego dobru likvidnost, a odnos financiranja iz vlastitih i vanjskih izvora 46 prema 54 posto sugeriraju ekonomski razumnu razinu zaduženosti. U pet godina ulaganja su financirana gotovo isključivo iz operativnoga novčanog tijeka, a neto financijski dug koji je 2019. iznosio 2,2 milijarde eura krajem 2023. iznosio je 1,77 milijardu, svega 44,5 posto EBITDA za 2023. U posljednje tri godine ocjena financijske izvrsnosti prema BEX indeksu, izvedena iz zbirnih podataka, kreće se u rasponu od 2 do 4 (ocjena vrlo dobro), rentabilnost imovine i kapitala mjerena DuPont analizom drži se na razini 10-tak posto, a ocjena financijske stabilnosti mjerena Kraliček DF testom u rasponu je od 1,5 do 2,2 (ocjena dobar). Svemu tome treba dodati da već godinama prerađivačka industrija 40 posto svojih poslovnih prihoda ostvaruje od izvoza te da su u pet godina prosječna mjesečna neto plaća i naknade kontinuirano rasli, od 902 eura u 2019. do 1258 u 2023. U pet godina poduzeća iz prerađivačke industrije ukupno su investirala u dugotrajnu imovinu 54,6 milijardi eura, prosječno je to godišnje 10,9 milijardi – precizira Nikšić.

Prema NKD 2007 metodologiji poduzetnici u sektoru prerađivačke industrije podijeljeni su u 24 grupe djelatnosti, no kombinirajući vrijednosti i petogodišnje trendove broja poduzeća, broja radnika, ukupnih prihoda, neto profita i prihoda od izvoza, ističu se, kaže, dvije grupe djelatnosti, proizvodnja metalnih proizvoda i prehrambena industrija.

U proizvodnji metalnih proizvoda broj poduzeća s javno objavljenim financijskim izvještajima u pet je godina prosječno rastao 3,5 posto (s 2,5 tisuće u 2019. na 3 tisuće u 2023), broj radnika 5 posto (s 39 tisuća u 2019. na 50 u 2023.), ukupni prihodi su porasli 11,3 posto (na 4,1 milijardu u 2023.) te neto profit čak 19,5 posto (na 298 milijuna eura u 2023., neto marža profita u 2023. 7,2 posto). Taj je rast ostvaren uz održavanje udjela od izvoza u poslovnim prihodima u svih pet godina na razini 47 posto, uz 7-postotni prosječni godišnji rast izvoza.

Nikšić kaže da su s više od 100 milijuna prihoda u 2023. vodeća dva poduzeća, Omco Croatia i HS product, prvo je u inozemnome vlasništvu, drugo je u domaćem. U djelatnosti prehrambene industrije broj poduzeća s javno objavljenim financijskim izvještajima u pet je godina prosječno rastao 1,1 posto kao i broj radnika (na 50 tisuća u 2023.), ukupni prihod 8 posto (na 7 milijardi u 2023.) te neto profit 16,7 posto (na 331 milijuna eura u 2023) i neto marža u 2023. 4.6 posto). Udjel je prihoda od izvoza u poslovnim prihodima u posljednje tri godine na razini od  21 posto (1,5 milijarda eura u 2023.). Da bi to bilo moguće tvrtke su u pet godina uložile ukupno 1,7 milijardi eura. S više od 100 milijuna prihoda u 2023. 16 je poduzeća, 12 u potpunom ili domaćem vlasništvu (Podravka, Vindija, većina članica Fortenova prehrambene divizije, MI Pivac, Mlin i pekare, Kraš, Gavrilović, Franck), a četiri u inozemnom (Dukat, Ledo plus, Empwr i Mlinar).

Najboljij po kategorijama

Kako bismo dobili cijelu sliku s konkretnim imenima Nikšić navodi kako je, primjerice, u grupi djelatnosti proizvodnja pića u 2023. u odnosu na 2022. je ostvaren najveći rast broja radnika, 8,3 posto (6 tisuća u 2023.), a s prihodima i većima od 100 milijuna eura prednjače Zagrebačka pivovara, Coca Cola HBC Hrvatska i Heiniken Hrvatska u inozemnome vlasništvu te Jamnica plus u domaćem.

U grupi djelatnosti proizvodnja motora, strojeva, peći i alata lani je  ostvaren najveći rast ukupnih prihoda, čak 25 posto, na 1,8 milijardi. U ovoj su grupi vodeći prema prihodima iznad 100 milijuna eura Harburg – Freudenberger Belišće u inozemnome i Klimaoprema u domaćem vlasništvu.

U grupi djelatnosti proizvodnja električne opreme u 2023. je ostvaren najveći rast neto marže profita, 65,9 posto (na 8,7 posto). U pet godina neto je marža profita prosječno godišnje rasla za 8,7 posto. Toj je snažnoj dinamici rasta od 4 poduzeća s više od 100 milijuna eura prihoda za 2023. (Končar DIST, Končar energetski transformatori, Vertiv Croatia, Elka), najviše je doprinijela Končareva perjanica DIST, jedino od četiri ‘elektro-teškaša‘ u većinskom domaćem vlasništvu, čiji su prihodi u 2023. porasli za čak 77,6 milijuna eura, na ukupno 328,6 milijuna.

Ništa bez ‘zasukanih rukava‘

– Uz sve to, imajući u vidu i to da je za potvrdu globalne konkurentnosti pojedinih ekonomija, djelatnosti i poduzeća jedan od ključnih čimbenika izvoz, navodim i dvije grupe djelatnosti s iznimno visokim udjelom izvoza u poslovnim prihodima: proizvodnja kože, s udjelom izvoza u 2023. od 76 posto. Dakle, bez obzira na moderna vremena, i dalje bez zasukanih rukava (industrijskih djelatnosti) uz pametno motiviranje i korištenje 3H (hand, heart and head), razumijevajući i uvažavajući komparativne prednosti pojedinih društvenih zajednica, sve to zapakirano u provedive strategije i njihovu provedbu, nema zdravih, izvrsnih, održivih, stabilnih i sigurnih ekonomija. Hrvatski turizam je sjajan ‘izlog‘ za prehrambenu industriju i druge izravno povezane (poljoprivreda, ambalaža…) i potporne djelatnosti (logistika i transport, zdravstvene usluge, sport, rekreacija, umjetnost i zabava…).

U potrazi za jačanjem samodostatnosti u uvjetima nesigurnosti i nestabilnosti EU je sjajna prilika za većinu grupa djelatnosti iz prerađivačke industrije. Isto se odnosi i na zelenu i energetsku tranziciju, pogotovo imajući u vidu dostupnost bespovratnih sredstava iz raznih EU fondova i drugih globalnih izvora financiranja. Hrvatska je ekonomija malena i da bi se iskoristile prethodno navedene prednosti koje imamo i prilike iz okruženja važno je kako će se ponašati, organizirati i djelovati nekoliko naših najvećih poslovnih grupacija, u potpunome ili većinskom izravnom ili neizravnom državnom vlasništvu. Hoće li Končar, koji se nakon duljeg razdoblja stagnacije, u nekoliko prethodnih godina sjajno transformirao, povećao razinu izvrsnosti i unaprijedio ekonomske efekte svojeg poslovanja, nastaviti na isti način i u potpunosti se dokazati kao pravi inženjering sustav na globalnome tržištu, koji kao vertikalni integrator objedinjuje i potiče na razvoj mnoga domaća poduzeća iz industrijskih, ali i povezanih (građevina, IT…) djelatnosti? Može li Podravka, nakon aktualnih akvizicija, znatno snažnije nego do sada, krenuti putem Končara u svojem segmentu poslovanja, a za što joj u korist idu komparativne prednosti koje Hrvatska ima u tome segmentu? Mogu li se HEP i HŽ poduzetnički transformirati (ako bi tražili primjere uspješnih transformacija takvih poduzeća našli bi ih u Litvi za vrijeme prethodne velike ekonomske krize, započete krajem 2007.) i preuzeti ulogu ključnih investitora, poticatelja i nositelja razvoja na području zelene tranzicije, energetike i održivog (željezničkog) prijevoza? – pita nas i sebe Nikšić dokazujući da industrija nije umrla, štoviše, agilno se i prilično dobro trasformira.