U obiteljskom biznisu najteže je odvojiti privatno od poslovnog, no da to ima više dobrih nego loših strana smatra Antonela Perušina, poduzetnica i voditeljica restorana Bota Šare u Splitu, koja zajedno s još sedmero članova svoje obitelji posjeduje, osim splitskoga, i restorane u Malom Stonu, Dubrovniku i Zagrebu. Restorani Bota-Šare dio su šireg obiteljskog biznisa, odnosno tvrtke Pagar sa sjedištem u Zagrebu, koja se bavi ugostiteljstvom i turizmom. A sve je počelo u osamdesetim godinama prošlog stoljeća kada su u Malom Stonu Antonelini roditelji odlučili uploviti u poduzetničke vode.
– U monumentalnoj zgradi, srednjovjekovnom skladištu soli otvorili su svoj prvi restoran Bota, a temelj naše ponude bilo je i ostalo prirodno bogatstvo malostonskog zaljeva i juga Hrvatske – govori Perušina.
U obitelji ih je, uz roditelje, šestero djece, a kako se posao s godinama razvijao tako su se i oni uključivali u posao.
Zajedno i svatko svoje
Prije dva desetljeća, sada već davne 2003. godine, otvoren je restoran u Splitu, tri godine poslije onaj u Zagrebu, a 2010. godine otvoren je i četvrti obiteljski restoran, u Dubrovniku, jedan od prvih sushi-barova u Hrvatskoj, a otvorio ga je najstariji brat obitelji Šare.
– U tradicionalnu ugostiteljsku riblju priču implementirao je sushi, kojim se oduševio na jednom putovanju u Ameriku, gdje je zaključio da imamo idealnu podlogu za tu vrstu kuhinje koja je tada u svijetu već bila jako popularna, a to je besprijekorna namirnica, svježa jadranska riba. Taj njegov poslovni potez digao je ponudu naših objekata na višu razinu, koju smo mi ostali nastavili uspješno razvijati pa tako danas imamo Bota riblje restorane i Oyster & sushi barove – objašnjava Perušina, dodajući da roditelji sada postupno izlaze iz ugostiteljskog posla pa je svako od šestero djece odgovorno za poslovanje svog objekta iako određene segmente poslovanja kao što su nabava i marketing i dalje razvijaju zajedno.
Što se tiče obiteljskih odnosa unutar biznisa, ističe da ih obiteljska veza drži na okupu i tjera da se ipak malo više potrude jer imaju veću odgovornost da svoj dio odrade perfektno zato što ‘svojim radom i potezima predstavljaš cijelu obitelj i posao od kojeg svi živimo‘. Upravo je taj ‘posto više‘ potreban kod otvaranja lanca restorana jer, što je i sama potvrdila, veliki je izazov kod njegova pokretanja osiguravanje jednake kvalitete na svim lokacijama, zato što svi sektori poslovanja moraju biti skladni da bi priča mogla funkcionirati. To je teško postići jer je mnogo vanjskih faktora, na koje se često ne može utjecati, ali, tvrdi, kvaliteta namirnica jača im je strana s obzirom na to da se sami bave i ribolovom.
Poslovanje cijele godine
Restorani obitelji Šare imaju oko 60 stalno zaposlenih djelatnika, a u sezoni bude ih i stotinu. Ipak, iznimno su ponosni i na činjenicu da posluju cijele godine jer dok je tijekom ljeta najveći promet na Jadranu, tijekom zime im ipak najviše prometa ostvaruje restoran u Zagrebu.
– U Dubrovniku se restoran nalazi unutar gradskih zidina, gdje je zimi mala cirkulacija turista, ali i lokalnog stanovništva. Ston je malo mjesto bez pretjeranog sadržaja i to je uistinu izazovno. Bilo bi lakše zatvoriti u zimskom razdoblju. Na sreću imamo jaku domaću klijentelu koja nas posjećuje i prepoznaje – objašnjava, napominjući da unatoč trenutačnoj situaciji na tržištu kada kvalitetne radne snage itekako nedostaje, pogotovo u turizmu i ugostiteljstvu, oni lakše zadržavaju zaposlenike jer pružaju ‘stabilnost i sigurnost‘ s obzirom na to da posluju tijekom cijele godine i imaju četiri desetljeća dugu tradiciju, što odgovara djelatnicima koji teže stabilnom radnom okružju i koji ne žele često mijenjati poslove.
– Veći nam je problem nelojalna konkurencija, ugostitelji koji otvaraju sezonski ili oni koji radnu snagu povlače od kolega dajući kratkoročno bolje uvjete. Smatram da takvim potezima štete sebi, kolegama, radniku i tržištu. U svakom slučaju potrebno je konstantno i kontinuirano ulaganje u edukaciju te olakšavanje proizvodnih procesa u smislu ulaganja u opremu i nove tehnologije, kako bi radni uvjeti bili lakši, radnici zadovoljniji, a objekti produktivniji. Među prvima smo otvorili vrata stranoj radnoj snazi te nam je to uvelike olakšalo organizaciju poslovanja, ali i dalje se većinom oslanjamo na domaće radnike – napominje Perušina, dodajući da su im glavni gosti domaći turisti i ‘lokalci‘ koji restorane posjećuju godinama iako su i strani turisti naučili da je najbolja kvaliteta ondje gdje jede domaće stanovništvo, što im je ujedno i najbolja reklama i mamac za strane goste.
Promet im je, ističe, u 2022. godini bio bolji u odnosu na 2021. i 2020. godinu, u kojima je trajala pandemija koronavirusa i samim time zabrana rada. Prošle godine prihod im je povećan za 25 posto, a dobit za 10 posto, što je oko 50 tisuća eura. Ipak, tvrdi, to je nešto manji rast nego u godinama koje su prethodile koroni, što je i očekivano s obzirom na rast troškova kao posljedicu poskupljenja.
Cijeli tekst možete pročitati u tiskanom i digitalnom izdanju Lidera.