Preživjeti u svijetu iz kojeg je proizvodnja tekstila ili proizvoda od kože odavno ‘emigrirala‘ na Daleki istok, u države s jeftinom radnom snagom, čini se kao umjetnost. Galku, tvrtki iz Maloga Bukovca nadomak Ludbrega, to je ipak uspjelo. Proizvodnju kožnatih torbi, remena, novčanika počeo je u garaži prije trideset godina i izgradio prepoznatljiv hrvatski brend, iznimno cijenjen u susjednoj BiH, Makedoniji te na slovenskom i srbijanskom tržištu
Rođen je usred rata, 1993. godine, u Svetom Petru, mjestašcu blizu Ludbrega. Malotko mu je davao ikakve izglede za uspjeh. Kako tada, na početku, tako i u globalnim krizama koje su ga u međuvremenu tukle. No vrijedne ruke radnika, njegovih dizajnera, krojača i šivača omogućile su da ove godine kao jedan od rijetkih istinskih hrvatskih modnih brendova proslavi jubilarni, trideseti rođendan. Romantična je to na neki način priča o tvrtki Galko, vodećemu domaćem proizvođaču kožnatih torbi i galanterije.
Sve one koji kažu da uspješan biznis i emocije ne idu zajedno, da ne stanu u istu priču, upravo Galkov primjer uspješno demantira. Osnivač i direktor tvrtke Božidar Ledinko poduzetnik je kao iz nekog priručnika. Njegova upornost na putu do uspjeha mnogima može poslužiti kao primjer.
– Moj otac bio je šuster, a i ja sam. Vrlo mlad počeo sam raditi u tvornici, u velikom OUR-u Peko, te sam s bratom 90-ih godina odlučio pokrenuti vlastiti posao. Ljudi iz Zagreba pitali su me što mi je jer su oni počeli zatvarati svoje poslove, a ja sam svoj tek započinjao. Nakon nekoliko godina krenuo sam samostalno. Priča o Galku počela je u deset kvadrata, zatim se prebacila u garažu od dvadeset kvadrata. Tada se selim u Mali Bukovec, gdje je tvrtka i danas, i počinje priča o širenju. Najprije stotinu kvadrata pa dvjesto, zatim šesto... i, evo, danas sedamdesetak naših radnika radi u pogonu od 1600 četvornih metara. Oduvijek sam išao korak po korak, oprezno i planski. Valjda u životu nikada nisam zaposlio dvoje ljudi isti dan – prisjeća se svojih početaka Ledinko i pritom objašnjava svoju poslovnu logiku.
Širenje palete proizvoda
Čovjek je to koji, kad govori o svojoj kompaniji, a posebno o radnicima u njoj, ne može sakriti gotovo očinski ton. Njegova smirenost ostavlja dojam da se u Galku o svakoj, pa i najmanjoj sitnici, itekako vodi računa. A kako drukčije i opstati ako se zna koliki je kolaps doživjela hrvatska modna industrija; koliko je starih i jakih brendova pokrila prašina zaborava. Preživjeti u svijetu iz kojeg je proizvodnja tekstila ili proizvoda od kože odavno ‘emigrirala‘ na Daleki istok, u države s jeftinom radnom snagom, čini se kao umjetnost. Kako je Galko uspio?
– Kad je riječ o našim prepoznatljivim proizvodima, kožnatim torbama, remenima i novčanicima, brend Galko poznat je po visokoj kvaliteti, ručnom radu, odličnom dizajnu i pristupačnim cijenama. Torbe, recimo, stoje od 80 do 300 eura, i za taj novac dobije se zaista vrhunski proizvod. Kupci su to odavno prepoznali i to znaju cijeniti. Svaki čovjek, svaki naš kupac za nas je bitan i prema njemu se pošteno odnosimo. Zato kvaliteta uvijek mora biti vrhunska – kaže.
Osim u Hrvatskoj, Galko je iznimno cijenjen u susjednoj BiH te Makedoniji, no također ostvaruje dobre rezultate na tržištima Slovenije i Srbije. U 2023. očekuje prihod veći od dva milijuna eura. U omjerima prodaje, polovina tog iznosa odnosi se na modne proizvode, a drugi dio rezerviran je za namjenske proizvode za vojsku, policiju, civilnu zaštitu, carinu, poštu…
– Proizvodimo i poštanske torbe, zatim torbe za motore i novčanike, što su sve proizvodi koji moraju biti najviše kvalitete i vrlo otporni. Od 2013. počeli smo raditi i opremu za policiju, taj posao dodatno se proširio 2016. Tu je također riječ o posebnoj opremi koja je vrlo zahtjevna jer mora zadovoljavati najviše standarde te niz posebnih kriterija – objašnjava Galkov vlasnik.
Ruke domaće, materijali strani
Proizvodi pod brendom Galko u Hrvatskoj se prodaju na niz mjesta: u njegovu tvorničkom dućanu u sklopu veleprodaje u Zagrebu, na križanju Vukovarske i Heinzlove, gdje tvrtka ima i izložbeni salon, zatim u tvrtkinoj prodavaonici u Sisku, u internetskoj trgovini te u 130 prodavaonica Galkovih partnera poput Tekstilprometa, Narodnih novina, Alpine, Modiane, Name, Kopitarne, Srneca, Borova i Rodee. Sve sirovine za njegove proizvode uvoze se – koža iz Italije, a ostale iz SAD-a i drugih zemalja. Uvjet je samo jedan: sve mora biti vrhunske kvalitete.
A što to točno danas znači ono što Ledinko najradije ističe – ručni rad? Je li moguće da u današnje vrijeme tehnoloških čuda i strojeva svih vrsta koji zamjenjuju čovjekov rad ručni rad još zaista postoji?
– Da, po tome je Galko poseban. Naravno da upotrebljavamo niz strojeva, ali na svakoj proizvodnoj liniji naši radnici zaista rade rukama. To na kraju donosi razliku u kvaliteti. Ručno izrađeni proizvodi su posebni. Svaki sudionik proizvodnog procesa, od naših dizajnerica preko modelara do krojača i šivačica kroz čije ruke prolazi svaki Galkov proizvod, daje pečat svakom proizvodu. Na našim su proizvodima, uz prirodu, svoj pečat ostavile brojne vrijedne ruke. Malo je onih koji to ne cijene – ističe.
Prvih trideset godina
Kad pak govori o ‘Galkovih prvih trideset godina‘, Ledinko se ipak prisjeća i teških dana koji su ostali za njim i koje je u poslovnom smislu preživio uz velike napore. Globalna svjetska kriza, koja je u Hrvatskoj potrajala od 2008. pa zapravo sve do 2015., donijela je niz promjena i u njegovu poslovanju.
– Do 2007. gotovo 70 posto naše proizvodnje odnosilo se na poslovnu galanteriju; torbe, kovčege i slično. Do tada smo rasli u prosjeku trideset posto na godinu i onda odjednom, kao da nas je netko udario maljem, sve to nestalo je u trenutku. Imali smo velike i dugoročne planove, sve smo temeljili na konstantnom rastu. Preko noći je rast zamijenio pad od 35 posto. To su bili teški dani za nas, ali i cjelokupnu industriju. No uspjeli smo se presložiti, organizirati – i evo nas... Preživjeli smo i štošta naučili. Zato danas više ne izrađujemo desetogodišnje planove, možda samo trogodišnje. Stabilni smo i oprezni, ne zalijećemo se i oprezno važemo sve sljedeće poslovne korake – objašnjava Ledinko, inače dobitnik nagrade ‘Zlatna kuna‘ i MINGOR-ove nagrade za najuspješnijega srednjeg poduzetnika.
Vjerojatno se upravo na tome temelji njegovo razmišljanje da se u budućnosti svakako treba dodatno posvetiti namjenskom programu za vojsku i policiju jer je riječ o stabilnim projektima.
Cijelu poduzetničku priču pročitajte u digitalnom ili tiskanom izdanju Lidera.