‘;
Svoju karijeru Branka Hitner, vlasnica i direktorica osječke tvrtke Carta koja slovi za jednog od lidera u proizvodnji papirnatih vreća u Hrvatskoj, sažela je u kratkoj rečenici: ‘Vreće su moj život.‘ Trenutačno iz te tvornice smještene u Slobodnoj zoni Osijek na godinu može izići između šezdeset i sedamdeset milijuna komada. Brojevi bi se trebali udvostručiti u dvije godine, nakon gradnje nove hale i kupnje proizvodne linije. Priča o Carti započinje 2010., a prve papirnate vreće iz nje na tržište izlaze dvije godine poslije. Od tada ne staju.
– Građevinska i prehrambena industrija proizvode su oduvijek pakirale u papirnate vreće, i uvijek će, jer ne možete brašno koje izlazi s valjka iz mlina staviti u LDP vreću, uparit će se i pokvariti. Isto tako u građevinskoj industriji sirovina ne podnosi istezanja, zato ondje morate pobijediti fiziku i vreću napuniti materijalom, istisnuti zrak da bi u nju ušla roba. Iz plastike zrak nema kamo izići, a kad bi ulazio pod tim opterećenjem, dogodila bi se eksplozija. I tu na scenu stupa tehnologija, znanje i iskustvo da proizvedete vreću koja će ispuniti uvjete koje traže proizvodne linije – uvodi nas u svoju proizvodnu nišu Hitner.
Proširenje uoči pandemije
Od početka je pratila europske fondove i proučavala koje se mogućnosti nude. Kaže kako se za njih nije educirala, ali ‘skroz je u tome‘ pa se odlučila za proširenje. – Osjetili smo da se treba osuvremeniti jer se pakovine mijenjaju, vreće se sve više smanjuju, postaju zahtjevnije, zatvaraju se termoventilom – opisuje Hitner situaciju u toj tržišnoj niši, napominjući kako se sve više okreću ekologiji, čistijoj proizvodnji, što manjem rasipanju robe u transportu.
Kako bi sve te zahtjeve mogli pratiti, morali su nabaviti novu opremu. Na taj velik iskorak u Carti su se odvažili uoči pandemije.
– Uletjeli smo prije korone, kada su se zatvorile sve granice. To je za sve nas bio velik šok. Uplašili smo se da nećemo moći do materijala jer se u Hrvatskoj ne proizvodi papir, koji nam je osnovna sirovina. On sudjeluje u cijeni između 55 i 70 posto, ovisno o veličini i broju slojeva od kojih se vreća sastoji. Sve uvozimo. Nažalost, ništa se ne proizvodi kod nas – ističe Hitner.
Papir prije svega kupuju u skandinavskim zemljama Švedskoj i Finskoj, jer je najkvalitetniji.
– U proizvodnji papira važno je da su temperature zraka ujednačene jer drvo ne voli prevelike oscilacije, ni prehladne zime ni pretopla ljeta – objašnjava Hitner i dodaje da u Austriji postoji nekoliko solidnih proizvođača.
Cementare najveći kupci
U toj osječkoj tvornici danas je zaposleno šezdeset dvoje radnika, a počeli su s njih deset. Odraz je to stabilnoga prirodnog rasta, što je rezultat dobrog rada i širenja tržištem. Radi se u tri smjene; cilj je dobiti što više narudžbi, povećati proizvodnju i biti konkurentniji.
– Najveća nam je konkurencija Mondi, moje bivše poduzeće. Mi se tu grčevito borimo s najvećima. On je najveći i najbolji proizvođač, zatim je velika praznina, a onda mi i ostali – objašnjava.
Cartin je najveći kupac građevinska industrija koja u ukupnoj strukturi sudjeluje s oko 70 posto, ovisno o godini. Tvrtka proizvodi i vreće za prehrambenu industriju, i za ljude i za životinje.
– Jako se dobro sjećam 2007. i zašto je nastala kriza. Građevinska je industrija pala, a što bi se nama dogodilo da izgubimo 70 posto? Propali bismo. Stoga je moja strategija bila, kad sam se upuštala u ovu proizvodnju, da treba krenuti i u prehrambenu industriju jer i u krizi ljudi i životinje moraju jesti. Tako smo pokrenuli i proizvodnu liniju za prehrambenu industriju – prisjeća se Cartina osnivačica.
Ipak, njezin udio u proizvodnji vreća za građevinski sektor raste.
– Cementare su nam najveći kupci. Cilj nam je građevinska industrija, koju dijelimo na tvornice cementa, vapna i proizvode građevinskih žbuka i ljepila za pločice, jer je tu riječ o velikim proizvodnim nalozima, i do petsto tisuća komada. Kada se stave na proizvodnu liniju, mijenjaju se samo ljudi u smjenama, a dodaju boja, ljepilo, role papira – opisuje proizvodnju Hitner.
Posao im se pojednostavnio i olakšao otkad je Hrvatska postala članicom Europske unije. Najviše izvoze u Austriju, Njemačku, Mađarsku, Sloveniju, Češku, Rumunjsku, Bugarsku te zemlje CEFTA-e, BiH i Srbiju. Posao sklapaju s kupcima koji su u radijusu do tisuću kilometara od Osijeka. Cartina je računica pri tome vrlo jasna, a uključuje cijenu transporta i troškova kako bi ostala rentabilna. Sve što je dalje od toga, objašnjavaju u tvrtki, ne isplati se jer vozač gubi barem dva dana vožnje. No katkad ni s najbližim kupcima nije jednostavno.
Cijelu poduzetničku priču Branke Hitner pročitajte u digitalnom i tiskanom izdanju Lidera.