Denis Matijević serijski je poduzetnik u poljoprivredno-prehrambenom sektoru. Njegov najnoviji projekt, javnosti predstavljen prošlog tjedna, stvaranje je Orka grupe koja je pod zajednički krov stavila Matijevićevu Slavonicu te i dosad već vlasnički povezane tvrtke Bosnić, Fisherija i LU-MA Ekskluziv kao i njihove tržištu već poznate brendove. Orka grupa je holding usmjeren na maloprodaju i veleprodaju raznolikog prehrambenog asortimana.
Slavonica, koja se bavi preradom mesa, poznata je po svojim brendovima Mesoprerada i the meat, pod kojim je imenom pretprošle godine Matijević pokrenuo lanac delikatesnih mesnica te kategoriju visokokvalitetnih proizvoda od svježeg i prerađenog mesa. Početkom prošle godine Matijević je ušao u vlasničku strukturu tvrtki Fisherija i Bosnić, koja je ujedno i vlasnik tvrtke LU-MA Ekskluziv.
Karakteristično je za Vaše poslovne poduhvate da u njih gotovo uvijek ulazite s nekim partnerima.
- Ne uvijek, ali kad ulazim, ulazim u ozbiljna partnerstva, kao primjer navodim dvojicu najvećih poduzetnika svog vremena, prvo Ivica Todorić, a kasnije i Pavao Vujnovac. Nije slučajno što su njih dvojica izabrala mene, odnosno moju tvrtku i moj poslovni model, za partnera. Meni je to samo potvrda da sam radio dobar posao. Današnji partneri u poslu, suosnivači Orka grupe Marko Burazin, Branimir Brzić i Ivan Bosnić, motivirali su me ponovo za partnerski odnos, a dalje se stvari brzo odvijaju jer smo svi vrlo praktični i konkretni.
Kakve su vam ambicije, što ste si postavili za cilj?
- Orka grupa je lider transformacije na tržištu, a sutra pretendira biti jedan od najozbiljnijih igrača u sektoru maloprodaje mesa, ribe i vina, a isto tako u prodaji tog asortimana i u HoReCa kanalu. Cilj nam je da kroz grupu ostvarimo puni potencijal i sve moguće benefite koje mogu postići tvrtke u grupi sa svojim postojećim kapacitetima. Benefit je samo povezivanje i optimiziranje svih naših zajedničkih sektora i službi. Nadalje, povezivanjem u grupu stvara puno veći volumen, a to nam donosi ozbiljniju percepciju, ne samo na tržištu roba već i na tržištu kapitala.
U međuvremenu, kolika je snaga grupe trenutačno?
- Plan nam je u ovoj godini napraviti konsolidirani prihod od nekih 40 milijuna eura. Trenutačno rastemo, ovisno o biznisu, po stopama između 50 i sto posto na godinu. To se može činiti neprirodno, ali obzirom na bazu to je vrlo realno. Kad dođemo na veće brojke stope rasta naravno će usporiti. Svaki rast nosi i svoje negativne reperkusije pa stoga treba biti vrlo oprezan.
Iza sebe imate već niz raznih projekata, neki Vas ljudi poznaju iz jedne priče, drugi iz sasvim neke druge. Kako Vi sebe predstavljate kada se s nekim upoznajete, kako ukratko objašnjavate čime se zapravo bavite?
- Prije svega, poduzetnik sam po vokaciji. To je moje zanimanje. A poduzetnici uvijek traže nove izazove, kad jednu stvar završimo idemo na drugu. Sve ono što sam u životu radio za ljude koji me površno poznaju može djelovati da neke stvari nemaju smisla, da je to skakanje s jednog na drugo. No kod mene sve ima glavu i rep i to točno tim redom i sve je vrlo logično i realno povezano.
Kao ekspert za poljoprivredno-prehrambeni sektor, kako gledate na prodaju poljoprivrednog segmenta Fortenove i nagađanja da će ga najvjerojatnije preuzeti mađarski igrači? Mislite li da bi ulazak mađarskog kapitala na tako golemi dio hrvatske proizvodnje hrane mogao promijeniti odnose na domaćem tržištu?
- Tko god to bude, mijenjat će se odnosi. Najvažnije je da je budući vlasnik, tko god da bio, spreman investirati i podržavati taj biznis i pametno koristiti sve resurse koje ima na raspolaganju. Ne bih nužno rekao da bi to bilo dobro ili loše, niti bih to svodio na domoljublje i skrivao se iza nacionalnih interesa. Na koji bi način to trebala biti zaštita naših nacionalnih interesa? Koja je razlika u tome jesu li vlasnici podrijetlom iz Hrvatske, Mađarske ili ne znam od kuda? Da mi zaista imamo takav pristup poljoprivredi i gospodarstvu općenito, podržao bih ga, ali smatram da to nije tako i da to po potrebi samo koristimo u dnevno-političke svrhe. Zaista je važno da ta proizvodnja egzistira i da ljudi mogu živjeti od svog rada. Pravo zapravo, poljoprivredom se u ovoj državi nitko ozbiljno ne bavi već jako dugo. Da se netko njome bavi ne bi nam bili rezultati takvi kakvi jesu. Pa onda kad imamo ovakve situacije pojavljuju se dušebrižnici i zabrinuti političari koji ‘štite‘ naše interese, što je malo licemjerno. Iako sam uvijek zagovornik domaćeg, i robe i kapitala, uvijek je dobro stvari nazvati pravim imenom.
Cijeli intervju možete pročitati u novom tiskanom i digitalnom izdanju Lidera