Dior i Armani pod optužbama da nemilosrdno iskorištavaju radnike preko svojih kooperanata

Veliki modni brend Dior ponosan je na svoj savoir faire, besprijekornu vještinu potrebnu za izradu svojih proizvoda. No, istraga talijanske vladine agencija za zaštitu radnika Comando Carabinieri per la Tutela del Lavoro razotkrila je užasne uvjete kooperanata koji zapravo proizvode njegove proizvode. Tim je riječima poznati blog Diet Prada započeo svoj komentar na skandal u kojem se našao najvrjedniji dragulj u kruni, kako taj brend opisuje obitelj Arnault, vlasnica Diora, koji posluje u sklopu grupe LVMH. Drugim riječima, kako se tvrdi, savoir faire Diora odnosi se i na vještinu angažiranja kompanija koje eksploatiraju radnike te plaćanja višestruko manjih iznosa za proizvodnju torbi u usporedbi s cijenom koja se nalazi na etiketi. Točnije, istraga je pokazala da je grupa LVMH s kooperantima potpisala ugovor prema kojem ih plaća 53 eura po torbi (konkretno za model Saddle Bag) koju kupcima luksuza prodaje za vrtoglavih 2600 eura.

U nemilosti milanskog suda je, kako je početkom srpnja objavio Reuters, i Armani, kojeg proizvodnja torbe stoji 93, a prodaje je za 1800 eura. Ako je suditi prema tim optužbama, osim što ljubitelji luksuza plaćaju previsoke cijene (čak i ako se u jednadžbu uvrsti snaga brenda), posebno je sporno što vrhunski modni brendovi čiji se vlasnici kupaju u milijardama surađuju s dobavljačima koji krše prava radnika te tako praktički financiraju nešto što opasno nalikuje robovlasničkom odnosu. Kompanije su trenutačno pod nadzorom talijanskog suda, a dospije li u javnost još prljavih detalja te nastavi li se kopati po poslovnoj praksi konkurenata Dioru i Armaniju, modnim brendovima prijeti ozbiljna reputacijska šteta.

Stigao demnatij

Više od dva tjedna nakon što je ta vijest dospjela u javnost iz Armanija i Diora stigla su pojedinačna priopćenja u kojima su naveli da surađuju s vlastima te da su raskinuli ugovore s kooperantima, ali i da su objavljene činjenice netočne. Dior je tako poručio da neki članci navode potpuno lažne podatke te da dotični dobavljači nisu proizvodili ženske torbe već djelomično sudjelovali u sastavljanju muških kožnatih proizvoda. Dodao je da su navedeni troškovi proizvodnje smiješno niski i da je profitna marža te modne kuće u skladu s onom u luksuznoj industriji i ništa ni blizu onome što je navedeno u medijima. Ipak, Reuters je došao do izvješća na 34 stranice u kojem se, osim strašnih uvjeta u kojima rade radnici plaćeni po dva dolara na sat i spavaju u prostorima kooparenata da bi bili dostupni 24 sata na dan, navodi da Dior nije provjerio radne uvjete i tehničke mogućnosti kooperanata.

I to je zapravo najveći grijeh, jer ispada da mu je važnije zadovoljiti rastuću potražnju nego brinuti se o tome tko i u kojim uvjetima proizvodi njegove premium proizvode. Ta praksa oslanjanja na vanjske dobavljače sve je češća u modnoj industriji, jer osim što im in-house proizvodni kapaciteti nisu dovoljni (primjerice, LVMH je od 2019. udvostručio prodaju proizvoda od kože), pomoću vanjskih dobavljača štede ili, bolje reći, više zarađuju. Odluče li brendovi poput spomenutog Diora ili Armanija dati izdašnije iznose dobavljačima i uz to ih držati na kraćoj uzici, smanjili bi lijepe brojeve na koje su se ulagači naviknuli.

Cijena brenda

I dok su se ulagači naučili na visoke profite, kupcima (dosad) nisu smetale visoke cijene proizvoda. Luksuzni si brendovi, po definiciji, mogu priuštiti visoke marže jer su njihovi proizvodi statusni simbol, oni prodaju ime, kvalitetu, taj čuveni savoir faire s početka priče. Međutim, ako je suditi prema reakcijama publike na recentni slučaj, sve ih više propituje vrijednost, pa i kvalitetu tih brendova koji su rođeni u salonima vrhunskih dizajnera i krojača. Budući da se iz financijskih izvješća da iščitati da je prošle godine grupa LVMH na proizvodnju svih proizvoda – od šampanjaca do satova i kozmetike, trošila 31 posto ukupne prodaje, analitičar čuvenog Bernsteina Luca Solci je za Wall Street Jorunal napravio procjenu koliko bi kompaniju veličine Diora mogla stajati proizvodnja, odnosno koliki bi bio profit po prodanoj torbici.

Prema tom analitičaru, modni brend težak deset milijardi dolara mogao bi 23 posto vrijednosti prodaje dati na sirovinu i ‘ruke‘, odnosno trošak radnika. Temeljem toga, zaključio je da bi proizvodni trošak torbice od 2600 eura iznosio približno 598 eura. Međutim, talijanska je istraga pokazala (a Dior to demantirao) da je trošak znatno manji – 53 eura po komadu. Valja napomenuti da tu nije uključen trošak kože i hardvera (strojeva), ali, prema Solciju, to ne stoji više od 150 eura po torbici. Prema njegovoj daljnjoj analizi, postoji dodatni trošak oglašavanja od 156 eura, amortizacija imovine u istom iznosu, ali i trošak najma vrhunskih lokacija diljem svijeta plus menadžmenta, odnosno upravljanja kompanijom, koji po torbici stoji procijenjenih 390 eura. Zbroje li se svi ti dodaci, Diorova čista operativna dobit po torbici iznosi 1300 eura, odnosno 1695 eura računa li se s brojevima do kojih su došli Talijani (53 eura plus dodatnih 150 za kožu i hardver). Ta razlika je, dakle, cijena koju potrošači plaćaju za status, za brend ili, riječima Luce Solcija: ‘To je realnost poslovanja. Maloprodajna cijena robe velikih luksuznih brendova je obično osam do 12 puta veća od troškova proizvodnje.‘

Vrijedi spomenuti da su luksuzni brendovi posljednjih godina ozbiljno digli cijene, tako da razotkrivena jeftina proizvodnja (jeftinija no ikad!) potrošačima još jače grize želudac. Primjera radi, kako prenosi WSJ, mini Lady Dior torba 2019. stajala je 3500 dolara, a danas se prodaje za 57 posto viši iznos – 5500 dolara.

Škrti divovi

Pod istragom je još desetak drugih luksuznih brendova, a premda su u medije dospjele informacije samo u vezi s Armanijem i Diorom, nitko više ne sumnja u to da su ta dva brenda tek vrh sante leda mnogo ozbiljnijeg problema. Visoka maloprodajna cijena tu čak i nije toliko sporna (onolika je koliko su kupci za nju spremni platiti) koliko je problematično što kooperanti iskorištavaju svoje radnike, nude im sramotno male naknade i tretiraju ih, najblaže rečeno, neetično. Takav odnos prema radnoj snazi nije novost u modnom svijetu, jer vrlo su slične optužbe upućene na adrese fast-fashion divova poput Sheina ili pak high-street lanaca kakvi su H&M i Zara.

Međutim, sad kad se priča ‘zarolala‘ s luksuznim modnim brendovima, valja se nadati da će se stvari promijeniti, a oni bolje kontrolirati uvjete u kojima rade proizvođači njihovih proizvoda i plaćati ih više. Jer, ovakav skandal udara u temelje luksuznih brendova (što, primjerice, sa Sheinom nije slučaj, jer nitko ne očekuje kvalitetu, a ni visokoplaćene krojače za te maloprodajne cijene), koji se desetljećima, od svojih početaka, promoviraju kao kuće koje vrhunski zanat, vještine svojih krojača i kvalitetu izrade stavljaju na prvo mjesto. Ili, kako kaže WSJ, čišćenje ovog nereda udarit će na profit modnih kompanija, ali će trošak nečinjenja djelovati pogubnije, jer luksuzni brendovi koji potrošačima naplaćuju tisuće dolara i svoju reputaciju temelje na kvaliteti ne mogu si priuštiti da budu – škrti. 

Modni disruptor koji uništava torbe od nekoliko tisuća dolara

Zahvaljujući platformama poput TikToka ili Instagrama i jednom neobičnom profilu potrošači su, a posebno oni mlađi, počeli preispitivati kvalitetu torbica koje plaćaju nekoliko tisuća dolara. Naime, krojač Tanner Leatherstein (pravo ime mu je Volkan Yilmaz) objavljuje videa u kojima reže, kasapi i ‘mesari‘ najskuplje torbice (a koji put i cipele) na tržištu. I to da i ne trepne. Njegov je cilj pokazati korisnicima pravu kvalitetu materijala i izrade, a potom analizirati koliko je izrada pojedinih proizvoda uistinu mogla stajati. Ili, jednostavnim rječnikom – vrijede li tog novca. Leatherstein tu ne uključuje cijenu brenda, statusa koji se prodaje, ali iz njegovih videa kupci mogu dobiti jasan dojam o tome koje su stvari precijenjene, gdje je izrada ‘zaštekala‘, koji su materijali i sirovine jeftini, a koji vrijedni visoka nabavnog troška. Zbog te neobične i korisne analize luksuznih proizvoda, Leatherstein danas samo na TikToku ima više od milijun aktivnih pratitelja.