Danas je Vlada donijela odluku da će člana Uprave Plinacra Marina Zovka predložiti Nadzornom odboru Ine da ga imenuje u Upravu te tvrtke na šest mjeseci, dok se natječajem ne izaberu novi članovi Uprave. On je treći Vladin prijedlog nakon što je prethodno usvojena odluka da NO u Upravu Ine imenuje profesora na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu Hrvoja Šimovića i vlasnika tvrtke Peti kvadrant Miroslava Skalickog.
Za Zovka oni koji ga poznaju kažu da je veliki znalac plinskog biznisa i da će u tom sektoru sigurno moći doprinijeti domaćoj naftnoj kompaniji. Ugodan je suradnik, kaže jedan njegov poslovni znanac, bio je jedno vrijeme i predsjednik Uprave Plinacra i vjeruje da je on dobar izbor za novog člana Uprave Ine. No još jedan sugovornik, koji ne osporava Zovkine kvalitete, veli da općenito, tko god primi tu funkciju, čini glupost najprije prema sebi s obzirom da u budućem radu ne bi mogao biti aboliran od bilo kakvih propusta s obzirom na sustav upravljanja koji ima dosta 'rupa'.
– Naši menadžeri u Ini su na vjetrometini, sustav je tako posložen da iza mađarskih članova Uprave stoji Mol, a iza hrvatskih praktički nitko. Bilo kakva nezakonita radnja, bez obzira bili umiješani ili ne, stajat će ih karijere u Ini. Naravno, ako sustav upravljanja ostane takav kakav jeste – kaže naš sugovornik.
Inače, Zovku je zadnjeg dana svibnja ove godine Skupština Plinacra dodijelila novi četverogodišnji mandat za člana Uprave te tvrtke koju će, kako sada stvari stoje, napustiti barem na šest mjeseci koliko će trebati vremena da se raspiše natječaj i izaberu novi članovi uprave domaće naftne kompanije.
Međunarodna karijera Skalickog
Kad je pak u pitanju Skalicki, naš treći sugovornik iz energetskog sektora, koji je imao priliku surađivati s njim, veli da on nije uopće loše rješenje jer se uvjerio da čovjek poznaje taj sektor. Ipak, jedan od naših energetskih stručnjaka nije siguran koliko je Skalicki kvalitetno rješenje za člana Uprave Ine. Skalicki je vlasnik tvrtke Peti kvadrant koja se bavi poslovnim savjetovanjem u energetskom sektoru: nafta, plin i obnovljivi izvori energije te zastupa tvrtke. Osnovao ju je prije 14 godina nakon što je 20 godina proveo u sustavu multinacionalne kompanije Shell.
Kako je navedeno u njegovom životopisu objavljenom na web stranici Petog kvadranta, Skalicki je radio 'u međunarodnom okruženju na dužnosti generalnog direktora i direktora odjela', no ne navodi se kojeg te 'raspolaže velikim iskustvom u vođenju poslovanja na međunarodnoj razini, korporativnom upravljanju, vođenju projekata i razvojem strategije poduzeća'.
Taj diplomirani inženjer rudarstva (završio Rudarsko-geološko-naftni fakultet u Zagrebu) 'godinama je uspješno vodio međunarodne timove i često bio mentor mlađim talentiranim kolegama', a završio je i specijalistički studij iz područja korporativnog upravljanja i strategije na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.
Međutim, naš sugovornik, inače dobar poznavatelj prilika u energetskom sektoru, smatra da to nisu dovoljne reference za člana Uprave jedne takve kompanije kao što je Ina.
– Osobno ne bih ga nikad predložio za člana Uprave, iako protiv čovjeka stvarno nemam ništa, jer nisam siguran da je u Shellu igrao baš veliku ulogu. Iako, tko zna, možda se na kraju pokaže kao dobro rješenje – kaže sugovornik.
Osim toga, on je, kaže, u Shellu radio u sektoru maziva (a što se ne navodi u životopisu objavljenom na web stranici njegove tvrtke), što i nije neka referenca za domaću energetsku kompaniju. Taj detalj ističe i drugi sugovornik koji Skalickog pamti ipak kao solidnog menadžera u Shellu, ali upravljati sektorom maziva ili naftnim i plinskim biznisom dva su različita svijeta, ističe drugi sugovornik.
– Osim toga, upitno je kako je poslovala njegova tvrtka otkako je napustio Shell još 2008. Jer znate što, ova tri imenovanja su na samo šest mjeseci dok se natječajima ne izaberu članovi Uprave. Ako netko pristane biti član Uprave na šest mjeseci, dakle pristane ići u neko nesigurno područje, i time nužno zapostavi svoju tvrtku, onda treba provjeriti da li su njegove menadžerske sposobnosti najbolje za tu funkciju. Iako ga pamtim, da ponovim, kao solidnog menadžera u Shellu – kaže drugi sugovornik.
Šimović u neobranom grožđu
Zovko je druga priča, dodaje, jer on se ipak ima kamo vratiti i vjerojatno je to dogovor između Vlade i njega da će se vratiti u Plinacro ako u Ini stvari krenu krivim smjerom. Ista je priča, pretpostavlja, i s profesorom s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu Hrvojem Šimovićem. I njega čeka posao na fakultetu, no njegov dobar znanac smatra da je pogriješio što je prihvatio funkciju člana Uprave Ine.
– To je krasan čovjek, izvrstan stručnjak u području financija i analitičar, odličan profesor, ali on nikako nije dobro rješenje za člana Uprave Ine. Uglavnom je radni vijek proveo na fakultetu, prije toga u Croatia banci, i ovo mu je praktično prvo zaposlenje u realnom sektoru. I odmah za člana Uprave! Mislim da on neće biti dobar član Uprave jer nema niti iskustva niti znanja za takav posao i po meni to je čisti promašaj – kaže sugovornik.
Puno bi bolje bilo, dodaje, da je imenovan za člana Nadzornog odbora Ine. Po njemu, ta je funkcija kao stvorena za njega u toj kompaniji, a ovako će upasti u neobrano grožđe.
Koliko je funkcija člana Uprave Ine osjetljiva ukazuje i to da je kao treći član imenovan Zovko i to nakon što je prethodno glavni savjetnik za vanjske subjekte Ine Emanuel Kovačić odustao obrazloživši to osobnim razlozima. No naš sugovornik iz Ine kaže da su iz Vlade kontaktirali još nekoliko kandidata prije Kovačića (dakle, on nije bio Vladina prva opcija), međutim svi su se na toj ponudi zahvalili i odbili je. Sugovornik iz Ine nije htio govoriti o imenima onih koji su odustali još prije Kovačića, a vjerojatno je i njega to nagnalo da se naknadno predomisli i odbije imenovanje.
Vlada je vrlo teško pronašla kandidate za nove članove Uprave Ine, no to je tek početak jer nije tajna da tek predstoje isrpljujući pregovori s mađarskom stranom da se sustav kontrole i upravljanja u Ini podigne na višu razinu.