Tvrtke i tržišta
StoryEditor

Ivan Čulo (Hrvatska pošta): Nema tih sindikalnih pritisaka koji me mogu natjerati da nerealno povećam plaće

05. Prosinac 2024.
Ivan Čulo, predsjednik Uprave Hrvatske pošte.foto Boris Ščitar
Ne znam možete li naći primjer tvrtke ove veličine u Hrvatskoj ili šire koja je tri godine zaredom dizala plaće radnicima za dvadeset posto na godinu, čak i više. Kumulativno smo u tri i pol godine radnicima u operativi podignuli plaće za gotovo 70 posto. To su strašni troškovi

​Tiger, sindikat koji okuplja zaposlenike Hrvatske pošte, najavio je javni prosvjed koji će se održati u nedjelju 8. prosinca u Zagrebu. Nezadovoljan je plaćama i, kako u njemu tvrde, odnosom Uprave prema radnicima. Javno ju je optužio da ne želi socijalni dijalog i tvrdi kako će primjenom Kolektivnog ugovora (KU) i Pravilnika o plaćama velik broj radnika nakon 1. siječnja imati osnovnu plaću manju od minimalne. Razlika do minimalca riješit će se, navode, dodacima na plaću, no na taj dio ne plaćaju se doprinosi.

Željeli smo čuti što na te optužbe kaže predsjednik Uprave Hrvatske pošte Ivan Čulo. U tvrtki je zaposlen 27 godina, od kojih posljednjih osam na njezinu čelu (mandat mu traje do travnja 2026.). U razgovoru tvrdi suprotno: da je Uprava učinila sve da poveća plaće i da Tiger ne želi socijalni dijalog. Osim te vruće teme, ili unatoč njoj, razgovarali smo i o drugima, poglavito o ulaganjima i planovima koji slijede, od kojih su neki vrlo zanimljivi.

Čelnici sindikata Tiger žale se da su plaće toliko niske da bi sljedeće godine mogle pasti ispod minimalca.

– To je manjinski sindikat koji nije želio sudjelovati u nastavku pregovora o KU-u kojim smo mi s većinskim sindikatom, usput rečeno, mnogo većim od Tigera, postigli sporazum o 20-postotnom povećanju plaće i ovogodišnjoj božićnici od 500 eura. Veliko je to povećanje za koje je osim velikog novca potrebna i transformacija kompanije. Naglašavam da već treću godinu povećavamo radnička primanja. Ne znam koji su ciljevi tog prosvjeda jer, kad uzmete njihov dopis u kojem su obrazlagali točke zbog kojih idu u prosvjed, to je općenit zbir pamfleta koji ne govori ništa o traženjima. Dakle, ne znam možete li naći primjer tvrtke ove veličine u Hrvatskoj ili šire koja je tri godine zaredom dizala plaće radnicima za dvadeset posto na godinu, čak i više. Kumulativno smo u tri i pol godine radnicima u operativi podignuli plaće za gotovo 70 posto. To su strašni troškovi. Nerealno je očekivati da 20-postotno povećanje plaće u jednoj godini nije dovoljno. To samo govori da ti prosvjedi nemaju nikakve veze s pravima radnika, nego da je njihov cilj pozicioniranje sindikalnih čelnika.

Što ako Tigerovi članovi ne popuste?

– U ovih osam godina otkad sam na čelu tvrtke nikada nisam pristao na ucjene i na bilo što što bi dugoročno naštetilo kompaniji. Produktivnost je ključ našega dosadašnjeg uspjeha. Od početka svoga mandata istim tim sindikatima govorio sam da nema dizanja plaća ako ne raste produktivnost. Dizanje plaća mimo produktivnosti dugoročno je štetno za tvrtku. Zato neću dopustiti ucjene i nema tih sindikalnih pritisaka koji me mogu natjerati da nerealno povećam plaće.

U Tigeru tvrde da ih ignorirate.

– To nije točno, nekoliko smo puta razgovarali, oni nisu željeli nastaviti razgovore. Osobno sam razgovarao s predsjednikom Tigera Ivicom Franićem, kao i član Uprave Hrvatske pošte Siniša Šukunda. Franić nije imao argumente protiv naših tvrdnji jer, primjerice, imamo najveću božićnicu ne samo u javnom sektoru nego i u realnom; zatim, ako isključite velike trgovačke lance, najveće povećanje plaća posljednjih godina, što planiramo i za sljedeću… Prema tome, koji su to racionalni argumenti za tvrdnje da su radnička prava ugrožena? Isplaćujemo sve što je navedeno u Kolektivnom ugovoru i još znatno iznad toga. Jedna od točki koje u Tigeru spominju jest da nisu zadovoljni varijabilnim dijelom, odnosno bonusima koje ​isplaćujemo radnicima. Ali naravno da nisu jer i ne pita ih se koliki će biti bonus. To nije i ne može biti dio KU-a. Bonusi su striktno definirani u skladu s produktivnosti pojedinog radnika. Nelogičan mi je taj pristup bez konkretnog uzroka kojim se nastoji unijeti nekakav nemir i nepovjerenje radnika prema poslodavcu iako ih nikad nismo iznevjerili. Nađite razlog zbog kojega bi radnik u tvrtki trebao prosvjedovati. Mogu razumjeti da su pojedinci nezadovoljni rukovoditeljem, rasporedom rada, radnim mjestom…, ali za nekakvo ozbiljno nezadovoljstvo nema mjesta. Na kraju krajeva, pitajte drugi, mnogo jači sindikat koji zastupa naše radnike što misli o njihovu položaju u tvrtki.

Koliki je prosjek plaća?

– Dizali smo naknade za topli obrok i prijevoz, sve su to isplate u neto iznosima, pa varijabilni dio plaće, božićnice, uskrsnice... Radnik u operativi sada u prosjeku ima primanja od 1109 eura.

A koliki je prosjek bez spomenutih naknada, odnosno kolika je prosječna neto plaća?

– O tome uopće ne bih razgovarao…

Zašto?

– Zato što smo mnogo sredstava ulagali baš u sva primanja da potaknemo produktivnost.

Cijeli intervju pročitajte u novom broju digitalnog i tiskanog izdanja Lidera.

Članak je dostupan u tiskanom 
i digitalnom izdanju Lidera
23. prosinac 2024 09:44