Ako želiš biti transparentan u svom poslovanju i ne ljutiti se po društvenim mrežama kada ti netko to spočitne, trebalo bi odgovori na novinarski upit kada on stigne. Međutim, mnoge tvrtke jako teško odgovaraju na upite, s čime su se susreli gotovo svi novinari. Takve tvrtke su i sve tvrtke Mate Rimca. Mate Rimac kao i njegove tvrtke i automobili uglavnom dijele društvo na dvije strane – jedni koji ga podržavaju u svemu što radi i oni drugi koji sumnjaju u sve što radi.
Nakon što je nedavno Rimac Technology, proizvođač sustava za električne pogone i baterijske sustave za automobile objavio kako je sklopio novo partnerstvo s BMW grupom za kojega će razvijati i proizvoditi baterijske sustave poslali smo upit o tome kako se sve te baterije za Nevere i buduće BMW-e sastavljaju i proizvode jer do sada iz Rimca takve informacije nikad nisu došle.
Poslana pitanja nisu bila nešto jako komplicirana i nije ih bilo puno, pa ih možemo odmah i nabrojati, a glasila su ovako: Što je sve potrebno za proizvesti jednu EV bateriju? Koje rude, minerali i koliko istih je potrebno za jednu bateriju? Od kuda vaša tvrtka nabavlja te sirovine i koje su cijene tih sirovina za jednu bateriju? Radite li vi u Rimcu cijelu bateriju od početka do kraja i kako izgleda taj proces? Koliko je potrebno vremena za proizvesti jednu EV bateriju? Kakvi su to visokonaponski baterijski sustavi koji će se koristiti u budućim generacijama modela BMW-a? Koja je razlika između takvog sustava i klasične EV baterije?
Zaista smatramo kako ova pitanja nisu bila, kako bi rekao jedan naš prebjeg ‘mučka‘ već klasična pitanja kako bi se mogao složiti tekst o proizvodnji baterija na Rimčevom kampusu.
Međutim, nakon gotovo dva mjeseca čekanja i slanja nekoliko mailova, stigla je odbijenica o strane Rimčeve tvrtke, koja kao da ne želi biti transparentna. S obzirom da su iz iste tvrtke nedavno najavili i tehnički najnapredniju bateriju za elektroenergetsku mrežu smatrali smo da je važno saznati na koji se način sve te baterije proizvode, ako se proizvode na domaćem tlu.
Kako ih drugi proizvode
Inače, proces proizvodnje baterija za električne automobile može varirati ovisno o tehnologiji baterije, ali evo općenite ideje kako se proizvode litij-ionske baterije, koje su najčešće korištene u električnim vozilima. Kao prvo, potrebno je proizvesti katode. To uključuje miješanje litijevog spoja (poput litijeva kobalta oksida) s drugim materijalima poput nikla, mangana i aluminija kako bi se postigle određene performanse i stabilnost. Zatim izrada anoda koje se obično izrađuje od grafita. Proces uključuje nanošenje tankog sloja grafita na metalnu foliju. Slijedi elektrolit koji je važan dio baterije jer omogućava prijenos litijevih iona između katode i anode.
Elektrolit se obično izrađuje od organskih ili organskih soli. Tu je i separator koji se koristi kako bi se spriječio kontakt između katode i anode, što može uzrokovati kratki spoj. Separatori su često izrađeni od poroznih polimera. Nakon toga kreće sastavljanje. Katoda, anoda i separator sastavljaju se u slojeve kako bi se formirala "sendvič" struktura. Ovi slojevi se obično namataju ili stapaju kako bi se stvorile baterijske ćelije. Nakon toga se svaka ćelija testira kako bi se osigurala pouzdanost i performanse. Ovdje se vrši i balansiranje kapaciteta baterija, kako bi sve ćelije u bateriji imale približno isti kapacitet. Nakon testiranja, baterijske ćelije se pakiraju u kućište zajedno s kontrolnim elektronikama, hlađenjem (ako je potrebno) i drugim komponentama potrebnim za sigurnu i učinkovitu uporabu u vozilu.
Što se tiče cijena, one mogu varirati ovisno o faktorima kao što su veličina baterije, tehnologija baterije, proizvođač, količina naručenih baterija itd. Cijene litij-ionskih baterija za električne automobile obično se kreću od nekoliko tisuća do desetaka tisuća dolara po bateriji, ovisno o kapacitetu i specifikacijama.
Što se tiče minerala i metala koji se koriste u baterijama, njihov broj također može varirati ovisno o specifičnoj formulaciji baterije, ali glavni minerali uključeni u proizvodnju litij-ionskih baterija su litijev oksid, grafit, litijeva sol poput heksafluorfosfata, zatim aluminij, nikal, mangan.
Koliko čega?
Točan broj minerala potrebnih za proizvodnju jedne litij-ionske baterije može varirati ovisno o kapacitetu baterije, specifičnoj tehnologiji baterije i dizajnu, ali ovo bi bile neke približne procjene na temelju prosječnih vrijednosti:
Litijev oksid (katoda): Ovisno o kapacitetu baterije, litijev oksid čini značajan udio katode. Na primjer, za prosječnu bateriju s kapacitetom od 60 kWh, može biti potrebno oko 10-15 kg litijevog oksida.
Grafit (anoda): Grafit se koristi za anodu i obično čini manji dio ukupne mase baterije. Za istu bateriju kapaciteta od 60 kWh, moglo bi biti potrebno oko 0.5-1 kg grafita.
Elektrolit: Elektrolit se koristi u relativno malim količinama u bateriji, obično u obliku otopine. Za 60 kWh bateriju, može biti potrebno nekoliko stotina grama elektrolita.
Aluminij i nikal (dodatni materijali u katodi): Ovi materijali se koriste u manjim količinama u katodi, ali ipak su bitni. Za bateriju kapaciteta od 60 kWh, moglo bi biti potrebno nekoliko stotina grama aluminija i nikla zajedno.
Sve ovo su procjene s interneta koje su vjerojatno složeno ‘preko prsta‘. Da je Rimac odgovorio, imali bi točne podatke i barem približne cijene, a znali bi i kako se točno u Hrvatskoj proizvode baterije. No, netko očito ne želi da se to sazna.