‘;
Uspješnom poslovnom partnerstvu Przemyslawa Ryszarda Sobczaka, Joška Konjevode i Jerzyja Kawałeka te osnivanju tvrtke za gospodarenje otpadom Bio ulja iz Šibenika prethodio je niz slučajnih događaja. Naime, Sobczak, koji već godinama ljetuje na Hvaru i zaljubljenik je u Hrvatsku, u opuštenom je razgovoru jedne ljetne večeri vlasnika svoga omiljenog restorana upitao što radi s otpadnim jestivim uljem. Nakon što je vlasnik restorana odgovorio da se snalazi na razne načine i da nema neko kvalitetno rješenje, Sobczaku je sinula zanimljiva poslovna zamisao. Budući da se njegova tvrtka u Poljskoj bavi odlaganjem otpada (tada je imala 200 zaposlenih, danas više od 400 te i dalje raste), shvatio je da bi se time mogao baviti i u Hrvatskoj.
Poljsko-hrvatska veza
Kada se vratio u Poljsku, počeo je u Hrvatskoj tražiti nekog sa znanjem poljskog jezika, a s obzirom na to da Konjevoda izvrsno govori poljski i u to je vrijeme surađivao s mnogo Poljaka te s poljskim veleposlanstvom u Zagrebu, njihov prvi susret dogodio se 2012. godine. Konjevoda ističe da mu nije bilo ni nakraj pameti da skupljanje otpadnoga jestivog ulja može biti isplativ posao te je odbio izravno uključivanje u taj poslovni pothvat.
– Dao sam mu podršku i obećao pomoći koliko mogu da njegova ideja zaživi, ali bez mene, pogotovo ne u partnerskom smislu. No Sobczak još jače gura cijelu priču i često smo u kontaktu, što u konačnici ipak dovodi do partnerstva. Ulažemo vlastiti kapital u obliku pozajmica, unajmljujemo skladište u TLM-u Šibenik, ishodujemo prvu dozvolu za skupljanje otpada i krećemo. Nakon dvije godine TLM nam ne produljuje ugovor o najmu skladišta, pa pada odluka da se u Poduzetničkoj zoni Podi pokraj Šibenika kupi zemljište i sagradi vlastito skladište uz pomoć kredita komercijalne banke. To je bila prekretnica i tad počinje pravi uzlet naše tvrtke. Također, Sobczak i Kawałek surađivali su u Poljskoj prije nego što je pokrenuta priča s Bio uljima, jer je Kawałek vlasnik tvrtke koja se bavi posredovanjem, organizacijom prijevoza i kupoprodajom otpada. Kad su pokrenuta Bio ulja, počela je suradnja s njegovom tvrtkom, a budući da s vremenom suradnja postaje sve bolja, Kawałek iskazuje interes za ulazak u vlasničku strukturu Bio ulja, na što mi i pristajemo – opisuje Konjevoda.
Iz Šibenika Bio ulja širila su se prema Zadru i Splitu, tako da se svaki dan obilazilo mjesto po mjesto, restoran po restoran i nudilo usluge. Nakon 12 godina poslovanja Bio ulja danas posjeduju dvije dozvole za prikupljanje otpada i pružaju dvije vrste usluga koje omogućuju jačanje i napredak tvrtke. Konjevoda pojašnjava da je riječ o Dozvoli za gospodarenje otpadom i Rješenju o sabiralištu nusproizvoda životinjskog podrijetla kategorije 3 koji nisu za ljudsku upotrebu. Dozvola za gospodarenje otpadom omogućila je odvoz i odlaganje neopasnog otpada kao što su otpadno jestivo ulje, biorazgradivi otpad, karton i sve vrste ambalaže.
Tko su sve njihovi korisnici, s kime surađuju te zašto su u stalnoj potrazi za kupnjom odgovarajućega poslovnog prostora ili manje tvrtke koja se bavi gospodarenjem otpadom u drugim dijelovima zemlje doznajte u ostatku poduzetničke priče dostupne u novom broju tiskanog i digitalnog izdanja Lidera.