Edukacija, svijest, interes poduzetnika i politička volja samo su neki od rješenja za smanjenje gomilanja otpada, zaključilo se na konferenciji Hrvatske gospodarske komore o kružnoj ekonomiji u Zaboku. Govorilo se kako tvrtke Krapinsko-zagorske županije uz sekundarne sirovine štite i poslovanje i okoliš.
U prostorijama tvrtke Valoviti papir Dunapack okupili su se, uz predstavnika tvrtke domaćina, predstavnici tvrtki Regeneracija, Vetropack straža i Stražaplastika kao primjeri uspješne provedbe kružnog gospodarstva Krapinsko-zagorske županije.
Cilj konferencije, odnosno okruglog stola, bio je predstaviti kako se tvrtkama koje primjenjuju principe kružne ekonomije isplati organizirati poslovanje koje s jedne strane i dalje donosi prihode, ali s druge strane bitno utječe na očuvanje okoliša no i kako uz pomoć institucija otkloniti zapreke u procesu dostave otpada reciklažeru i u procesu odvajanja.
- Kod nas je sustav gospodarenja otpadom u začetku. Imamo zakonski okvir, ali trebamo doći na razinu da svatko od nas razmišlja o tome. Ili bi možda netko to radio, ali ne zna kako i nema gdje – rekao je Zvonimir Čuljak, direktor tvrtke Valoviti papir Dunapack koji je naglasio da je postotak recikliranja papira u zapadnoj Europi 99 posto, dok je u Hrvatskoj 70 posto.
Potpuno je drugačija priča s tekstilom, jer se manje od jedan posto tekstila u svijetu reciklira, prokomentirao je to direktor tvrtke Regeneracija Anđelko Švaljek.
- Ne vidimo smisao u tome da vozimo kontejnere s Novog Zelanda da bismo napravili tepih, što također zagađuje, ako se to može lokalno realizirati – govorio je Švaljek o sve većem prikupljanju sirovine, otpadnog tekstila, unutar Hrvatske.
I tvrtka Vetropack Straža primorana je uvoziti otpadno ambalažno staklo. Inače, staklo je jedini ambalažni materijal koji se može beskonačno mnogo puta reciklirati. Predsjednik Uprave Tihomir Premužak komentirao je da je još preveliki dio stakla izvan sustava i da mu nije jasno zašto netko tko ne odlaže otpad kako treba ne bi platio kaznu.
Dok komunalna poduzeća ne znaju kamo s otpadom, postoji sektor koji u skladu s trendovima održivosti želi preuzeti kvalitetno sortiran otpad na daljnje korištenje, ali ga ne može dobiti u dovoljnoj mjeri, naglasili su na konferenciji.
Čak 98 posto otpadne plastike u industriji se reciklira
Sanja Radović, načelnica Sektora za održivo gospodarenje otpadom u Ministarstvu gospodarstva, komentirala je da su komunalna poduzeća dužna na svom području dužna prikupljati otpad za reciklažu, no problem je u kvaliteti otpada jer je potrebno razvrstavanje po vrstama materijala.
Ipak, na razvrstavanje ambalaže uvelike utječe i sustav povratne naknade koji je na snazi od 2006. godine što je potvrdila i Žana Žarkov Trtanj iz Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Žarkov Trtanj je iznijela podatak da se u posljednje tri godine zbog povratne naknade ambalaže prikupilo u prosjeku između 79 i 93 posto ambalaže čime se zapravo dobiva čisti otpad za reciklažu.
Iako su komunalna poduzeća pitanja lokalne samouprave šira slika zakonodavstva o regulaciji otpada postoji u okviru Europske unije o čemu je govorila i Olga Pozlevič iz Europske komisije. Pozlevič je opisala okvir politike održivog proizvoda koji nastoji održive proizvode učiniti normom u Europskoj uniji te osnažiti održive proizvodne procese kao i motivirati potrošače u svrhu smanjenja otpada.
Na konferenciji je govorio i Clemens Rosenmayr iz Austrijske gospodarske komore koji je predstavio europska iskustva i dobre prakse kružnog gospodarstva. Naveo je da u Austriji u slučaju reciklaže plastike prednjači industrija budući da se čak 98 posto otpadne plastike u industriji reciklira, dok je puno više izazova u potrošačkoj sferi.
Da se prvo mora uvjeriti kupca koliko je recikliranje isplativo, potvrdio je i direktor Stražaplastike Josip Grilec pa je tako rekao da treba poznavati problem kako bi ga se moglo opisati jer bez edukacije se ne može ništa. Naveo je i podatak da njegova tvrtka godinama za proizvodnju u svom pogonu koristi 30 posto otpada od plastike do koje se teško dolazi jer je sama po sebi zahtjevna.
- Ako kod samog dizajniranja proizvoda ne vodimo računa o materijalu, nismo ništa napravili. Tu počinje reciklaža - rekao je Grilec.