Kad čovjek baci prvi pogled na financijske rezultate zagrebačke kompanije Monter – strojarske montaže, uoči velike oscilacije u prihodima od 2018. do 2022. godine. Što je tomu razlog, nema službenog odgovora, ali može se pretpostaviti da je kompanija ili imala manje ugovora ili je pak velika realizacija ugovora u pandemijskoj godini bila rezultat dijelom i prije provedenih projekata.
Riječ je, inače, o nekadašnjoj vojno-građevinskoj kompaniji Monter koja je 1995. preustrojena u privatno dioničko društvo te danas pruža usluge projektiranja, razvoja, inženjeringa, gradnje i održavanja industrijskih postrojenja, magistralnih cjevovoda za naftu, plin, vodu i ostale infrastrukture. Iza sebe ima više od 1500 projekata, u koje treba ubrojiti 2000 kilometara izvedenih magistralnih cjevovoda. Tako barem piše na kompanijskoj web-stranici. Nažalost, iako smo od njezina predsjednika Uprave Stjepana Novaka zatražili da porazgovaramo o poslovanju te smo poslali i upit (zapravo dva), nikakvih povratnih informacija nije bilo. No bode u oči pandemijska 2020., u kojoj je Monter – strojarske montaže ostvario 53,2 milijuna eura, nešto više od 20 milijuna eura više nego 2019., što je bio rast od 62 posto. A već sljedeće, 2021. prihod je iznosio 11,7 milijuna eura, da bi 2022. ponovno snažno skočio – udvostručen je te je iznosio 22,5 milijuna eura.
Iako su prihodi praktično ostvareni u Hrvatskoj, zanimljivo je da kompanija ima svoja predstavništva u BiH, Sloveniji i Češkoj, a osim toga s Gradom Samoborom suvlasnik je kompanije Energo metan (za distribuciju plina i opskrbu plinom), na čijem je čelu kao privremeni upravitelj od prošle godine Ivan Kapor. Energo metanu zadnjih godina padaju prihodi (u 2022. bili su 2,4 milijuna eura, a neto dobit iznosila je 318 tisuća eura).
Prvi ili drugi?
Vratimo se Monteru. Kao što smo naveli, podataka za 2023. nemamo, ali posredno možemo zaključiti da su prihodi porasli jer je prije mjesec dana potpisan novi kolektivni ugovor sa Sindikatom graditelja Hrvatske, kojim je ugovorena znatno veća plaća. U Sindikatu vjeruju da je rast plaća omogućen ‘većim obujmom poslovanja i bolje ugovorenim poslovima‘, pa iz toga zaključujemo da je prihod u prošloj godini mogao ipak biti veći nego u 2022. godini. Pokušali smo i preko projekata izvući podatke zašto je u 2020. prihod bio tako velik, da bi uslijedio nagli pad i ponovni rast, ali ni pretragom tvrtkine internetske stranice praktično nije bilo moguće povezati kada su koji projekti izvedeni jer tih podataka nema. Samo se navodi, primjerice, da je kompanija gradila magistralni plinovod Zlobin – Omišalj, Donji Miholjac – Belišće, Slobodnica – Donji Miholjac…, a isto tako i naftovode, vrelovode, toplovode, parovode…
Inače, kompanija Monter – strojarske montaže je među 11 većih od 117 ukupno aktivnih poduzeća registriranih za gradnju cjevovoda za tekućine i plinove. Liderov financijski analitičar Nikola Nikšić, uspoređujući rezultate kompanije s drugima u djelatnosti, veli da je prema poslovnim prihodima ostvarenim u 2022., koji su iznosili 22,3 milijuna eura, kompanijski udio u djelatnosti bio 8,3 posto (ukupan prihod djelatnosti u 2022. bio je 267,9 milijuna eura). To je drugi rezultat u 2022., odmah iza kompanije HIS (28,6 milijuna eura poslovnih prihoda s udjelom u prihodima djelatnosti od 10,7 posto), čije je sjedište u Donjoj Višnjici pokraj Lepoglave. No na web-stranici Montera – strojarskih montaža piše da je vodeća kompanija u djelatnosti. Ne znamo treba li tu stranicu osvježiti, ali on je zaista bio vodeći do 2020. (kada je ostvario rekordan prihod), no nakon naglog pada u 2021. udvostručenje prihoda u 2022. nije bilo dovoljno da tu poziciju zadrži. S druge strane, glavni konkurent HIS, čiji je vlasnik i prokurist Slavko Hrženjak, od 2018. do 2022. imao je znatan rast prihoda – od 10,4 milijuna eura do 29 milijuna eura, ali bez velikih oscilacija u poslovanju.
Pad broja zaposlenih
Ukupni prihodi Montera SM od 2018. do 2022., objašnjava Nikšić, rasli su prosječno 25,3 posto, a rashodi 20,8 posto. Neto dobit se za to vrijeme kretala između 500 tisuća eura i 700 tisuća eura, osim jako dobre 2020. kada je bila 1,5 milijuna eura te jako loše sljedeće 2021. kada je zabilježen gubitak od oko 360 tisuća eura. Kad je riječ o najvećim troškovima, u 2022. to su bili troškovi osoblja s udjelom od 25,3 posto u ukupnim prihodima, a dvije stavke s najvećim apsolutnim vrijednostima i udjelima bile su troškovi sirovina i materijala s 31,3 posto (gotovo triput više u odnosu na 2020., godinu s rekordnim prihodima, kada je udio bio 11,8 posto) i ostali vanjski troškovi (većinom kooperantske usluge), čiji je udio u 2022. bio 36,6 posto, znatno manji u odnosu na 57,3 posto za 2020. godinu. Potonji su pak troškovi gotovo sigurno bili posljedica inflacije.
Što se tiče kadrovske politike, na čelu kompanije je Stjepan Novak, a njegov najbliži suradnik je član Uprave Dejan Rokić. Novak je, osim toga, drugi najveći dioničar, s udjelom od 9,02 posto. Najveći je pak Zdravko Šunk (10,15 posto), a treća je Milena Radujković (5,88 posto). No zanimljiva je još jedna stvar kod te kompanije – broj zaposlenih u pet godina se kontinuirano smanjivao, gotovo se prepolovio.
Više pročitajte u novom broju digitalnog i tiskanog izdanja Lidera