Krajem travnja Mini mljekara Veronika otvorila je svoje četvrto prodajno mjesto u Splitu. Ukupno ih ima 61, a osim splitske okolice svojim proizvodim snabdijeva Zagreb i njegovu širu okolicu te područje Istre i Kvarnera. Vlasnik Mladen Šurbek najavljuje nastavak širenja prodajne mreže i palete proizvoda, u skladu s okolnostima i mogućnostima.
Mini mljekara Veronika uglavnom se opredijelila na tržnice kao prodajna mjesta. Kako kažu, tržnice su oduvijek bile simbol svježe i domaće, a proizvode nude negdje u obliku rashladne vitrine, a negdje malih zatvorenih kioska.
Problemi su nastali za vrijeme lockdowna kada su tržnice bile zatvorene, no zahvaljujući webshopu partnera 'Zdravo za gotovo' počeli su dostavljati proizvode kupcima pred vrata. Sreća u nesreći je da su tada shvatili koliko je ljudi zainteresirano za njihove proizvode izvan zagrebačkog prstena na koji je ta obiteljska tvrtka najviše računala. Upravo ih je to navelo da razmišljaju i o ulaganju u rashladni kamion kako bi mogli plasirati proizvode tamo gdje još nisu. Bude li prilike financirati ga dijelom iz EU fondova, možda se i odluče na taj korak.
Dobro su im došle Vladine mjere čime su očuvali sva radna mjesta. Trenutno je zaposleno 210 ljudi, uglavnom iz okolnog područja, a dnevno prerađuju 27 tisuća litara mlijeka koje nabavljaju od kooperanata u Hrvatskom Zagorju, njih 130.
– Relativno smo mala tvrtka i zato smo vrlo fleksibilni u poslovanju, pa možemo brzo reagirati na promjene na tržištu. Moramo reći da je bilo veoma izazovno balansirati poslovanje kako bi osigurali stalnu opskrbu tržišta našim proizvodima – kaže vlasnik tvrtke.
Prethodnih godina prihod je rastao; u pandemijskoj iznosio je 87,8 milijuna kuna (2019. iznosio je 77,1 milijuna kuna), uz dobit od 2,6 milijuna kuna, a lani je tvrtka ostvarila prihod od 85,7 milijuna kuna te dobit od 713 tisuća kuna.
Pogodila ih je jako ukrajinska kriza, ponajprije zbog rasta cijena energenata, što je slučaj sa svakom prerađivačkom industrijom. Primjerice prirodni plin koji je glavni energent u preradi mlijeka poskupio je oko 400 posto, a i troškovi vlastite logistike su značajno narasli zbog istog razloga. Imaju šest kamiona za prikupljanje mlijeka i devet za dostavu proizvoda koji svakodnevno obavljaju posao.
A što je s investicijama, pitamo ih. Brat i sestra spominju veliki investicijski ciklus započet 2018. Obnovili su vozni park, ugradili dvije punilice gotovih proizvoda, nadogradili uređaj za pročišćavanje otpadnih voda te unaprijedili informacijsku i komunikacijsku tehnologiju. Vrijednost investicije bila je deset milijuna kuna, a pola od tog iznosa sufinancirano je iz EU fondova. U godini lockdowna pak u rad su pustili solarnu elektranu za vlastitu potrošnju instalirane snage 170 kWh vrijednu milijun kuna, od čega je također polovica sufinancirana od EU.
– Ove godine planiramo krenuti u novi ciklus investicija, prvenstveno u vozni park i proizvodnju. Procjenjujemo da će vrijednost tih investicija iznositi oko deset milijuna kuna – kaže Jelena.
Riječ je o automatizaciji proizvodnje. Naime, kao i svi u zemlji, imaju problema s pronalaskom radne snage, posebno kada govorimo o stručnjacima. Kako kaže Goran, sjedište tvrtke je u Desiniću, riječ je o ruralnom području zbog čega je jako teško privući nove kadrove, pogotovo zbog migracijskih trendova. Ipak, podatak da su u pandemiji uspjeli sačuvati sva radna mjesta, pa čak zaposliti i dodatnu radnu snagu prošle godine, govori u prilog tome da su ti Zagorci žilaviji nego što bismo na prvi pogled pomislili.