Iako su iza nas, pandemija i energetska kriza ostavile su trajne ožiljke. Prva je rezultirala rastom online rada i nearshoringom, a volatilne cijene i nesigurnost opskrbe energijom katapultirale su sklapanje PPA-ova (engl. power purchase agreement) do nekoć nezamislivih visina. Do jučer većini nepoznat, taj se pojam, PPA, posljednje dvije godine uvriježio u korporacijskom rječniku, što potvrđuje i rast broja tih ugovora.
U odnosu na pretkriznu 2019. godinu, broj takvih ugovora povećao se za gotovo tristo posto, a volumen na taj način dogovorene kupnje energije udvostručio. Budući da se i u idućem razdoblju predviđa velika volatilnost cijena energije, prema mišljenju brojnih analitičara, nastavit će se trend rasta broja PPA-ova, osobito korporacijskih.
Što tvrtke dobivaju sklapanjem takvih ugovora?
– Sklapanje korporacijskih PPA-ova intenziviralo se nakon energetske krize. Tvrtke se na taj način nastoje osigurati od budućih energetskih šokova. Upravo je to i glavna korist za kupca: stabilna cijena električne energije, koja omogućuje dobro planiranje troškova u budućnosti. Osim toga, budući da je riječ o ugovorima o otkupu električne energije iz obnovljivih izvora energije, tvrtke tako dobivaju jamstvo o podrijetlu električne energije, što im je važno za ispunjavanje ciljeva ESG-a, osobito velikima, s tim da će u budućnosti te ciljeve morati ispunjavati i manje tvrtke – objasnio je Mario Klarić, direktor Professio Energije, tvrtke koja je 2023. s HT-om sklopila desetogodišnji korporacijski virtualni PPA za isporuku 50 GWh električne energije na godinu.
Tvrtke najčešće takvim ugovorima ne pokrivaju svoju cjelokupnu potrebu za električnom energijom, no hedžiraju znatan dio i tako smanjuju rizik od volatilnih cijena električne energije u budućnosti.
S druge strane, proizvođač električne energije, u konkretnom primjeru VE Mazin, tako osigurava isplativost projekta. Uz tvrtke s vrlo ambicioznim zelenim ciljevima koje su izložene kupcima najveći su korporacijski kupci obnovljive energije u Europi industrija, ICT, maloprodaja, telekomunikacije, inženjerstvo i tehnologija, odnosno tvrtke kojima energija igra ključnu ulogu u troškovima robe koju proizvode, stoga žele osigurati barem određeni postotak svojih energetskih potreba s pomoću PPA-ova na trajnoj osnovi. Tako je, primjerice, prošle godine najviše PPA-ova, čak sedam, potpisao Amazon, a snaga na koju se ti ugovori odnose impresivnih je 1,87 GW (više od instalirane snage svih hrvatskih vjetroelektrana). Prema broju potpisanih PPA-ova prošle je godine drugi bio još jedan IT konglomerat, Google, a ‘srebro‘ je prema snazi pripalo naftom gigantu Shellu.
Niz modela
Sektori s nižom maržom i jakom konkurencijom teže se odlučuju na dugoročne PPA-ove čije trajanje premašuje uobičajen poslovni ciklus.
– Ugovori se najčešće sklapaju na pet do dvadeset godina. Ako je riječ o onima koji omogućavaju gradnju novoga obnovljivog izvora energije, onda su dugoročni, na deset i više godina. S druge strane, tvrtke su se naviknule nabavljati električnu energiju na kraće razdoblje, do tri godine, zato su im kratkoročni PPA-ovi, oni do pet godina, prihvatljiviji. Što se tiče korelacije s tržišnom cijenom, baza su uvijek očekivane tržišne cijene, zato je objema ugovornim stranama prvi korak u definiranju cijene PPA-a predviđanje one cijene koju električna energija proizvedena iz konkretnoga proizvodnog postrojenja može postići na veleprodajnom tržištu te energije u ugovornom razdoblju. Dodatno prodavatelj želi maksimirati prinose od projekta i postići što višu cijenu, ali nikako ne nižu od niveliranog troška proizvodnje električne energije jer je u tom slučaju projekt neisplativ. Kupac pak ugovorom nastoji stabilizirati troškove opskrbe električnom energijom, odnosno što ih više smanjiti kako bi mogao biti konkurentan – objasnila je Minea Skok, glavna istraživačica u Odjelu za prijenos i distribuciju Energetskog instituta Hrvoje Požar.
Postoji niz modela PPA-ova, ali najčešće se ugovara fiksna cijena (s indeksacijom za inflaciju ili bez nje) ili ona koja je ograničena s gornje strane ili i s gornje i s donje strane. Ako se cijena ograniči i s gornje i donje strane, to znači da kupac neće platiti više od gornje, odnosno da proizvođač neće zaraditi manje od donje cijene. Na njezin iznos utječe niz čimbenika, poput roka trajanja ugovora, profila (volumena) električne energije koji je predmet ugovora (pay-as-produced ugovoru, u kojem se plaća prema proizvodnji, svojstvene su niže cijene nego u mjesečnome/godišnjem baseload ugovoru), načina raspodjele rizika između ugovornih strana (volumena, profila...), vrste obnovljivih izbora energije (solarna elektrana, vjetroelektrana, hibridno postrojenje). Primjerice, u trećem kvartalu prošle godine na razini Europe cijene u solarnim PPA-ovima bile su 74 eura za megavatsat, a u onima za proizvodnju električne energije iz vjetra približile su se 100 eura za megavatsat.
Prednosti i nedostaci
– Svaki model ima prednosti i nedostatke, odluka je na proizvođaču koji će odabrati. Ugovori s indeksiranom cijenom proizvođačima omogućuju pristup tržištu, ali ih i izlažu njemu. Oni s fiksnom cijenom rizik tržišne cijene prebacuju na otkupljivača pa proizvođač dobiva istu cijenu bez obzira na trenutačnu tržišnu. Iz perspektive proizvođača električne energije odluka se najčešće temelji na načinu financiranja projekata. Oni koji su financirani kreditima, preferirat će ugovore s fiksnom cijenom jer tako osiguravaju visoku mogućnost zarade, no tako im se ograničava mogućnost velikog povrata u slučaju skoka tržišne cijene. Rokovi iz ugovora variraju od jedne do deset godina, s time da ih je većina kratkoročna, od jedne do tri godine – objasnio je Branimir Beljan, regionalni menadžer iz Danske Commoditiesa, tvrtke koja u Hrvatskoj ima najveću bilančanu skupinu te potpisane različite vrste ugovora: s indeksiranom cijenom dan unaprijed (day ahead), baseload, fiksne dugoročne, ali i razne kombinacije tih modela.
Danske Commodities potpisao je, među ostalim, ugovore s WPD-ovom vjetroelektranom Orlice i vjetroelektranama Professio Energije u okolici Zadra nakon što su one izišle iz subvencionirane državne feed-in tarife.
Rizici postoje
U virtualne PPA-ove moguće je i sa strane proizvođača, ali i potrošača, uključiti više subjekata. Upravo to radi KOER, virtualna elektrana koja agregira velike potrošače i proizvođače električne energije. Prvi u sklopu takvog ugovora o opskrbi energijom iz obnovljivih izvora (engl. virtual power purchase agreement – vPPA) dobivaju stabilnu i predvidljivu cijenu električne energije i ostvarenje ciljeva ESG -a, a proizvođači tako u budućnosti imaju stabilan i predvidljiv novčani tok, što im olakšava financiranje projekta.
– vPPA ugovori potpisuju se od jedne godine za postojeće i izgrađene obnovljive izvore energije do sedam godina, ovisno o preferenciji klijenata. Što se tiče količine energije, proizvođači obnovljivih izvora energije uobičajeno ugovaraju od 70 do 80 posto proizvedene energije, a potrošači preferiraju hedžirati od 40 do 70 posto svoje potrošnje. Cijene su najčešće indeksirane (povećanje cijene za faktor porasta inflacije) i vezane su uz CROPEX. U pravilu, potrošači kupuju i sva jamstva o podrijetlu za tu energiju – naveo je voditelj Odjela ugovaranja u KOER-u Mladen Šicel.
Fiksna cijena električne energije iz perspektive kupca/potrošača zvuči primamljivo, osobito u svjetlu visoke volatilnosti cijena kojoj smo svjedočili 2022. godine. Ipak, upozorava Skok, sklapanje korporacijskoga PPA-a, poglavito na više od tri godine, nosi i rizike.
– Moguće je primijetiti kako su zbog visokih i volatilnih cijena na veleprodajnom tržištu električne energije 2022. neki PPA-ovi sklopljeni s visokim cijenama (‘kupnja u panici‘) i takve će tvrtke možda plaćati cijene više od tržišnih. Zastoji u razvoju obnovljivih izvora energije, npr. zbog manje dostupnosti ponude, i visoke cijene na tržištu (rast potražnje kod kupaca zbog visokih cijena opskrbljivača) dižu cijene PPA-ova. Visoka promjenjivost, tj. nestabilnost cijena nije idealno okružje za odlučivanje i sklapanje dugoročnih ugovora. Iz perspektive desetogodišnjeg horizonta složeno je prognozirati cijene na tržištu električne energije, stoga tvrtkama svakako preporučujem edukaciju i pomoć tehničkog, ekonomskog i pravnog konzultanta kako bi se obrazovale za nabavu električne energije na temelju PPA-a. Ulazimo u razdoblje dugotrajne volatilnosti cijena na tržištu, što usložnjava sklapanje ugovora, ali sigurno je dodatni motiv da se oni sklapaju – zaključila je Skok.
Prostora za rast ima
Po svemu sudeći, PPA-ovi su tu da ostanu. Prostora za njihov rast itekako ima jer se procjenjuje da su oni sklopljeni posljednjih deset godina pokrili samo oko tri posto potrošnje industrije i uslužnog sektora. Interes tvrtki raste, a reforma modela veleprodajnog tržišta električne energije koja bi uskoro trebala stupiti na snagu u EU-u njihovo sklapanje trebala bi olakšati i manjim tvrtkama, koje do sada zbog mnogih razloga (kreditni rejting, složen postupak ugovaranja, manje ponuda OIE-a koje bi odgovarale njihovoj potrošnji) nisu imale previše mogućnosti za njihovo potpisivanje. Jedan od preduvjeta za jači razvoj PPA-ova veća je ponuda ready-to-build projekata OIE-a u Hrvatskoj, što zasad još nije slučaj jer su mnogi zapeli u raljama administracije.