Prihodi požeške kompanije Plamen lani su porasli kao i prethodne godine, nakon što je zabilježena stagnacija u godini lockdowna. Gledajući onako na prvu, snažan rast prihoda u posljednje dvije godine mogao je biti ponajviše posljedica inflacije, međutim, iako je ona utjecala na rast prihoda, jedan od glavnih razloga rasta povećana je proizvodnja kućanskih uređaja i odljevaka za te proizvode.
Na čelu kompanije je Milan Matijević, no o planovima i poslovanju razgovarali smo s njegovim bratićem Vinkom Matijevićem, koji je do 2017. bio član Uprave (u drugoj polovini 90-ih i predsjednik Uprave), jedan je od Plamenovih suvlasnika, a danas je prokurist. Uspoređujući prošlu godinu i 2020. (prije inflacije), kaže da je realni (fizički) rast proizvodnje u ljevaonici bio čak 60 posto, u proizvodnji kućanskih aparata 72 posto, a proizvodnja vrtnoga programa porasla je za 20 posto. Istodobno se u dvije godine povećao broj zaposlenih, i to s 350 na 432, odnosno za 23,4 posto. To je dakle bio jedan od glavnih razloga zbog kojih je Plamen (prema podacima Poslovne Hrvatske) prošle godine uprihodovao 54,3 milijuna eura (407,2 milijuna kuna), što je rast od 46 posto u odnosu na 2021., kad je prihod iznosio 37,2 milijuna eura (279 milijuna kuna), odnosno udvostručio se u odnosu na 2020., godinu u kojoj se tek pred kraj nazirala inflacija.
– Tu povećanu proizvodnju u cijelosti smo prodali. Naše je tržište globalno i realizacija na hrvatskom tržištu već je godinama samo desetak posto, namjerno ciljamo da ne bude niža. Prodati smo mogli mnogo više, no ograničeni smo kapacitetima – objašnjava Matijević.
Lažna dobit
Dobit je bila malo manja, 5,99 milijuna eura (44,9 milijuna kuna) u odnosu na 6,5 milijuna eura 2021. (48,8 milijuna kuna), ali zato je bila znatno veća u odnosu na 2020., kad je iznosila 3,9 milijuna eura (29,2 milijuna kuna), što je 54-postotni rast. To su rezultati poslovanja samog Plamena, no valja istaknuti da je ta kompanija i vlasnica poljoprivredne tvrtke Hana grupe iz Našica, koja sa svojim članicama također ostvaruje znatan dio prihoda i dobiti. Ipak, zadržimo se na Plamenu. Naime, rast dobiti te kompanije na neki je način zadao glavobolje čelništvu i vlasnicima, baš kao i onima u drugim jakim industrijskim kompanijama koje je pogodio dodatni porez na dobit. Zbog toga je ukupan izdatak za porez na dobit lani, kaže Matijević, porastao za čak 245 posto u odnosu na 2020. Ukupno će Plamen za taj dodatni porez na dobit uplatiti 942 tisuće eura (7,1 milijun kuna) u državnu blagajnu.
Kompaniju muči još jedan problem s inflacijom. Matijević navodi da je zbog nje ostvarena i lažna dobit kompanije, gledajući kroz prizmu amortizacije. Primjerice, nabavila je stroj vrijedan 400 tisuća eura na koji se obračunava amortizacija. U međuvremenu je taj stroj poskupio na bajoslovnih 900 tisuća eura, međutim, knjigovodstveno gledano, amortizirat će se samo 400 tisuća eura, a razlika do 900 tisuća eura obračunavat će se kao dobit.
– To je ta lažna dobit koju smo prisiljeni prikazivati. Taj problem imaju sve visokotehnološke kompanije u posljednje dvije godine inflacije. Upravo zbog toga očekujemo da ćemo državi u sljedećih pet ili šest godina uplatiti desetak milijuna eura poreza na dobit po stopi od 18 posto, a bez tog inflacijskog utjecaja mogli smo platiti manje. To je golem novac koji bi se mogao uložiti u razvoj. Tehnološki skupa proizvodnja, ne samo naša, posebno je kažnjena ‘inflatornim‘, odnosno ‘knjigovodstvenim‘ porezima – uz gorak osmijeh zaključuje Matijević.
Srećom, nema kredita
Ove će se godine u opremu uložiti osam milijuna eura (60 milijuna kuna), a do prije pet godina ona je stajala ‘samo‘ 4,3 milijuna eura (32 milijuna kuna). Pritom naš sugovornik napominje da nije riječ o tehnološki naprednijim strojevima, nego samo o zamjeni. Inače su, govori, u posljednje dvije godine porasli troškovi, npr. cijena metala za 82,5 posto i električne energije za 38,6 posto, a plin je trenutačno tri puta skuplji. Gotovo je nemoguće naći sirovine koje nisu poskupjele u ove dvije godine za barem 50 posto. Zbog toga je za 48,5 posto morala porasti i prodajna cijena odljevaka, a isto toliko i proizvedenih kućanskih uređaja.
– Sretna je okolnost što nismo opterećeni kreditima, zato nas neće pogoditi i rast kamatnih stopa – veli Matijević.
Liderov analitičar i vlasnik Konter savjetovanja Nikola Nikšić, koji je analizirao Plamenovo poslovanje, to potvrđuje jer kaže da odnos između financiranja iz vlastitih i vanjskih izvora 82 – 18 upućuje na zanemarivu razinu zaduženosti. Budući da je riječ o proizvodnom poduzeću čija se djelatnost temelji na vrijednoj dugotrajnoj imovini, vrijednosti obaju pokazatelja stupnja pokrića (zlatno pravilo bilance i zlatno pravilo financiranja) visoko iznad referentnih 1,0 (1,75 i 1,72) jasno pokazuju, kaže, da su zadovoljena oba zlatna pravila. Dodaje i da je Plamen likvidna tvrtka, jedino pokazatelj financijske stabilnosti (dugotrajna imovina + zalihe/vlastiti kapital i rezerve) upućuje na potencijalni rizik koji je, naglašava Nikšić, ipak vrlo malo izgledan. Nastao bi u slučaju duljeg zastajanja tržišnih i proizvodnih aktivnosti izazvanog okolnostima, kad bi zalihe zbog nemogućnosti prodaje postale dugotrajna imovina, a ona se u tom slučaju djelomično neadekvatno financira iz kratkoročnih izvora.
– Vrijednosti pokazatelja financijske izvrsnosti BEX, DuPontova pokazatelja rentabilnosti glavnice i imovine, Kralicekova pokazatelja financijske stabilnosti te Finina kreditnog rejtinga A2 (najniža vjerojatnost zastajanja u plaćanju, nap. a.), samo potvrđuju da je Plamen iznimno zdrava kompanija, što joj omogućuje daljnji rast i razvoj, pogotovo jer je riječ o velikom izvozniku – kaže Nikšić.
Plamenovi su većinski vlasnici dvije kompanije koje zajedno drže 72 posto vlasničkog udjela. Jedna je Distribucija uspjeha, u kojoj po 50 posto imaju suvlasnici Milan Matijević i Josip Galić, i ona ima 48 posto vlasničkog udjela u Plamenu, a druga je Mati u vlasništvu Vinka Matijevića, koja ima 24 posto. Još je jedna tvrtka Plamenova suvlasnica (tri posto) –Frigo & Co. – u vlasništvu Damira Bukovčana, a ostalih 76 suvlasnika (bivši i sadašnji zaposlenici) imaju male udjele.
Osim Milana Matijevića, koji je predsjednik Uprave, k tome vrlo samozatajan, članovi su toga tijela njegov sin Ivan te Vinkov sin Filip. Vinko ima još jednog sina, Luku, koji ima malen udio u suvlasništvu kompanije, ali radi za drugu tvrtku u stranom vlasništvu.
Više pročitajte u novom broju digitalnog i tiskanog izdanja Lidera.