Rat u Europi i geopolitičke igre svjetskih supersila ozbiljno utječu na globalne gospodarske aktivnosti kao i na tržišta, kako financijska tako i robna. Situacija s kakvom nikada do sada u modernoj povijesti nismo bili suočeni. Stoga je reakcija svih dionika te posljedično cijena na burzi odraz neizvjesnosti (dijelom i panike) u kojoj se svi skupa nalazimo. Kako će sve ovo skupa završiti, ne znam. No svjestan sam da će imati u kratkom roku veliki utjecaj na poslovanje mnogih, od pojedinaca preko malih i velikih poslovnih subjekata do velikih korporacija i multinacionalnih kompanija. Za manji dio njih pozitivnih utjecaja, ali generalno za svijet općenito ipak negativnih utjecaja i posljedica koje mogu ozbiljno ugroziti kupovnu moć građana te dovesti do nove velike recesije. Pored rata, i dalje ne smijemo zanemariti sve ostale faktore koji su do jučer bili glavni u kreiranju cijene na burzama, a sada su u sjeni ratnih događanja, ali nikako nisu prošli/nestali. Pritom mislim na koronu i povezane probleme u logistici, planove centralnih banaka oko podizanja kamatnih stopa i promjene monetarnih politika, inflaciju/stagflaciju, sušu u Južnoj Americi…
Nalazimo se u trenutku kada treba googlati povijesne maksimume za većinu burzovnih roba, jer trenutne cijene na burzama su ili vrlo blizu njih ili su ih već odavno prerasle te sada svaki dan postavljaju nove rekorde. Uz trend rasta kakav je i volatilnost koja je prisutna, cijene se mijenjaju drastično (limit up) u vrlo kratkom vremenu, do te mjere da cijene koje su na burzi bile u početku pisanja ove analize, neće biti niti približno iste trenutku kada dovršim ovu analizu, a još manje će odražavati stanje trenutka kada ovo bude objavljeno.
Cijene energenata doslovno su eksplodirale! U odnosu na prošli tjedan, rast cijene nafte gotovo 20%! U normalnim okolnostima, takav skok cijene nafte bio bi pravi tektonski poremećaj. U trenutnim okolnostima nam se čini kao očekivan!? Treba spomenuti da je jutros, u jednom trenutku cijena nafte bila 139 $/bbl, da bi nakon toga ipak pala na trenutnu razinu. Usporedbe radi, apsolutni rekord cijene nafte na Brentu bio je 147,5 $/bbl iz srpnja 2008. Posljedica je to povećanog rizika od zabrane uvoza ruske nafte, dodatno pogoršano odgađanjem iranskih nuklearnih pregovora i potencijalnog povratka iranskog izvoza sirove nafte te odluke OPEC+ članica da i u travnju povećavaju proizvodnju za samo 400 tisuća barela/dnevno (kada se tržište nadalo/očekivalo da bi to moglo biti značajno više). Prema pojedinim procjenama, uvođenje zabrane izvoza nafte Rusiji dovelo bi do skoka cijena nafte na 200 $/bbl, možda i više!
Ruska proizvodnja nafte iznosi više od 11 mil barela dnevno, što čini više od 10% svjetske ponude. Europa uvozi 25-35% nafte iz Rusije, od čega najveći dio preko naftovoda Druzhbha (0,9-1,0 mil bbl/dan). Ništa bolje nije niti situacija sa plinom i ugljenom, jer je Rusija važan faktor na globalnom tržišta kako proizvodnje, tako i izvoza. Sve su to nerealni pomaci, nikad zabilježeni u povijesti. Jutros je cijena plina u jednom trenutku skočila na 345 €/MWh, prije nego se vratila na trenutnu razinu. To je rast od preko 50% u razmaku od dva sata trgovanja, a sve kao posljedica straha od zabrane uvoza plina iz Rusije. Usporedbe radi, dugogodišnji prosjek kretanja cijene plina bio je u rasponu od 13 do 20 €/MWh sve do prije godinu dana, razine koje se u odnosu na današnje kretanje cijene čine nestvarnim. Inače, ruski plin čini oko 20% globalnog izvoza plina, a on trenutno zadovoljava i do 40% potreba za plinom Europe, dok s druge strane više od ¾ svojeg plina Rusija izvozi u Europu. Cijena ugljena dosegnula je rekord od preko 430 $/t (dok je uobičajeno kretanje cijene u zadnjih desetak godina bilo u rasponu od 50 do 130 $/t). Cijena je samo od početka godine rasla za više od 100%.
Dolar sve više jača, dok istovremeno euro slabi zbog straha od budućeg stanja europske ekonomije. Odnos EUR/USD pao je na najnižu razinu u zadnjih 21 mjesec, na 1,09 (ne tako davno, u prosincu 2020. bio je na razini 1,22). Dolar u ovom trenutku izgleda kao sigurno utočište za investitore, pogotovo ako dođe do rasta kamatnih stopa ovaj mjesec. Možemo li očekivati paritet EUR/USD 1:1?
Cijene poljoprivrednih proizvoda također se nalaze blizu rekordnih razina. Ovakvi poremećaji na tržištu mogu navesti mnoge zemlje da preispitaju svoje strategije vezane uz hranu i osiguravanje dovoljnih količina žitarica/uljarica za vlastitu potrošnju, bilo kroz uvođenje izvoznih poreza, izvoznih kvota, djelomičnu ili potpunu zabranu izvoza. S druge strane zemlje uvoznice (pogotovo afričke i bliskoistočne zemlje) trebaju u ovom trenutku biti vrlo zabrinute jer bi za neke mogla biti upitna opskrba hranom, a to onda otvara vrata prosvjedima, nemirima pa čak i mogućim novim sukobima (novo Afričko proljeće?). Vrlo je negativno odjeknula vijest o privremenoj zabrani izvoza žitarica iz Mađarske, ne samo izvan EU, nego i unutar EU. To je svakako izvan svih postulata i pravila EU. Postoje špekulacije da Poljska, Rumunjska i Bugarska od zemalja EU, te Srbija razmišljaju o nekoj vrsti ograničenja izvoza žitarica. To samo dodatno stvara pritisak na cijenu, prvenstveno fizičke robe, što će svakako stvoriti dodatni inflatorni pritisak. Cijena pšenice je na najvišim razinama u zadnjih 14 godina (CBOT).
Na MATIFu je cijene pšenice starog roda iznad 400 €/t (prije početka rata bile su na razini 270 €/t), a novog roda značajno iznad 300 €/t. Slično je i s kukuruzom te sojom. Posljedica je to zaustavljenog izvoza iz ukrajinskih crnomorskih luka te otežanog izvoza iz ruskih luka, što tržište nastaji nadomjestiti sa preostalih tržišta, ali nije da ima puno opcija. Rusija je treći najveći proizvođač pšenice i najveći izvoznik, dok je Ukrajina treći najveći pojedinačni izvoznik. Uobičajeno se svaki tjedan iz ukrajinskih i ruskih crnomorskih luka izveze 1,3 milijuna tona žitarica, a sada tog izvoza nema. Europa je s geografskog aspekta najlogičnija alternativa, a SAD s aspekta dostupnih zaliha. Kanada je van tržišta zbog slabog uroda, Argentina je logistički predaleko, a Australija ima velikih izazova i uskih grla nakon rekordnog uroda pšenice. Prebacivanje fokusa na ta tržišta dovelo je do rasta cijena na tim tržištima, pa je jedino kroz funkciju rasta cijene moguće korigirati povećanu potražnju sve dok potražnja/potrošnja i ponuda ne dođu u balans. Treba napomenuti da je zbog trenutne situcije upitna predstojeća sjetva i žetva u Ukrajini, a to će zasigurno imati utjecaja na smanjenu ponudu u budućnosti. Osim što Ukrajina izvozi 35 mil tona kukuruza (oko 16% svjetskog izvozaa), pšenice 25 milijuna tona (12% svjetskog izvoza), ona je veliki izvoznik uljane repice, suncokreta i suncokretovog ulja, šećera… Od ostalih agri vijesti, treba spomenuti da prema procjenama Datagra, procjena uroda soje u Južnoj Americi iznosi 182 milijuna tona (vs 198 mil tona prošle sezone) što je svakako bullish signal.
Cijene čelika ponovno su iznad razine od 5.050 CNY/t te je na najvišoj razini od listopada uslijed poremećaja na strani ponude te očekivanja rasta potražnje. Prekidi u izvozu čelika iz Rusije i Ukrajine (Rusija čini 10% globalne trgovine čelika, a Ukrajina 4%) potaknuli su kupce da potraže alternative u Kini, najvećem svjetskom proizvođaču čelika. Rast potrošnje čelika očekuje se upravo od Kine, nakon što je centralna banka, suprotno svim ostalim centralnim bankama, odlučila smanjiti kamatne stope i upumpati dodatnog novca u svoje gospodarstvo, kako bi se novac investirao u infrastrukturne projekte te na taj način pokušavaju zaustaviti usporavanje gospodarskog rasta koji bi u prvoj polovici godine mogao biti manji nego što je planiran. Zbog toga je porasla i cijena željezne rude, na iznad 150 $/t, najviše od kolovoza. Kada sve raste, zašto ne bi rasla i cijena aluminija? Cijena aluminija u jednom trenutku dohvatila je novi apsolutni rekord od 4.100 $/t, prije nego li se uslijed tehničkog trgovanja vratila na trenutnu razinu. Fundamentalno gledajući, cijena je pod pritiskom zbog niskih zaliha (prema podacima LME, zalihe u skladištima su na razini od 810 tisuća tona vs gotovo 2 milijuna tona u ožujku prošle godine) te zbog straha od dodatnih poremećaja vezanih uz lanac opskrbe. Pojedini brodari zaustavili su isporuke tereta u/iz Rusije uslijed sankcija i rata što je samo dodatno pritisnulo tržište.