Još otkako je prije zamalo dva desetljeća na zagrebačkom Žitnjaku dovršen velebni kompleks Tekstilprometa, zdanje na oko 35 tisuća četvornih metara uredskog, prodajnog i skladišnog prostora, nikada još u njemu i oko njega nije vladala takva živost i gužva kakva se događa unazad pola godine.
Nije riječ o tome da se naglo intenzivirao ulazak i izlazak kamiona, outlet-trgovina je prije godinu dana preseljena u robnu kuću Romu u Dubravi pa nema kupaca, na parkiralištu za poslovne goste nema luksuznih automobila, ali je gomila bicikala… Riječ je o tome da je Tekstilpromet od početka prošle akademske godine nekoliko tisuća svojih kvadrata iznajmio četirima zagrebačkim fakultetima (Arhitekturi, Geodeziji, Građevini i Strojarstvu), čije su matične lokacije u obnovi.
Nije okrupnjavao da bi prodao
Nešto prije oživjela su i nastojanja pojedinih ulagača u vrijednosnice da se ‘razbuca‘ inače vrlo čvrsta Tekstilprometova vlasnička struktura. Kompanija koju vlasnički, iako samo s 21,26 posto izravnoga vlasničkog udjela, kontrolira Mijo Šimić, njezin bivši direktor, a sada predsjednik Nadzornog odbora, unatrag nekoliko godina na meti je dvaju investitora. Jedan od njih, Zvonimir Vukadin, vlasnik dionica u nizu kompanija, dosad je uspio prikupiti 6,08 posto udjela u Tekstilprometu, za što, osim novca, treba i mnogo vremena i strpljenja, budući da se dionicom te tvrtke na Zagrebačkoj burzi trguje rijetko i uglavnom u minimalnim količinama, doslovno po nekoliko dionica.
Društvo za upravljanje AIF fondovima (alternativni investicijski fondovi) Maverick Wealth Management (MWM) pak u posljednjih je nekoliko godina napravilo pravi pothvat nedavno došavši do 10,73 posto vlasničkog udjela u Tekstilprometu, što je već ozbiljna prijetnja Šimićevim nastojanjima očuvanja vlasničkih odnosa koje je uspostavio uz pomoć članova uže i šire obitelji te bliskih prijatelja. Tim više što ne treba isključiti mogućnost da Vukadin i MWM možda djeluju i zajednički. U tom slučaju trenutačno bi raspolagali s blizu 17 posto udjela u Tekstilprometu.
U kuloarima se već dugo priča da se unutar vlasničke strukture pod Šimićevom kontrolom razmimoilaze glede Tekstilprometove budućnosti, odnosno da nisu svi veći suvlasnici, a ujedno i članovi NO-a, više tako orni sačuvati kompaniju od prodaje kao što su nekad bili. Kako bilo, dva su člana NO-a tijekom ožujka ove godine prodala svoje udjele u kompaniji, a jedna je članica NO-a, obiteljski povezana sa Šimićem, kupnjom znatno manjeg broja dionica nego što su ta dvojica prodala povećala svoj portfelj. Šimićeva struja tako je pokazala da se ‘MWM zalijeće u prazno i nema šanse prijeći 25 posto, jer nije Šimić to okrupnjavao zato da bi to prodao‘.
Najveća briga mu je stoga kako spriječiti MWM da dođe u poziciju koja će mu omogućiti davanje ponude za preuzimanje Tekstilprometa. Skupština Društva prije dvije je godine ovlastila Upravu da može kupiti do deset posto vlastitih dionica tvrtke, ali to ide jako sporo. Tekstilpromet trenutačno raspolaže samo s 2,79 posto svojih dionica. Na Šimićevu sreću, ni MWM ne može računati da će brže okrupniti svoj udjel.
Ove se godine navršava 75 godina od osnivanja poduzeća Tekstilpromet. S čime se tvrtka bavila do propasti bivše države, kada su se počeli kovati planovi o snažnijem ulasku u maloprodaju, o vlastitoj proizvodnji, novom poslovnom sjedištu, velikim skladišnim kapacitetima i kako je to ostvareno, zašto je nakon toga došlo do krize i strelovitog pada prihoda, kako sada posluje i koja je neostvarena želja Mije Šimića pročitajte u novom tiskanom i digitalnom izdanju Lidera.