Piše: Robert Jurišić, S-GRAIN BI
Možda i ključno pitanje koje si mnogi postavljaju ovih dana – jesmo li na početku kraja ili na kraju početka? Iako bih osobno, kao vjerojatno i velika većina, htio da je ovo prvo, nažalost, iz dana u dan sam sve više uvjeren da je kraj još uvijek daleko i s velikom neizvjesnošću se pitam što je sve još pred nama?
Volatilnost je i dalje ključna riječ u kontekstu robnih burza. Raspon kretanja cijene pojedinih roba unutar tjedna je velik i značajan, što se ponekad na razini tjedna ne može prikazati. Generalno, i dalje se nalazimo u uzlaznom trendu, premda je na razini proteklog tjedna veći dio roba imao pad cijene (primjerice nafta ili žitarice). No, zato su danas na početku tjedna uglavnom svi indeksi pozitivni, a cijene ponovno u porastu na burzama.
Uvijek u situacijama kada na tržište utječe toliko faktora, što fundamentalnih što eksternih, otvara se prilika za razne sudionike da ostvare ekstra profite. To se sada i događa. Tržište trguje pozitivnim i negativnim vijestima na dnevnoj bazi, tako da je geopolitička neizvjesnost i dalje glavni eksterni faktor koji utječe na kretanje cijena na tržištima.
Svijet se trenutno bori protiv rasta cijena na burzama i povezanom inflacijom kroz otpuštanje strateških rezervi, supstitucijom potražnje i/ili odgađanjem iste. Premda takve metode daju učinak, one su ipak vremenski ograničene i mogu se koristiti više kao vatrogasne mjere u borbi protiv rasta cijene i inflacije. Treba si postaviti pitanje što će biti u budućnosti kada takve zalihe (i ad hoc rješenja) ne budu postojale?
Energetska tržišta su najranjivija gdje su zalihe dizela u Europi na vrlo niskim razinama. Proizvodni potencijal u Ukrajini malo je optimističniji, ali još uvijek značajno ispod razine proizvodnje prošle godine. Kako će se sve ovo skupa odraziti na najsiromašnije zemlje u svijetu koje su ovisne o uvozu hrane? Osim političke krize i novog Afričkog proljeća, hoćemo li biti suočeni s humanitarnom krizom?
Zapad brine o inflaciji, Kina o koronavirusu
Inflacija u EU je tema sama za sebe. Trenutno na 7,5 posto za ožujak prvenstveno zbog rasta cijene energenata i burzovnih roba što je novi negativni rekord. Stoga ne iznenađuje da su povećana očekivanja tržišta za rastom kamatnih stopa u eurozoni. Za sada se špekulira o porastu od 60 postotnih poena do kraja godine, što bi značilo da ECB za sada slijedi politiku FED-a, premda je nedavno Christine Lagarde izjavila da strategija i politika te dvije institucije nisu i neće biti sinkronizirane.
U SAD-u je prinos na dvogodišnje obveznice veći od prinosa na tridesetogodišnje obveznice po prvi put nakon 2007. što je vrlo loš znak koji najavljuje recesiju. Hoće li se špekulanti ponovno okrenuti tržištima burzovnih roba? Dok je na Zapadu glavna vijest uz rat inflacija, Kina se bori s rastom zaraženih od koronavirusa. Pojedine regije imaju lockdown kao na početku pandemije prije dvije godine. To će se sigurno negativno odraziti na logistiku.
Rezerve energenata
Glavna tema vezana uz energetski sektor protekli tjedan bila je najava Rusije da će za isporuke nafte i plina primati isključivo rublje ili zlato kao valutu plaćanja. Ipak, Rusija nije u potpunosti uspjela postići željeno te će se ranije ugovorene isporuke nastaviti po ugovorenim uvjetima (pitanje do kada). Pojedine zemlje koje su manje ovisne o ruskom plinu i nafti donijele su odluku da prestaju s uvozom iz Rusije, poput baltičkih zemalja, dok neke koje su više ovisne (poput Slovačke) ne žele ugroziti svoje gospodarstvo obustavom isporuke plina iz Rusije te su u krajnjem slučaju spremne pristati na plaćanje čak i u rubljima.
Druga važna vijest je došla iz SAD-a, koja je odlučila otpustiti veliki dio svojih naftih rezervi (1 milijun barela dnevno tijekom slijedećih šest mjeseci počevši od svibnja) kako bi kroz povećanje ponude utjecali na cijene nafte te na inflaciju. To je već treći put u zadnjih šest mjeseci da SAD koristi svoje strateške rezerve te najveće otpuštanje rezervi nafte u zadnjih 50 godina. Pitanje je hoće li u dugom roku to imati utjecaj identičan onome koji je ostvaren prošli tjedan kada su cijene pale više od 5 posto zbog kontinuiranog rasta globalne potražnje (uslijed oporavka od pandemije).
S oporavkom svjetskih gospodarstava od pandemije raste i potražnja za energijom. Rekordnom je brzinom rasla potražnja za električnom energijom, zbog čega je došlo do porasta potrebe za energijom iz ugljena, koja od 1985. raste najbržom stopom. Tijekom 2021. iz energije vjetra i sunca te iz ostalih čistih izvora proizvedeno je 38 posto svjetske električne energije. Prvi su put vjetroturbine i solarni paneli proizveli 10 posto sveukupne energije, a udio vjetra i sunca u proizvodnji energije udvostručio se od 2015., kada je potpisan Pariški klimatski sporazum.
Zalihe žitarica
U svijetu poljoprivrede, volatilnost se nastavlja na dnevnoj bazi, ali ako pogledamo cijene žitarica i sojinog kompleksa (sačme i ulje), u protekle su se dvije godine u prosjeku udvostručile. Glavni događaj proteklog tjedna bio je izveštaj o kvartalnom stanju zaliha i prve procjene sjetvenih površina u SAD-u. Izvještaj o zalihama imao je ograničen utjecaj na cijene, međutim procjene sjetvenih površina su privukle fokus tržišta.
Čini se da će ratari uzeti u obzir rast cijena gnojiva i zbog toga smanjiti površine pod kukuruzom, a povećati one pod sojom (na čak 36,8 milijuna hektara). Slično se događa i u Europi gdje rastu površine pod sojom, a smanjuju se one pod kukuruzom. U Ukrajni malo više optimizma oko sjetve i buduće žetve. Tržište je sada sigurno da će uroda biti, samo što će on biti od 30-40 posto manji u prosjeku.
Pitanje je koliko je potražnje smanjeno, koliko je odgođeno za buduće razdoblje te koliko je nove proizvodnje stimulirano s ovim razinama cijena. Vijest da se rat intenzivirao u regiji oko grada Odese dosta je uznemirila trgovce. Odesa je glavna izvozna luka Ukrajine te ukoliko se želi zadržati vjera u što skoriji povratak izvoza Ukrajine preko Crnog mora, onda je nužno da grad ne doživi sudbinu Mariupolja.
Rusija je pak najavila da će vlastite zalihe žitarica rezervirati samo za 'prijateljske' zemlje, naglašavajući time svoju želju da koristi poljoprivredne viškove kao faktor utjecaja. Ruski izvoz trenutno se i dalje nastavlja, dok je izvoz iz Ukrajine moguć samo željeznicom (preko Rumunjske do Constanze) što znači da je izvozni potencijal na 10 posto posto (procjene su da željeznicom mogu izvesti oko 600 tisuća tona žitarica i uljarica na bazi mjeseca).
U Europskoj uniji, zaključno s 27. ožujkom, izvezeno je 19,87 milijuna tona pšenice (vs. 20,48 milijuna tona prošle godine za isto razdoblje), 5,79 milijuna tona ječma (vs. 6,01 milijuna tona prošle godine za isto razdoblje), a uvezeno je 12,05 milijuna tona kukuruza (kao i prošle godine) te 3,90 milijuna tona uljane repice, značajno manje nego 5,13 milijuna tona prošle godine.
U Brazilu je žetva soje na 76 posto, a kukuruza 47 posto. Procjene žetve soje kreću se oko 125 mil tona (skoro 10 posto manje nego prošle godine), dok je žetva kukuruza procjenjena na 118 milijuna tona. Istovremeno procjena izvozu soje iz Brazila 99,1 milijuna tona za 2022., 5,6 posto manje nego u 2021.
Hladna vremenska fronta koja je zahvatila Europu nije dobra za uljanu repicu koja se nalazi u fazi cvjetanja, ali je zato je kiša koja je pala i više nego dobro došla.
Cijene na burzama u trenutku pisanja komentara i analize:
