Cijena barela sirove nafte na svjetskim tržištima najniža je u posljednjih 12 godina. Takav rasplet događaja u odnosu na primjerice 2014. kada je barel stajao više od 110 dolara mnoge je, a ponajviše konačne potrošače, ugodno iznenadio.
No, nafta je roba čija cijena ovisi ponajviše o tržištu i raspoloženju kupaca i prodavatelja. Zašto je nafta skakala iznad 100 dolara u vrijeme krize? Zato što je nafta, uz zlato i švicarski franak, sigurno utočište investitorima.
Kada je došlo do sloma tržišta kapitala propašću jedne od najpoznatijih svjetskih investicijskih banaka Lehman Brothersa, veliki svjetski investitori tražili su mjesto gdje će prebaciti svoj novac da ga ne izgube. Nafta je bila roba koja je zbog svoje uloge u svjetskom gospodarstvu bila logičan izbor.
Da ste vi investitor koji ima 100 milijuna dolara i prijeti vam da ćete izgubiti novac koji ste uložili u financijske instrumente koji su zapravo bili potpuno imaginarni (primjerice CDO – skup imaginarnih papira koji su se temeljili na hipotekarnim kreditima građana razvrstani po skupinama ovisno o bonitetu) što biste napravili? Prebacili bi svoj novac tamo gdje je siguran i gdje će vam donijeti zaradu. Nafta je bila upravo ta roba. Čak se događalo da su veliki svjetski igrači kupovali naftu, napunili tanker i poslali ga da čeka u međunarodnim vodama dok cijena barela ne poraste.
Kada je panika završila, kada se konsolidirala financijska industrija (koliko toliko, a što je ipak trajalo neko vrijeme), investitori su polako počeli napuštati naftu i svoj novac vraćali na financijsko tržište. Tako je cijena barela počela padati.
S druge strane, nafta je iznimno moćan alat manipulacije, pogotovo one geopolitičke. Naime, Rusija je u jednome trenutku postala previše moćna. Cijena od 100 dolara po barelu Rusima je donosila itekakvu zaradu. Rušenjem cijene nafte, a to je značilo puno većom proizvodnjom najjačih igrača poput Saudijske Arabije, na tržište je počelo stizati previše nafte u odnosu na potražnju, a zakon ponude i potražnje vrlo je jednostavan – kada je neke robe previše, cijena joj pada.
Istodobno, Amerikanci su počeli proizvoditi naftu iz škriljevca. Nova opasnost za Sudijsku Arabiju, Ujedinjene Arapske Emirate, Katar i ostale. Američka nafta počela je ubrzano stizati na tržište, a jedini način da se umanji američki utjecaj je dodatno rušenje cijene barela, pardon, veća proizvodnja. Taj tihi proizvodni rat traje već neko vrijeme, no Amerikanci se još nedaju unatoč tomu što su mnogi proizvođači nafte iz škriljevca bankrotirali.
Sada imamo cijenu barela koja je nešto ispod 30 dolara. Procjene govore kako bi barel mogao pasti čak i na 20 dolara, neki čak prognoziraju i cijenu od deset dolara. S druge strane, brojni stručnjaci ukazuju na to da će kad-tad cijena barela opet doći na 100 dolara, možda i 200. Postane li nafta opet tražena kao sigurno utočište, dakle opali li neka snažna kriza, to će se sigurno dogoditi. Čovječanstvo bez nafte ne može i to je činjenica. Nafta pokreće gospodarstva – doslovno.
A gdje smo mi u svemu tome? Litra benzina od 8,49 kuna i dizela od 7,27 kuna svakako je iznimno niska usporede li se te cijene s onima prošle godine ili pred ljeto 2014. kada smo litru eurosupera 95 plaćali 11,14 kuna. Danas je benzin 24 posto jeftiniji nego tog ljeta. Činjenica i dalje jest kako je litra benzina jeftinija od primjerice litre soka (najviše se to odnosi na one brendirane sokove, mogu se naći i jeftiniji), litre flaširane vode, vina i tako dalje. Već su krenule usporedbe cijena goriva i određenih proizvoda na tržištu i postavljaju se pitanja kako je moguće da je gorivo jeftinije. Kod konačnih proizvoda, više plaćamo brend nego sam proizvod. Litra flaširane vode u trgovini stoji oko 5 do 6,50 kuna. Litra vode „iz pipe“ košta oko 0,016 kuna.