‘;
Usprkos tomu što nisu imali znanja o izradi keksa, Dražen i Dorijana Horvat nisu se dali smesti: pokrenuli su hrabro proizvodnju prhkih slastica koja je prerasla u obiteljski posao. Istarska tvrtka Delicia nastala je, naime, u Štrpedu pokraj Buzeta sredinom 1997., nakon što se Dražen razišao s partnerom u tvrtki za veleprodaju hrane u kojoj je vodio financije i dio komercijale. Horvatovi su odabrali proizvodnju keksa zato što su osnovnu opremu i skladište mogli smjestiti u sto četvornih metara prizemlja obiteljske kuće iz 1922. u kojoj su Dorijanini djed i baka za vrijeme Italije imali trgovinu i postolarsku radnju Manifattura. Izbjegli su tako troškove najma prostora, no obrt nisu mogli osnovati jer kao učiteljica u osnovnoj školi i ekonomist nisu imali potrebno slastičarsko obrazovanje.
Tajnama zanata poučavali su ih talijanski i slovenski tehnolozi te hrvatski iz Kraša pa su 1998. počeli sami izrađivati kekse s bijelim šećerom i smeđim od šećerne trske, no htjeli su proizvoditi kekse bez šećera koji se okusom, prhkošću i mirisom ne razlikuju od onih sa šećerom. Zamjena za šećer prema njihovu naumu morala je ujedno sprječavati nastanak karijesa, a keksi su trebali obilovati i vlaknima kako bi povoljno djelovali na probavu.
Tada nije bilo kvalitetnih domaćih keksa napravljenih od integralnog brašna i zaslađenih smeđim šećerom, navodi Vlatko Horvat, stariji sin i direktor Delicije, pa su roditelji njemu i mlađem bratu Marinu kupovali zdrave integralne kekse u Italiji. Postojalo je samo jedno domaće čajno pecivo bez šećera koje, dodao je, ni dijabetičari nisu voljeli jer nije bilo ukusno i organoleptički se razlikovalo od keksa sa šećerom. Na tržište stoga potkraj 2000. Horvatovi stavljaju prve tri vrste keksa bez šećera: Vitalix, Integralix i Zobelix.
U svojoj ponudi Delicia danas ima tri linije proizvoda: kekse bez šećera (devet proizvoda), biokekse (četiri proizvoda, od kojih su tri bez šećera) te proizvode za kupce u HoReCi. U njima je šest proizvoda za ugostiteljstvo, objasnio je Horvat, koji se poslužuju uz kavu i druge tople napitke, šest proizvoda koji se poslužuju za doručak, tri proizvoda za lunch-pakete te kutijice dobrodošlice s četiri pojedinačno pakirana keksa za hotele.
– Kredit je bilo teško dobiti, bili su nepovoljni, kamate su bile desetak posto uz rok vraćanja od samo pet godina bez počeka. Dio ulaganja financirali smo prodajom stana moje prabake u Labinu, većinu kreditima Zagrebačke i tadašnje Istarske banke. Pod hipotekom je bila sva imovina majčinih nona i none te bake, tatine mame. Već 1998. zapali su u nelikvidnost, no uspjeli su se nekako provući. Suradnja u obitelji omogućila je Delicijin nastanak: obitelj se složila da dobijemo prostor za rad bez naknade i omogućila nam da podignemo hipotekarne kredite, a u slučaju potrebe članovi obitelji priskaču u pomoć i zamjenjuju onoga koga nema – rekao je Horvat.
Kakve financijske rezultate ostvaruje tvrtka Delicia i s kojim se sve izazovima susreću u poslovanju pročitajte u novom broju tiskanog i digitalnog izdanja Lidera.