Dugo je na Zapadu vladalo uvjerenje da će prodor tržišta danas drugu ekonomiju svijeta s vremenom učiniti pravom malom liberalnom demokracijom na sliku i priliku istoga tog Zapada. No, kako vrijeme odmiče, praksa pokazuje upravo suprotan smjer
Kažu da je austrougarska carica Marija Terezija u jednome trenutku, kako bi obuzdala avanturističke izlete svojeg muža Franje, osnovala odred za ćudoređe. Nije dugo potrajao, odmah je postao predmet sprdnje. Ipak je društvo 1750-ih već postajalo modernije i, vjerski i ekonomski, liberalnije. Nekih 270 godina kasnije woke cenzura i redaktori za osjetljivi sadržaj pobrinuli su se da Hercule Poirot i gospođica Marple 2023. godine – u tehnološkom, AI stoljeću – vode posve drukčije, umivene dijaloge.
Onakve kakvi se vode sada već u svakodnevnome životu, od komunikacije spola i roda, oslovljavanja, signaliziranja vrlina, sve do (oduzimanja) prava na vlastito mišljenje o cijepljenju, ratu i ponoru ekonomija. Ako se pitate kakve veze suvremeni ‘novogovor‘ ima s ekonomijom, bit će da ste prespavali posljednje tri pandemijske godine. Ne baš neprimjetno, štoviše, s velikom dozom prihvaćanja i pristajanja na novi narativ, zapadni je svijet počeo kopirati Kinu – u suspendiranju tržišta i osobnih sloboda! Slobode smo se lakonski odrekli tijekom obilato (državno) poticane virusne anksioznosti. Odricanje od slobodnoga protoka robe, ljudi i kapitala logičan je nastavak trasiranoga puta.
Štoviše, SAD i EU ušli su u utrku državnim potporama. S američke strane IRA (Inflation Reduction Act kao najveći program potpore američkoj industriji, težak 450 milijardi dolara), s europske strane The Green Deal, Mehanizam za oporavak i otpornost, Next Generation EU, program RePower (zajedno teški oko tri bilijuna eura!). S treće je strane ‘uzrok‘ – Kina, čiji su politički, resursni i novčani kapaciteti desetljećima trenirani za ovaj trenutak. Može li EU, koji je u ovim trogodišnjim preslagivanjima (realno, mnogo prije) izgubio poziciju treće ekonomske sile, u bitku za povrat svojega mjesta pod globalnim suncem – s državnim kapitalizmom?
Donedavno svetogrđe
Kristijan Kotarski s Fakulteta političkih znanosti misli kako nije problem u ideji da se nekim elementima državnoga intervencionizma potaknu dodatna ulaganja, ako se već želi/mora strukturno preoblikovati europski industrijski krajobraz.
– S obzirom na zamjenu liberalne paradigme umreženoga svijeta u kojemu je efikasnost glavna igra u gradu, u korist merkantilističke paradigme i koncepta otpornosti na ekonomske ucjene izvana, neizbježno je da raste korištenje državnih alata, subvencija, poreznih olakšica, poticanja istraživanja i razvoja, izdataka države. Kina nas zapravo indirektno prisiljava da primjenjujemo neke alate koji su donedavno bili svetogrđe.
No temeljni je problem okvir za uvođenje takve ideje. Politički sustav EU-a kompleksna je mašinerija u kojoj je teško uspostaviti učinkovit nadzor potrošnje javnoga novca, s obzirom na veliku lingvističku, psihološku i ekonomsku distancu između onih koji donose odluke i onih na koje se te odluke odnose. U takvome kontekstu raste potencijalni prostor za zloupotrebu moći, a na to nas je nedavno podsjetio Qatargate (politički skandal koji uključuje optužbe da su dužnosnici Europskog parlamenta, lobisti i njihove obitelji bili pod utjecajem vlada Katara, Maroka i Mauritanije uključeni u korupciju, pranje novca i organizirani kriminal).
Brojni moćni interesi sada će početi puhati u rog regulacije i rastućih državnih potpora kako bi ojačali svoju političku i ekonomsku poziciju. Primjerice, žalopojke na račun američkoga Inflation Reduction Acta zanemaruju činjenicu da SAD ima nižu stopu ulaganja u BDP-u nego EU. Dakle, nije ključ samo u tome koliki je iznos potpora nego i u tome što se s njima radi. Ako se želi legitimirati nova industrijska politika i neki novi fond suverenosti na razini EU-a, onda je prije toga potrebno osigurati mehanizme odgovarajućega nadzora, transparentnosti i demokratske kontrole. Priča s Next Generation EU-om dobro je upozorenje – poručuje Kotarski.
Tržište i država su komplementarni
I profesor međunarodnih ekonomskih odnosa na sveučilištu Libertas Luka Brkić misli da prodiranje države u tržište nije samo po sebi svetogrđe. Tržište i suvremena država komplementarni su, upotpunjuju jedno drugo, nisu supstituti koji se međusobno isključuju. – Iz toga slijedi da ne može postojati jedinstveni model suvremenoga kapitalizma prema kojemu bi se izgradile za sve jednake institucije koje ne bi predstavljale transakcijski trošak iz perspektive međunarodne trgovine.
Što je država više otvorena tržištu i trgovini, veći je institucionalni državni okvir. Paradoks je u tome da trenutačna globalizacija ne prepoznaje suvremenu državu kao uvjet svog postojanja. Nakon što je kineski predsjednik Xi Jinping iskoristio posljednji kongres Komunističke partije Kine za konsolidaciju svoje moći i promicanje ideoloških i nacionalističkih ciljeva, srušena su ranija očekivanja kako će brzi gospodarski rast proizvesti veću liberalizaciju i demokratizaciju. Prema izvješću OECD-a, tržišna je koncentracija porasla u nizu sektora, kako u SAD-u tako i u Europi, a Kina stvara sve veće nacionalne šampione uz podršku države.
Promatrano geopolitički, čini se da je SAD izgubio nadu da će integracija Kine u globalno gospodarstvo značiti i njezinu političku konvergenciju s etabliranim liberalnim zapadnjačkim poretkom. Umjesto toga, Amerika sada Kinu smatra strateškim suparnikom u novome dobu natjecanja velikih sila. Ekonomska koncentracija i geopolitičko suparništvo nerazdvojivi su. Njemačka industrijska udruga (BDI) upozorava da je Kina ušla u sustavno natjecanje s liberalnim tržišnim gospodarstvima te da ona s visokom učinkovitošću objedinjuje kapacitete za postizanje političkih i gospodarskih ciljeva – pojašnjava Brkić.
Cijeli članak možete pročitati u novom tiskanom i digitalnom izdanju Lidera