Piše: dr. Jasna Plevnik, predsjednica Geoekonomskog foruma Hrvatska
Ožujak je bio mjesec globalnih rasprava o demokraciji. U Pekingu je prije dva tjedna na drugom Međunarodnom forumu o demokraciji kao zajedničkoj ljudskoj vrijednosti oko 300 političara i znanstvenika, iz više od 100 zemalja i regija, raspravljalo o pravu svake zemlje na izbor vlastitog modela demokracije. Kina vjeruje da je njezin ekonomski i politički model najbolji za njezin razvoj, ali da svaka država mora za sebe pronaći svoj način kako da organizira gospodarstvo i politiku.
Od 2013. Kina je u UN-u svjetski lider po pokretanju inicijativa za poboljšanje ekonomske globalizacije, za pravedniji globalni razvoj, za nedjeljivu globalnu sigurnost, za novi svjetski poredak koji daje prednost interesima čovječanstva a ne geopolitičkim interesima velikih sila, dok najnovija globalna civilizacijska inicijativa poziva sve zemlje da budu tolerantne prema zemljama s različitim kulturama i političkim sustavima te da se suzdrže od nametanja vlastitih vrijednosti ili modela drugima u ime demokracije, jer time uništavaju bit demokracije.
To bi mogla biti poruka Americi koja smatra kako je njezina vrsta demokracije savršen model za međunarodni poredak i druge države, a one države koje ne slijede tu oholu politiku Washingtona označava kao autokratske i opasne za međunarodni poredak i prijetnju zapadnom sustavu slobodne trgovine i vladavine prava.
Drugi međunarodni forum o demokraciji snažno se suprotstavio tom relativno novom trendu podjele svijeta na autokratske i demokratske države zato što taj put vodi u stvaranje novih ekonomskih i vojnih blokova, smanjuje broj neutralnih zemalja i povećava šanse za blokovske vojne konfrontacije.
Već nakon 2017. odnosi Kine i Amerike izašli su iz one sretnije faze kada su američki predsjednici predvodili u politikama uključivanja Kine u globalnu ekonomiju i upravljanje svijetom. Danas Amerika radi na ekonomskom i strateškom suzbijanju Kine.
Prošle godine usvojila je više zakona koji su neprijateljski prema Kini, ekonomskoj globalizaciji, slobodnom tržištu, interesima američkih kapitalista, ali i ekonomskim interesima Europske unije, Južne Koreje i Japana.
Bidenova administracija precjenjuje vlastitu moć odlučivanja o deglobaliziranju Kine i oblicima uključenosti Kine u globalnu ekonomiju. Budućnost ekonomske globalizacije ovisi o Kini koliko i o Americi. Obje su zemlje glavni stupovi današnjeg globalnog gospodarstva i Kina, kao i SAD, ima moć sama odlučiti koliko duboko želi biti globalizirana. Od 2000. indeks izloženosti Kine svijetu (trgovina, tehnologija i kapital) pada, a izloženost svijeta Kini raste.
U Indo - Pacifiku, Amerika osniva nove političke i vojne saveze pa čak koketira sa širenjem NATO-a u tom pravcu kako bi regija, objašnjava Washington, postala ‘otvorena, demokratska, mirna i u skladu s međunarodnim pravom‘. SAD planira opskrbiti Australiju jurišnim podmornicama na nuklearni pogon, a cilj Kine je sporazum kojim će jugoistočna Azija postati zona bez nuklearnog oružja.
Američki stratezi ozbiljno precjenjuju volju Kine da preuzme poziciju SAD-a u svjetskom poretku, dok podcjenjuju rezultate Kine u razvoju globalne infrastrukture, iskorjenjivanju siromaštva, rezultate u borbi protiv Covid-19 i napore kineske miroljubive globalnu diplomacije koji su ojačali Kinu, ali i stabilnost i prosperitet svijeta.
Riječi ‘opasna Kina‘, kojima se danas na Zapadu treba pokloniti prije svakog razgovora o Kini, poslane su u svijet da zamagle činjenice o Kini.
Između Amerike i Kine postoje brojne razlike. Kina ne teži kraju ekonomske globalizacije i zapadnog neoliberalizma niti gleda na SAD kao na protivnika, već kao na tržišnog takmaca.
Kina se ne oslanja na geopolitičku doktrinu kako bi razumjela svijet i oblikovala svoje odnose s drugim zemljama. Nije vodila globalne ili regionalne ratove kako bi kontrolirala geografska obilježja drugih zemalja da bi se proširila i osigurala svoj prosperitet i stratešku nadmoć, niti se natjecala s drugim zemljama oko teritorija i regija. Ne postoji pojam poput ‘kineske geopolitike‘. Kineski narativ nije geopolitički, ona govori o globalnoj suradnji i ‘zajedničkom razvoju‘.
Odnosi SAD-a i Kine ključni su za priču o budućnosti svjetskog poretka, a sukob između Amerike i Kine nije opcija sada, niti za stotinu godina.
Obje sile imaju moralnu dužnost promijeniti svijet nabolje, a za to moraju koegzistirati i surađivati. Kina i Amerika imponiraju jedna drugoj u mnogim stvarima, bez obzira na političke razlike i ekonomske ratove, te bi mogle pronaći načine za popuštanje napetosti u odnosima i jačanje suradnje pogotovo što njihova bilateralna trgovina upravo sada doseže nove rekorde kako je nedavno objavio Njemački ekonomski institut.
Promotivni sadržaj