Iako se činilo da trogodišnja kontinuirana kriza banke neće dodirnuti (uzroci su ove krize potpuno drukčiji od posljednje financijske koju su banke i uzrokovale) čini se da se kolaps američke Silicon Valley Bank (SVB) domino efektom prenosi i u Europu. S malecnom razlikom – SVB je propala, a depoziti spašeni dok je Credit Suiss cjelovita spašena kupnjom. O hodogramu propasti i spašavanja američke banke za bogataše uglavnom je poznato sve, pa i to da se prst krivnje upire u FED čije je vodstvo još 2021. postalo svjesno da banka ima golemih problema u upravljanju rizicima zbog čega bi mogli zaglibiti s likvidnošću.
S FED-ovim podizanjem kamata to je postao realni scenarij, no umjesto da banku natjeraju na čišćenje, banka je (bolje rečeno bogataški deponenti) iznudila obećanje politike i regulatora da će zaštititi sve deponente u Americi, unatoč tomu što je ondje zaštićeno i osigurano golemih 250 tisuća dolara uloga. Za usporedbu, u Europi je to stotinu tisuća eura i u ovome je trenutku to dva i pol puta manje (eur/usd u trenutku pisanja teksta iznosi 1,08).
Slična se priča ponovila s Credit Suisse koju je kupnjom spasila najveća švicarska banka UBS. Zemlja luksuznoga bankarenja propast banke nije mogla dopustiti, ne samo zato što je imovina dvije banke zajedno 40 posto veća od švicarskoga BDP-a. Jer, već su se za vlasnike, deponentne, ulagače, države i regulatore otvorila teška pitanja o narušavanju tržišnoga natjecanja i potonoću ugleda financijskoga sektora na globalnoj razini. No, ti su primjeri vjerojatno trasirali novi, ružan, put i za sistemski najvažnije banke kakva je, recimo, Deutsche bank koja se posljednjih tjedana također opasno ljulja.
Takva je praksa, koja uz svaku cijenu nagrađuje hazardno ponašanje, otvorila suštinski najvažnije pitanje koje zasad nikoga previše ne svrbi – gdje je nestao moral? Kako smo dopustili da politika i regulatori šalju poruke da je u ime sprječavanja prelijevanja rizika na ukupno gospodarstvo u redu spašavati, u ovome slučaju više nego ikada prije, usku skupinu teških bogataša? Je li moralno stvarati presedane bez premca u ime onih koji bi gubitak kapitala preboljeli bez grčevitoga stiskanja šake i škrgutanja zubima?
Željko Ivanković s Prague City University (i autor knjige ‘Slučaj Agrokor‘) kaže kako je moralno pitanje u suvremenoj ekonomiji i poslovanju posve podređeno, pa i poniženo. - U recentnom kolapsu Silicon Valley banke mediji su uočili da je jedan od izvršnih direktora Joseph Gentile bio na visokoj poziciji u banci Lehman Brothers koja je bankrotirala u prethodnoj financijskoj krizi iz 2008. godine, a nekoliko godina prije toga, u vrijeme krize početkom ovoga stoljeća radio je za revizijsku tvrtku Arthur Anderson koja je propala, jer je bila duboko upletena u kolaps Enrona.
Čak ako Gentile u tim slučajevima osobno nije imao ništa, očito se u pitanju reputacije nije vodilo previše računa. Možda ga je, suprotno očekivanjima, svjedočenje u prethodnim bankrotima i poslovnim skandalima preporučivalo kao poslovnjaka koji ima iskustva prolaženja kroz tržišne okršaje. Opće je prihvaćeno da samo pravomoćna presuda može dovesti u pitanje poslovni profil, a vrlo često ni ona nije previše važna – rezigniran je Ivanković.
Gdje je nestao moral i zašto upravo regulatori potiču nemoralno ponašanje pročitajte detaljnije u novome tiskanom i digitalnom broju Lidera.