Jedan neće razgovarati s medijima jer ne plaća oglase, drugi je teško bolestan, a treći nas je rezignirano odbio riječima: – Što se posla tiče, ovo se ništ‘ ne isplati. Vjerujte, najsretniji bih bio da me sad netko zatuče. Međutim, pogled na rang-listu najvećih obrta u Hrvatskoj prema podacima za 2022. ne potvrđuje takav obrtnički pesimizam. Naprotiv! Obrtničkih top 100 prošle je godine povećalo prihode za punih 30 posto i iskazalo 47 posto veću bruto dobit nego u 2021. Veliki obrtnici vole mala mjesta – čak 42 od 100 najvećih obrta imaju sjedište u naseljima izvan gradskih odnosno općinskih središta. Tako među 13 najvećih obrta iz Varaždinske županije nema ni jednoga jedinog iz Varaždina, a od 11 najvećih obrta iz splitske regije samo su dva iz Splita. Najveći zagrebački obrt tek je na 29. mjestu. O 100 najvećih hrvatskih obrta u temi tjedna piše Goran Litvan.
Čak i kad bi se iz izračuna isključili ugovori financirani europskim novcem, čija je vrijednost prošle godine bila golemih 2,8 milijardi eura, udio javne nabave u hrvatskom BDP-u iznosio bi visokih 15 posto, što je nekoliko posto više od prosjeka članica OECD-a. I još će rasti. Javne nabave dosegnule su čak 20 posto BDP-a, a o državnom kapitalizmu piše Antonija Knežević.
Dok se nadamo da intervencije Europske središnje banke protiv inflacije neće Europu strmoglaviti u recesiju, životni je standard velikog broja ljudi već prilično u toj zoni. Stoga se prognoze o stišavanju inflacije iščitavaju s religijskom pozornošću. No Hrvatska polako već gazi u distrakciju od ekonomskih tema. Naime, iduće su godine parlamentarni izbori. Makroekonomski podaci izgledaju relativno održivo, što je možda i razlog zašto stranke u pravilu nemaju nikakve, kamoli konkretne programe. Osim SDP-a, koji je praktički sve karte bacio na ekonomiju i ugroženi životni standard birača. Zato je Gordana Gelenčer, stanje, prognoze i konkretne prijedloge provjerila s Josipom Ticom, SDP-ovim ekonomskim strategom i profesorom sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta.
Kad bi ljudi bili svjesni koliko se isplati okrupniti poljoprivredno zemljište, ne bi ni trenutka dvojili o tome, čak ni energično odbijali sudjelovati u projektu komasacije. Svoje iskustvo ispričao nam je poznati poljoprivrednik Mato Brlošić priznavši da je i sâm u početku bio žestoki protivnik takvog projekta u svom selu, Piškorevcima pokraj Đakova, a onda je postao veliki zagovornik komasacije. Ali nije samo do poljoprivrednika – i država koči komasaciju. Naime, iako se stručnjaci slažu da je okrupnjavanje zemljišta ključan uvjet za razvoj domaće poljoprivrede, država je, ne sasvim iznenađujuće s obzirom na to da se radi o Hrvatskoj, donijela dva zakona – od kojih jedan treba poticati ionako sumnjičave poljoprivrednike na komasaciju, a drugi ga zapravo anulira. O komasaciji piše Edis Felić.
Ne jedan, nego dva velika projekta pokretanja proizvodnje piletine najavljuju se na području Sisačko-moslavačke županije. Ako bi se oba ta projekta realizirala u najavljenim gabaritima, u proizvodnju piletine u idućih bi se nekoliko godina u Hrvatskoj uložilo više od milijardu eura. Otvorilo bi se oko pet tisuća novih radnih mjesta i proizvodnja piletine bila bi utrostručena, no cijeli postojeći hrvatski peradarski sektor bio bi zavijen u crno od strane Ukrajinca o čemu piše Manuela Tašler.