Liberalizirali su se i elektroenergetski sustavi pa su se, primjerice, pojavile i virtualne elektrane kako bi se dosegnuo sveti cilj dekarbonizacije. Zemlje zapadne i sjeverne Europe iskorištavaju njihove potencijale godinama, no u Hrvatskoj tek pokušavaju postati važan čimbenik na energetskom tržištu. I stabilizirati mrežu
Da bi sve članice Europske unije do 2050. godine postale ugljično neutralne, što nalaže direktiva ‘Čista energija za sve Europljane‘, na tržištu su se uz mnoga zelena rješenja razvili novi modeli liberalizacije elektroenergetskih sustava, poput virtualnih elektrana.
Radi se, zapravo, o sustavu koji povezuje male proizvođače struje iz obnovljivih izvora energije i s pomoću agregatora koji djeluju kao posrednici i operatori virtualnih elektrana omogućuje im sudjelovanje na tržištu. U Hrvatskoj odnedavno kao agregator virtualne elektrane posluje KOER, tvrtka nastala kao svojevrsni spinoff Klimaopreme, koja proizvodi ventilacijsku i klimatizacijsku opremu. On prvi na hrvatskom tržištu usluga uravnoteženja elektroenergetskog sustavu ima ulogu nezavisnog agregatora jer je razvio vlastitu softversku i hardversku infrastrukturu za virtualnu elektranu.
Kako objašnjavaju u toj tvrtki, virtualne elektrane su sustavi koji kombiniraju proizvodnju ili potrošnju energije iz više disperziranih izvora kako bi omogućili upravljanje električnom energijom. KOER tako Hrvatskom operatoru prijenosnog sustava (HOPS-u), s kojim je potpisao ugovor, pruža pomoćne usluge optimalna upravljanja elektroenergetskim sustavom i njegove stabilizacije, odnosno uravnoteženja.
Doprinos stabilizaciji
– Konkretno, virtualna elektrana može se sastojati od solarnih elektrana, vjetroelektrana, hidroelektrana i drugih izvora obnovljive energije te velikih potrošača električne energije poput industrije i komercijalnih zgrada. Taj sustav omogućuje fleksibilno upravljanje proizvodnjom, potrošnjom i distribucijom energije tako da prema HOPS-ovim potrebama može povećati ili smanjiti količinu električne energije u mreži te pridonijeti njezinoj stabilizaciji – objašnjava način funkcioniranja virtualnih elektrana voditelj Odjela ugovaranja u KOER-u Mladen Šicel i dodaje da, osim uravnoteženja sustava, ostali poslovni modeli omogućuju objedinjavanje, odnosno agregiranje mnogo malih proizvođača i njihov nastup na tržištu.
Kako je opisano na internetskim stranicama Obnovljivih izvora energije Hrvatske, udruge čiji je KOER član, za razliku od klasične elektrane koja se nalazi na jednome mjestu virtualna može biti bilo gdje unutar hrvatskoga elektroenergetskog sustava jer ujedinjuje proizvođače, potrošače i spremnike električne energije. Važno je naglasiti da virtualna elektrana krajnjim korisnicima omogućuje i dodatne prihode.
– Tvrtke i kućanstva mogu postati članovi virtualne elektrane tako da se spoje na KOER-ovu platformu u oblaku te mogu prodavati proizvedenu energiju na različitim tržištima i tako osigurati bolji povrat investicije. Za to je potrebno ugraditi opremu za očitanje proizvodnje energije i daljinsko upravljanje proizvodnjom koja im omogućuje dodatni prihod od pružanja pomoćnih usluga – navodi Šicel.
Trošak i zarada
Spajanje na virtualnu elektranu, što je dostupno bilo kojem trošilu, izvoru ili spremniku energije spojenom na elektroenergetski sustav Hrvatske na bilo kojoj lokaciji, a koje na zahtjev agregatora može smanjiti potrošnju ili proizvodnju električne energije, donosi trošak koji ovisi o više parametara.
– Za okrupnjavanje i prodaju električne energije troška nema. Za sudjelovanje na tržištu pomoćnih usluga potrebne su dodatna mjerna i upravljačka oprema. Trošak ovisi o više faktora, primjerice o veličini, inverterima, i može biti od tisuću do pet tisuća eura – iznosi Šicel.
Odašiljači i veze jedna su od nekoliko velikih hrvatskih kompanija koje s KOER-om već godinu dana surađuju na projektu virtualne elektrane jesu. U njemu sudjeluju sa svojih devet agregata na objektima Belje, Papuk, Psunj, Sljeme, Učka, Ćelevac, Ugljan – Mala Glava, Labinštica i Biokovo.
– Budući da se naši najvažniji objekti nalaze na najvišim planinskim i brdskim vrhovima, za rezervno napajanje pogona upotrebljavaju se dizelsko-električni agregati koji u slučaju nestanka električne energije moraju biti u stalnoj pripravnosti za automatski start. Ta suradnja agregatima daje drugu funkciju te se dodatnim korištenjem imovine Društva pridonosi stabilizaciji elektroenergetskog sustava. Također, rezervacijom agregatskog napajanja i u slučaju nestanka električne energije aktivacijom agregatskog napajanja ostvaruje se financijska naknada – kažu u OIV-u i ističu da su zahvaljujući dobivenoj financijskoj naknadi u sklopu tog projekta pokrili redovito održavanje svih svojih agregata, njih pedesetak.
Ostali KOER-ovi partneri iz različitih su industrija, poput betonske, drvne, prehrambene i farmaceutske, kao što su to uz OIV, primjerice, Holcim i već spomenuta Klimaoprema.
Raste interes
Osim KOER-a, u Hrvatskoj se pokreću i drugi primjeri virtualnih elektrana. Tako je u ožujku predstavljena inicijativa Regionalne energetsko-klimatske agencije sjeverozapadne Hrvatske na području Krapinsko-zagorske županije za povezivanje zagorskih sunčanih elektrana u virtualnu elektranu.
– Županija će uz REGEA-inu potporu omogućiti povezivanje svih postojećih i budućih sunčanih elektrana u koncept prve zagorske, ali i prve hrvatske virtualne elektrane. U tome će moći sudjelovati sunčane elektrane, što je zasad jedinstveni koncept u Hrvatskoj – istaknuo je u travnju na konferenciji za medije župan Križevačko-zagorske županije Željko Kolar i dodao da prvi u Hrvatskoj uvode i obvezu da sve nove građevine moraju imati sunčane elektrane na krovovima.
Međutim, Hrvatska u tom trendu pomalo kaska za ostatkom Europe. Zemlje zapadne i sjeverne Europe poput Velike Britanije, Francuske, Njemačke, Belgije, Nizozemske, Danske i Norveške iskorištavaju potencijale virtualnih elektrana već godinama, a Hrvatska je svoju prvu virtualnu elektranu dobila prije nešto manje od dvije godine. U KOER-u kažu da virtualne elektrane u Hrvatskoj funkcioniraju slično kao u drugim zemljama, no u Njemačkoj i Švedskoj, na primjer, razvijenije su i važan su čimbenik na energetskim tržištima.
Jedna od najvećih virtualnih elektrana u Europi, Next Kraftwerke sa sjedištem u Kölnu u Njemačkoj, prije godinu dana premašila je 10 tisuća megavata mrežnoga kapaciteta iz više od 13 tisuća nezavisnih elektrana. Najvećom virtualnom elektranom u Europi smatra se Statkraft, također u Njemačkoj, s kapacitetom od 13 tisuća megavata. U Skandinaviji će pak finska telekomunikacijska tvrtka Elisa iskoristiti 3,9 milijuna eura nepovratnih sredstava finske vlade za uvođenje rješenja distribuiranog skladištenja energije (DES) u svojoj mreži pa bi to mogla postati iduća najveća europska virtualna elektrana.
I u Hrvatskoj u posljednje vrijeme raste interes za takva rješenja.
– Primjećujemo da tvrtke i kućanstva sve više prepoznaju potencijal solarnih panela i drugih obnovljivih izvora energije te žele pridonijeti zaštiti okoliša i smanjenju emisije stakleničkih plinova. Virtualne elektrane rješenje su koje omogućava pojedincima i tvrtkama da se uključe u taj proces čak i ako nemaju dovoljno prostora ili novca za postavljanje vlastitih solarnih panela – napominje Šicel.
Iako su mnogi još slabo informirani o tome, Šicel potvrđuje da se interes za uključivanje u virtualnu elektranu u Hrvatskoj itekako povećava.