Zeleno i digitalno
StoryEditor

Energetski stručnjaci: Model subvencija za energiju treba napustiti

18. Rujan 2023.
foto Shutterstock
  • Jedan od ključnih problema jest činjenica da se Europa već neko vrijeme želi udaljiti upravo od tih energenata za koje se sada nude subvencije
  • U sklopu donošenja novih mjera trebalo bi uvesti poticaje na uštedu energije kao što to imaju zemlje poput Nizozemske, Poljske i Njemačke
  • Srednjoročno i dugoročno subvencije štete tržištu i čitavom energetskom sektoru, razvoju tržišta i razvoju novih učinkovitih tehnologija

Kako ćemo i što nas čeka u budućnosti? Često pitanje u posljednjih godinu dana, barem kada su u pitanju cijene energenata. Otkada su cijene energenata podivljale, što građani što poduzetnici, svi se pitaju kako će se situacija nastaviti i hoće li im netko pomoći s računima od kojih boli glava.

Države u Europi do sada su većim dijelom zaštitile gospodarstva i građane od povećanih cijena energije i mogućih posljedica na troškove života. A kako vrijeme odmiče sve se glasnije nameće pitanje koliko dugo ćemo tako? Hoće li države nastaviti subvencionirati cijene energije, ali i ono još važnije – trebaju li? Jer kao da ponekad u potpunosti prevlada očekivanje da države apsolutno moraju pomoći svojim građanima, a zanemari se to da postoje i razlozi zašto stimulacije, poticaji i subvencije nisu najbolje rješenje.

Subvencioniranje sada i kasnije

Darko Dvornik, energetski stručnjak, objasnio je kako su se cijene električne energije i prirodnog plina za sada značajnije smanjile u odnosu na vrhunac koji se dogodio 2022., ali su i dalje oko tri puta iznad razine razdoblja prije pandemije i vjerojatno će još neko vrijeme ostati visoke i volatilne. Upravo zato zemlje Europske unije i ove godine nastavljaju s nešto manjim budžetima za pomoć ublažavanju energetske krize.

– Od gotovo 800 milijardi eura koliko su ukupno zemlje članice alocirale za različite mjere ublažavanja energetske krize u periodu od rujna 2021. do siječnja 2023. godine, čak 70 posto iznosa alocirale su Njemačka, Italija i Francuska. Njemačka je za provođenje mjera alocirala najviše sredstava, čak 7,4 posto od BDP-a. Danska je primjerice alocirala financijska sredstva ispod jedan posto BDP-a. Hrvatska je na ljestvici bliže Danskoj sa alokacijom od 3,2 posto od BDP-a što ukazuje na određenu umjerenost i razboritost u alociranju proračunskih sredstava u ovoj krizi – ističe Dvornik.

image

dr.sc. Darko Dvornik, energetski stručnjak i konzultant

foto

No, dodaje, prognoze su da će iduće 2024. na razini Unije doći do značajnijeg smanjenja subvencija i ostalih mjera pomoći.

Pitanje energetske tranzicije

I upravo je pitanje potrebe i ukidanja subvencija kamen spoticanja. Jer, iako je popularno mišljenje da treba pomoći te iako je to popularna politička agenda, mnogo je razloga, smatraju stručnjaci, zašto se na subvencije ne bi trebalo gledati kao spas za građane i poduzetnike.

Zašto? Jedan od ključnih problema kod ideje subvencija ove vrste (odnosno za energente kao što su nafta, plin i električna energija) jest činjenica da se Europa već neko vrijeme želi udaljiti upravo od tih energenata za koje se sada nude subvencije. Kontra je to logike energetske tranzicije, smatraju brojni stručnjaci. Pa ono oko čega se sada ‘vodi borba‘ je balansiranje potrebe za pomoć građanima i poduzetnicima, na koje visoke cijene direktno utječu, a s druge strane pokušaj poticanja okretanja nekim potpuno drugim izvorima energije i potrebi micanja od tradicionalnih energenata.

Igor Dekanić, umirovljeni sveučilišni profesor i energetski stručnjak, tako je objasnio da je energetska kriza prouzročena napadom Rusije na Ukrajinu i sankcijama Europske unije uz prestanak uvoza fosilnih energenata iz Rusije, dugoročno pomogla energetsku tranziciju u Europi, ali je utjecala na porast inflacije te vrlo zakomplicirala položaj svih vlada u vođenje energetske te ekonomske politike u Europi.

– Pitanje subvencija cijena pojedinih proizvoda i usluga klasično je ekonomsko doktrinarno pitanje – treba li više tržišta ili državne regulative u gospodarstvu? To podrazumijeva kompleksno balansiranje između subvencija za obnovljive izvore energije radi energetske tranzicije te subvencija potrošnje električne energije, radi održavanja gospodarskog rasta i socijalne stabilnosti stanovništva. I sve se to odvija uz prijetnju novih iznenadnih poskupljenja osnovnih energenata – ističe Dekanić.

Također, i u slučaju cijena električne energije, mora se voditi računa o potrebama energetske tranzicije i okretanja u pravcu održive energetike. Sve to znači napuštanje fosilnih izvora i povećanje obnovljivih izvora, a kako objašnjava Dekanić, jeftinija struja može potaknuti potrošnju i gospodarski rast, ali će smanjiti sposobnosti elektroenergetskog sektora za bržu i uspješniju energetsku tranziciju.

Energetska nepismenost                           

Nastavno na to i Igor Grozdanić, stručnjak za energetiku i energetski ekonomist, dodaje svoju perspektivu. Prema njemu, veliki problem je i to što većina građana u ovom trenutku ne zna da su cijene prirodnog plina, električne energije i toplinske energije subvencionirane.

– Zapravo najveći problem je takozvana energetska (ne)pismenost gdje jako malo građana zna kako se definiraju i određuju cijene energije/energenata u Hrvatskoj, i tko određuje, je li to radi Vlada ili tržište ili netko treći – navodi Grozdanić.

Iz toga, dodaje, izlazi to da se obezvređuje energija, nedovoljno korištenje i ulaganje u mjere energetske učinkovitosti, u nove održive energane kao što su solarne energane. Država socijalnom politikom pokušava umiriti određene interesne skupine na račun cjelokupnog energetskog sektora smatra.

image

Igor Grozdanić

foto Lider Media

– Subvencioniranje je u suštini kriva poruka, ljudi niti ne znaju prave cijene, kako će onda razmišljati o štednji, energetskoj učinkovitosti i ulaganje u nove energetske učinkovite i održive tehnologije. S time se zapravo koči energetska tranzicija i uporaba obnovljivih izvora energije, ne štedi se energija niti se koriste mjere energetske uštede. U Hrvatskoj se koči ‘motor razvoja‘ na račun populizma – ističe Grozdanić.

Štednja ne potrošnja

Također, i Dvornik ističe kako bi u sklopu donošenja novih mjera pun pogodak bilo uvesti i poticaje na uštedu energije baš kao što to imaju zemlje poput Nizozemske, Poljske i Njemačke. One potrošačima subvencioniraju cijenu energije za potrošnju 80 do 90 posto prošlogodišnjeg prosjeka potrošnje, a ostatak potrošnje plaćaju po višoj cijeni.

– Neki sličan model bi bilo vrlo korisno da i mi uvedemo. Kao zemlja članica dužni smo ostvariti ciljeve koje je postavila EU, a to je smanjenje potrošnje električne energije za deset posto i plina za 15 posto,  sve s ciljem obuzdavanja visokih cijena energije na tržištu. Mišljenja sam da treba nastaviti sa subvencijama, ali pod uvjetom da budu privremene, ciljane i usmjerene na one kojima prijeti opstanak, te da potiču uštede u potrošnji energije – smatra Dvornik.

I da i ne subvencijama

Uzevši sve spomenuto u obzir, Dekanić ističe kako bi subvencije trebalo postepeno napuštati, ali (u slučaju plina) u skladu s kretanjima na međunarodnim plinskim tržištima i očekivanjima na europskim robnim burzama koje trguju plinom.

image

Igor Dekanić, stručnjak za energetiku

foto Pixsell

No, Dvornik ističe da je, u slučaju Hrvatske, s ekonomskog aspekta važno da subvencije dobiju oni koji ih doista trebaju – dakle tvrtke odnosno gospodarske djelatnosti koje zbog visokih ulaznih cijena energije imaju poteškoća s obavljanjem osnovne djelatnosti, te građani koji nisu u mogućnosti plaćati režije.

U obzir treba uzeti i važnost ciljanih subvencija jer, ako to nisu, objašnjava Dvornik, one mogu imati negativan učinak i mogu dovesti do poticanja prekomjerne potrošnje kod tvrtki i građana kojima cijene energije ne predstavlja značajniji financijski trošak.

– To  nikako nije poželjno jer bi to u konačnici najvjerojatnije dovelo do nedostatne ponude energije na tržištu što bi posljedično moglo dovesti do povećanja cijena energije na tržištu – navodi Dvornik.

Grozdanić ističe kako ne podržava subvencioniranje cijena niti za kućanstva niti za ijednu drugu interesnu skupinu, već za ujednačavanje cijena energije. Dodaje i kako ‘moramo znati želimo li pravednu i transparentnu državu ili državu koja glumi socijalnu‘. Pa iako se slaže da treba pomoći građanima koji su ugroženi, koji jesu energetsko siromašni, subvencioniranje smatra pogrešnom populističkom mjerom s dugoročno lošim posljedicama.

– Srednjoročno i dugoročno štete tržištu i čitavom energetskom sektoru, razvoju tržišta i razvoju novih učinkovitih tehnologija. Tako se otežava uvođenje novih tehnologija, da nema subvencija energije građani bi shvatili kako treba pravedno valorizirati energiju te bi razmišljali i investirali puno više u energetsku obnovu svojih domova, zgrada i kuća i u dobivanje energije iz, primjerice, solarnih energana – zaključuje Grozdanić.

22. studeni 2024 10:54