Nekoliko mjeseci nakon što je ruski predsjednik Vladimir Putin izvršio invaziju na Ukrajinu, pet europskih čelnika i Europska komisija potpisali su Deklaraciju iz Esbjerga. Nazvan po istoimenom danskom obalnom gradu, dokument iz svibnja 2022. ocrtava ambicije transformacije Sjevernog mora u ‘zelenu elektranu Europe‘, sustav obnovljive energije na moru koji povezuje Belgiju, Dansku, Njemačku i Nizozemsku.
Koalicija kojoj su se pridružile Francuska, Irska, Luksemburg, Norveška i Ujedinjeno Kraljevstvo koje nisu članice EU — teži izgradnji divovskog međusobno povezanog sustava polja vjetroelektrana na moru koji bi mogao proizvesti 300 gigavata (GW) energije do 2050. — što je deseterostruko povećanje od trenutnih kapaciteta i dovoljno za napajanje 200 milijuna kućanstava.
Uz malo prostora u unutrašnjosti, ali široke obale (samo obala Ujedinjenog Kraljevstva proteže se na 17.820 km), čini se da je pučinski vjetar spreman za veliki nastup. No unatoč sve većoj potražnji za čistom energijom i političkom entuzijazmu, projekti pučinskih vjetroelektrana otkazuju se ili odgađaju diljem obale Sjevernog mora zahvaljujući sve većim troškovima.
Ulaganja u nove projekte vjetroelektrana na moru pala su za 40 posto u 2022., na najnižu razinu od 2009. a niti jedan komercijalni projekt u moru nije dobio zeleno svjetlo u 2022. godini.
Oporavak na klimavim nogama
Lobistička udruga Wind Europe, u nedavnom izvješću o tržištu, okrivila je prošlogodišnje akcije Vlada koje su pomagale kućanstvima i poduzećima za stvaranje neizvjesnosti na tržištu, što je odvratilo ulagače od donošenja konačne odluke o ulaganju.
Postoje znakovi da će 2023. doživjeti uzlet, s 212 vjetroturbina spojenih na mrežu u prvoj polovici ove godine. Ali kako bi ispunila vlastite ciljeve, EU mora izgraditi više od 11 gigavata godišnje u prosjeku do 2030 što znači oko 1100 vjetroturbina.
Međutim, oporavak je još uvijek na klimavim nogama. Recimo, švedski proizvođač čiste energije Vattenfall nedavno je uzdrmao tržište odustajanjem od svog projekta pučinske vjetroelektrane Norfolk Boreas u Velikoj Britaniji, navodeći 40-postotni rast troškova u jednoj godini zbog poteškoća u osiguravanju komponenti iz Kine i opće inflacije.
- Offshore vjetar je uhvaćen u savršenoj oluji - izjavila je viša potpredsjednica Vattenfalla Heleen Biström u lipnju kada je predstavljala privremene financijske rezultate. ‘I dalje vjerujemo da je pučinski vjetar neophodan za tranziciju [čiste energije], ali izazov profitabilnosti je strukturalni problem‘, rekla je.
Razvoj i izgradnja projekata vjetroelektrana na moru je složen posao i zahtijeva više ulaganja unaprijed od kopnenih vjetroelektrana i solarne energije. Stoga se takva ulaganja smatraju rizičnijim, što tjera ulagače da traže veće povrate. Prema nedavnom istraživanju koje je objavio Mak Đukan, istraživač u Climate Finance and Policy Group na ETH Zurich, premije za povrat na projekte vjetroelektrana na moru u Njemačkoj bile su 3,3 postotna boda više od projekata solarnih i kopnenih vjetroelektrana u razdoblju između 2017. i 2020..
Kombinacija povećanja kamatnih stopa Europske središnje banke, geopolitičke nepredvidivosti i nestabilnosti cijena dovela je sektor do ključne točke preokreta.
- Kapitalni troškovi utječu na cijeli energetski sektor - izjavila je izvršna direktorica Vattenfala Anna Borg u privremenom financijskom izvješću tvrtke.
Ali nisu samo vanjski šokovi ti koji potkopavaju pučinski vjetar kriva je i politika.
Mnoge zemlje koje žele pretvoriti Sjeverno more u zelenu elektranu žele to postići plaćajući što je moguće manje. Ulaganja u tvornice turbina i kabela, radnu snagu, lučku infrastrukturu i nove mrežne veze zaostaju, a dostupni programi javne potpore EU-a uglavnom se sastoje od preustroja postojećih sredstava.
Zakon EU o nultoj neto industriji ocrtava ambicije EU da do 2030. zadovolji 40 posto domaće proizvodnje čiste tehnologije, ali 80 posto od procijenjenih 92 milijarde eura troškova morat će pokriti privatni ulagači. To je aranžman koji je nedavno opisao think tank Bruegel sa sjedištem u Bruxellesu kao ‘neuvjerljiv‘.