Europska unija je u opasnosti od široko rasprostranjene reakcije protiv svoje klimatske agende osim ako političari ne učine više kako bi ublažili učinke rastućih cijena na kućanstva s niskim prihodima, smatra čelnik njemačke Agencije za okoliš Dirk Messner.
Već sad su poljoprivrednici u mnogim zemljama izašli na ulice prosvjedujući protiv klimatskih i zelenih politika koje ugrožavaju njihov opstanak, a sve veći broj ljudi također vidi kako će klimatske politike samo osiromašiti inflacijom i cijenama već osiromašeno pučanstvo.
No, Europska unija ne mari pa najavljuje i nove ‘ugljične‘ namete te kao glavni alat za borbu protiv klimatskih promjena navode sustav za trgovanje emisijama (ETS). A to je sustav koji zagađivačima omogućuje da i dalje zagađuju, ali samo ako plate. Zbog toga, EU smatra kako je potrebno povećati cijene ugljika na globalnoj razini te kažu kako je povećanje cijena ugljika ‘najisplativiji način smanjenja emisija u potrebnim razmjerima i potrebnom brzinom.
Cestovni promet i grijanje
Trenutačna (četvrta) faza ETS-a traje od 2021. do 2030., a EU je za to razdoblje utvrdio novi, povećani cilj za smanjenje emisija stakleničkih plinova za 62 posto u usporedbi s razinama iz 2005. Trenutno se sustav primjenjuje na elektrane, širok opseg energetski intenzivnih industrijskih sektora, letove unutar EU-a i Europskog gospodarskog prostora (EGP) te letove u Švicarsku i UK te pomorski promet.
Ali to izgleda nije dovoljno pa će od 2027. godine cijene ugljika biti dodane, tj. sustav će se primjenjivati i na cestovni prijevoz i grijanje, što će drastično povećati cijenu grijanja kao i klasičnih goriva poput dizela i benzina. I upravo to brine čelniku njemačke Agencije za okoliš Messnera ali i mnoge duge koji će prvi osjetiti to povećanje cijena koje udara na kućanstva.
Inače, cijene ugljika u EU ETS-u su prošle godine značajno rasle. U ožujku 2023. godine cijena je bila oko 80 eura po toni ugljičnog dioksida, i to je najbolja godina kada se priča o cijeni ugljika. Trenutno su cijene u padu, pa je od početka godine zabilježen pad cijena od 30 posto te se sada cijene ugljika kreću oko 25 eura po toni. Međutim, analitičari smatraju kako će cijene u budućnosti samo rasti.
Treba dodati da se cijene ugljika implementiraju u sve više zemalja diljem svijeta, te da prema Svjetskoj banci, u 2023. godini je 68 zemalja i 27 subnacionalnih jurisdikcija imalo neku vrstu cijene ugljika.
Oni koji zagovaraju ovakav sistem kažu da je prednost cijena ugljika ta da potiče tvrtke da smanje emisije iako je ta izjava na dugom štapu. Jer, recimo, zašto bi neka tvrtka smanjila zagađenje ako može platiti i nastaviti po starom. A kako sad stvari stoje, upravo se to najčešće i događa.
Što se nedostatka tiče, trgovanje cijenama ugljika i njegovo dodavanje grijanju i cestovnom prometu svakako će dovesti do povećanja cijena koja će, kako kažu birokrati EU, pasti na leđa građana, ali sve za klimu, kažu. A hoće li i stanovništvo EU-a biti za klimu preko njihovih leđa, tek ćemo vidjeti, ali vjerojatno neće. Još jedan negativni aspekt kako navode, pa i u samoj Uniji je taj, da će takav sustav cijena ugljika biti nepravedan prema siromašnim i marginaliziranim skupinama. Znači da su i sami svjesni da će osiromašiti dobar dio stanovništva, ali očito to nije velika briga europskih birokrata.
Klimatska dividenda
Radi mogućeg osiromašenja pučanstva, Njemačka agencija za okoliš (UBA) predlaže korištenje prihoda od sustava cijena ugljika za isplatu takozvane klimatske dividende ranjivim potrošačima kako bi se ublažio učinak prijelaza. Njemačka trostranačka koalicija pod kancelarom Olafom Scholzom obećala je uvesti takvu klimatsku dividendu, ali prijedlog je dočekan sa skepticizmom usred proračunske krize u zemlji. Ministar financija Christian Lindner ranije ove godine odbacio je uvođenje mjere tijekom ovog zakonodavnog mandata, a Scholzov glasnogovornik je dodao da bi to moglo biti odgođeno do 2027. Messner smatra kako to nije dobro te da ‘smo već pod vremenskim pritiskom‘.
Ako novi sustav određivanja cijena započne bez zaštite potrošača, vjerojatno će doći do reakcije javnosti, kao što je to bilo kada je zemlja uvela kontroverznu zabranu kotlova na fosilna goriva, koju je morala ponovno ublažiti prošle godine.
Iako tvrtke plaćaju naknade za ugljik kako bi zagađivale, troškove u konačnici snose potrošači. Njemačka, najveće europsko gospodarstvo, već je počela određivati cijene goriva za grijanje i cestovni promet na 45 eura po toni. To bi se sljedeće godine trebalo povećati na 55 eura.