Zeleno i digitalno
StoryEditor

Umjetna inteligencija i strojno učenje mogli bi pomoći u razvoju funkcionalne hrane

05. Studeni 2023.

Otkako su na velika vrata potrošača stigli trendovi zdrave prehrane, brige o zdravlju i okolišu, ali i života bez otpada (zero waste) te održivosti, sve veći broj kupaca prilikom svojih potrošačkih odluka preispituje otkud je hrana došla, kakve sastojke sadrži, koliko je resursa za nju potrošeno, ali i kamo odlazi.

Prehrambena industrija to već odavno zna pa svoje proizvodne, distribucijske i marketinške aktivnosti usmjerava ka navedenim trendovima, ali u cijelom tom procesu nova praktična rješenja nudi, naravno, i napredna tehnologija, u obliku sveprisutne umjetne inteligencije te digitalizacije.

AI za funkcionalnost

S obzirom na rast, ali i dalje nedovoljno visoku svijest o važnosti zdrave prehrane kod ljudi u Hrvatskoj, nedavno je održan petnaesti stručni skup ‘Funkcionalna hrana u Hrvatskoj‘ u organizaciji Hrvatske gospodarske komore i Hrvatskog društva za prehrambenu tehnologiju, biotehnologiju i nutricionizam. Zbog rastućeg tržišta i povećanja potražnje za hranom koja nudi benefit za zdravlje, prilika za prehrambenu industriju leži u proizvodnji funkcionalne hrane, istaknula je tom prilikom Jelena Đugum, direktorica Sektora za poljoprivredu Hrvatske gospodarske komore.

– Povećanje ulaganja u istraživanje u tom području ključno je za unapređenje inovacija i konkurentske sposobnosti. Suradnja s istraživačkim institucijama, znanstvenom zajednicom i drugim kompanijama kako bismo zajednički financirali takve projekte trebala bi biti snažan pokretač rasta tržišta funkcionalne i inovativne hrane u Hrvatskoj – dodala je Đugum.

Blagodati strojnog učenja

A da bi proces razvoja funkcionalne hrane mogao biti jednostavniji, brži i učinkovitiji, jedno od rješenja nudi primjena umjetne inteligencije i strojnog učenja. Naime, kako u svom prilogu objavljenome u zborniku ‘Primjena kod istraživanja i proizvodnje funkcionalne hrane‘ navodi prof. dr. sc. Nenad Bolf s Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu, algoritmi mogu analizirati goleme skupove podataka ‘kemijskih i bioloških informacija za identificiranje potencijalnih bioaktivnih spojeva u hrani‘.

‘Ti algoritmi mogu predvidjeti terapijska svojstva, što je ključno za dizajniranje funkcionalne hrane. Na primjer, istraživači mogu upotrijebiti strojno učenje da bi identificirali optimalnu kombinaciju sastojaka za stvaranje energetske pločice s visokim sadržajem antioksidansa ili probiotičkog jogurta koji podržava zdravlje crijeva. To ne samo da smanjuje vrijeme istraživanja, već i smanjuje otpad u fazi razvoja proizvoda‘, navodi Bolf u zborniku.

Na taj način, dakle, tvrtke za sve zahtjevnije potrošače mogu uz pomoć tehnologije proizvoditi funkcionalnu hranu, čije se prednosti osim u osnovnim funkcijama očituju u zdravstvenim pogodnostima, kao što je smanjenje rizika od određenih kroničnih bolesti. Pojam ‘funkcionalna hrana‘ došao je iz Japana, zemlje najdugovječnijeg naroda na svijetu, još 80-ih godina prošloga stoljeća. A kako prenosi HGK, potkraj 2022. godine globalno tržište funkcionalne hrane dosegnulo je vrijednost od 193,77 milijardi američkih dolara i očekuje se da će dodatno rasti uz godišnju stopu od 6,7 posto, stoga je potencijal za proizvođače u tom segmentu velik.

Proizvodna i distribucijska sljedivost

Zbog sve većih pokazatelja o negativnom utjecaju hrane na naše zdravlje danas na važnosti dobiva i pitanje sljedivosti hrane, ističe to Matija Žulj, izvršni direktor i osnivač Agrivija, tvrtke koja se bavi digitalizacijom poljoprivrede. Naime, kako napominje Žulj, prema UN-u, više je od 600 milijuna slučajeva bolesti uzorkovanih hranom koji se evidentiraju svake godine u svijetu, a još je znatno više slučajeva koji nisu evidentirani.

– Kad govorimo o sljedivosti hrane, većina proizvođača i potrošača fokusira se na podrijetlo proizvoda, odakle je hrana došla i koji je put prošla od polja do police. Tu je bitno osvijestiti da je još važnija informacija kako je ta hrana proizvedena jer o proizvodnim praksama ovisi, na primjer, koliko pesticida je korišteno u biljnom uzgoju ili koliko antibiotika u životinjskom uzgoju. Tako da sljedivost možemo podijeliti na proizvodnu sljedivost i na sljedivost u distribuciji.

Za proizvodnu sljedivost postoje softverska rješenja za upravljanje biljnom i životinjskom proizvodnjom koja daju uvid u sve bitne informacije o načinu proizvodnje, a za sljedivost u distribuciji najčešće se primjenjuju rješenja koja bilježe put i uvjete na lokaciji kroz koje prolazi neki proizvod. Primjerice, kao što za poštansku pošiljku možete pratiti gdje se pošiljka nalazi u kojem trenutku – objašnjava Žulj.

Upravo Agrivi u Hrvatskoj razvija softversku platformu za upravljanje poljoprivrednim lancem nabave, odnosno za sljedivost svih poljoprivrednih procesa. Namijenjena je industriji hrane i pića koja radi direktan otkup poljoprivrednih proizvoda, a pruža informacije o svakoj fazi proizvodnog puta prehrambenog proizvoda – podrijetlo usjeva s informacijama o poljoprivrednom gospodarstvu i polju s kojeg proizvod dolazi, način na koji je proizvod proizveden, čime je tretiran, informacije o hranjivim vrijednostima proizvoda i slično.

– Ključna prednost te tehnologije je da krajnjim potrošačima pruža transparentnost i povjerenje u hranu koju konzumiraju, budući da mogu pratiti podrijetlo proizvoda i procese kroz koje je prošao. S druge strane poljoprivrednicima te proizvođačima hrane i pića i trgovačkim lancima omogućuje da učinkovitije upravljaju svojim operacijama, poboljšaju sljedivost i transparentnost u opskrbnom lancu, olakšavajući praćenje svojih proizvoda i ispunjavanje regulatornih zahtjeva i usklađenost s propisima o sigurnosti hrane – napominje Žulj.

Konkretni rezultati

Da tehnologija može biti ključna u spašavanju tvrtke od neželjenih troškova, pa čak i bankrota, svjedoči primjer Agrivijeva klijenta koji proizvodi hranu za djecu, što je posebno osjetljiva kategorija u kojoj je nužno osigurati maksimalnu kvalitetu i sigurnost hrane.

– Za proizvodnju voćnih i povrtnih kašica klijent ugovara proizvodnju jabuka, mrkvi i drugog voća i povrća s poljoprivrednicima. Situacija da se, na primjer, u dječjoj kašici nađe višak pesticida može kompaniju dovesti u bankrot zbog visokih troškova povlačenja proizvoda s tržišta i reakcije potrošača koji će izgubiti povjerenje u proizvode te kompanije – ističe Žulj.

Tehnologija, smatra on, itekako može pridonijeti uštedama resursa u cijelome prehrambenom opskrbnom lancu, a potkrepljuje to i konkretnim primjerima.

– Iz svog iskustva rada s poljoprivrednicima diljem svijeta, vidimo da korisnici našeg softvera bilježe konkretne rezultate kao što su, na primjer, optimizacija korištenja vode za navodnjavanje za 15 posto, smanjena upotreba gnojiva za 13 posto, smanjena potrošnja goriva na poljima za osam posto te smanjena potrošnja pesticida za čak 21 posto. To su zaista opipljivi rezultati kad govorimo o utjecaju hrane na naše zdravlje, jer smo ono što jedemo, te smanjenju negativnog utjecaja poljoprivredne proizvodnje na okoliš, posebice ako znamo da je upravo poljoprivredno-prehrambena industrija jedan od većih emitera stakleničkih plinova – zaključuje Žulj. 

12. srpanj 2024 23:10